Tema

Prodaja zemlje strancima bit će ograničena, mjenjaju se pravila prodaje zemlje strancima, može li Srbija spriječiti prodaju zemlje strancima, srpska zemlja na meti stranaca... samo su neki od napisa koji se ovih dana bave prodajom poljoprivrednog zemljišta stranim državljanima. I to samo nekoliko dana prije nego što Srbija treba da omogući ravnopravni status državljana EU s državljanima Srbije pri kupovini nekretnina, pa i poljoprivrednog uemljišta. Taj rok je 1. rujna. Iako je bilo nekoliko godina za izmjene, iako se u međuvremenu promijenilo nekoliko ministara poljoprivrede, a priče o tome kako spriječiti strance (misli se na fizičke osobe) da postanu vlasnici tisuća hektara domaćih njiva bile aktualne nekoliko godina unazad, već po pravilu za zakonske izmjene dočekan je posljednji rok. Treba također podsjetiti da Srbija još nije ni članica Europske unije, da je neizvjesno kada će to postati, ali se usprkos tome požurila obvezati se da će strancima omogućiti kupovinu svojih oranica. Valja podsjetiti i da je Srbija potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju 2008. postala jedina zemlja koja je u postupku pregovora o pridruživanju EU prihvatila obvezu da liberalizira tržište poljoprivrednog zemljišta prije nego što postane punopravna članica.

Izmjene u posljednji tren

Sporazum o stablizaciji i prodruživanju (SSP) Srbija je potpisala 2008. godine, a on je na snagu stupio 2013. Najvažnije odredbe tog Sporazuma jesu uspostavljanje zone slobodne trgovine i usklađivanje naših propisa sa Zakonima EU. Srbija se potpisivanjem tog sporazuma obvezala da će u roku od četiri godine postupno usklađivati svoje zakonodavstvo s onim iz Europske unije i time bi državljanima EU osigurala ravnopravni tretman pri kupovini poljoprivrednog zemljišta. I dok se kod nas to »ravnopravni tretman« tumačilo i tumači kao uvođenje stranaca u vlasništvo našeg poljoprivrednig zemljišta europski dunosnici poručivali su i poručuju da SSP ne otvara  vrata strancima za kupovinu zemlje bez ograničenja. EU dužnosnici podsjetili su da SSP podrazumijeva da od 1. rujna 2017. neće biti diskriminacije između građana Srbije i EU pri kupovini nekretnine, a tu spada i poljoprivredno zemljište, kao i da srbijanske  vlasti  mogu odrediti uvjete kupovine zemljišta, ako se ti uvjeti jednako primjenjuju. A što je to drugo nego omogućavanje strancima da kupuju domaće oranice, samo ovoga puta rečeno uvijenim rjčenikom europske diplomacije? 

I kako se približavao taj dan D, odnosno 1. rujna, sve češće se govorilo o izmjenama Zakona o poljoprivrednom zemljištu koje treba ipak na neki način ograničiti mogućnosti da strani državljani, fizičke osobe, postaju vlasnici poljoprivrednog zemljišta u Srbiji. Predložene zakonske izmjene prošle su Vladu Srbije i od nacrta postale Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Bez javne rasprave. U srijedu, 23. kolovoza, kada je ovaj tekst već bio u tisku Ministarstvo poljoprivrede organiziralo je raspravu o Prijedlogu zakona, na koju su pozvani i predstavnici poljoprivrednika. Sam Prijedlog Zakona na dnevni red skupštinskog zasjedanja stavljen je po hitnom postupku (24. kolovoza) i u vrijeme tiskanja ovog teksta te zakonske izmjene trebale su već biti na skupštinskoj raspravi. O zakonskim izmjenama koje će ograničiti državljanima Europske unije kupovinu oranica u Srbiji do sada su se očitovali domaći političari, agroekonomisti, dok je glas onih koji obrađuju te oranice ostao nekako tih i po strani. Otvoreno je pitanje kako će na predložene zakonske izmjene reagirati (ili već jesu) dužnosnici EU.

Što donosi novi zakon?

Predložene izmjene Zakona o poljoprivrednom zemljištu predviđaju da državljani članica Europske unije mogu kupovati poljoprivredno zemljište u Srbiji, ali uz uvjet da najmanje 10 godina žive u lokalnim samoupravama u kojima žele kupiti zemljište, da najmanje tri godine obrađuju zemljište koje namjeravaju kupiti i da u svom vlasništvu imaju potrebnu opremu i mehanizaciju. Uvjet je i da strani državljanin ima registrirano poljoprivredno gospodarstvo u aktivnom statusu kao nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva. Stranci će moći kupovati zemljište koje je u privatnoj svojini, ali to ne može biti poljoprivredno zemljište koje je određeno kao gradevinsko zemljište, zemljište koje pripada zaštićenim prirodnim dobrima, ne može biti zemljište koje pripada ili se  graniči s vojnim postrojenjem i vojnim kompleksom. Čak i ako ispuni sve te uvjete, strani državljani moći će kupovati najviše dva hektara domaćih oranica. Predloženim zakonskim izmjenama Srbija se također obvezala da će u naredne četiri godine postupno usklađivati svoje zakonodavstvo o stjecanju svojine nad nepokretnostima, kako bi izjednačila svoje građane i EU, a u skladu sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju. Izmjene Zakona o poljoprivrednom zemljištu donose se po hitnom postupku zbog ispunjenja međunarodnih obveza i usklađivanja s propisima EU. U ovim predloženim zakonskim izmjenama, koje bi trebale ograničiti mogućnosti stranih državljana da kupuju zemlju u Srbiji, pominju se fizičke osobe, dok se ovakvo ograničenje ne odnosi na pravne osobe, što znači da će strane kompanije moći kupovati zemljište u Srbiji. Član skupštinskog Odbora za poljoprivredu i agroekonomist dr. sc. Milorad Ševarlić upravo u tome što nema organičenja za pravne osobe vidi problem. On kaže da se osnivanjem firme u Agenciji za privredne registre takva poduzeća odmah tretiraju kao domaća pravna osoba i nema više prepreka da postanu i vlasnici poljoprivrednog zemljišta. Poljoprivredni stručnjak Milan Prostran prodaju zemlje strancima vidi kao neku vrstu prodaje suvereniteta i ide čak tako daleko da predlaže državni referendum s pitanjem treba li ili ne zemlju prodavati strancima.

Srbijanski ministar poljoprivrede Branislav Nedimović u nekoliko navrata istaknuo je kako predložene zakonske izmjene onemogućavaju strance da budu vlasnici poljoprivrednog zemljišta, a s druge strane ne samo da štite interes domaćih poljoprivrednika već i zemljište kao prirodni resurs. 

»Ovim izmjenama zakona otvorili smo pristup građanima EU našem zemljištu, što smo dužni prema Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, ali smo dali i stroge uvjete pod kojima se to može provesti«, rekao je Nedimović novinarima.

 

Z. Vasiljević 

 

Europska praksa

Zaštita prirodnog resursa kakvo je poljoprivredno zemljište kroz odgađanje prodaje strancima praksa je i u drugim državama, relativno novim članicama Europske unije. U Slovačkoj je prvo uveden moratorij od sedam godina, a zatim je produžen na još četiri godine. Poljska je uvela moratarij od devet godina i zatim ga produžila na još tri godine. Hrvatska je prodaju zemlje strancima odgodila na sedam godina od ulaska u članstvo Europske zajednice, odnosno do 2020. godine. Najradiklanija je bila vlada mađarskog premijera Viktora Orbána, koja je čak zbog toga mijenjala Ustav i u njega unijela odredbu o trajnoj zabrani prodaje zemlje stranim državljanima.

 

Kupovina zemlje u Rumunjskoj

I dok se u Srbiji gotovo svi zalažu za zabranu ili barem ograničenje prodaje oranica strancima, dotle državljani Srbije kupuju njive u Rumunjskoj. Cijene je niža nego s naše strane granice, ali je mana što se uglavnom prodaju veliki kompleksi od po nekoliko stotina hektara.

 

Površine

Austrija ima 2,9 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta i 94 posto je u privatnom vlasništvu. Danska ima 2,6 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta, a više od 90 je privatno vlasništvo. U Mađarskoj ima 4,6 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta, a u privatnom vlasništvu je samo 37 posto tih površina i fizička osoba može imati najviše 300 hektara. Obradivog zemljišta u Francuskoj je više od 27 milijuna hektara, a zanimljivo je da 41 posto gospodarstava obrađuje više od 50 hektara.