Kolumne
Ignoriranje prošlosti
Iznenađenja u bilateralnim odnosima između Srbije i Hrvatske ne manjka. Pa nije niti čudno da se relacije između dvije zemlje novinarskim žargonom najčešće opisuju meteorološkim terminima »otopljavanja« i »zahlađivanja« odnosa. I taman kad smo očekivali razdoblje toplijeg vremena uz višemjesečno najavljivanje susreta na najvišem nivou u Zagrebu, nad ovu »oblast« su se nadvili opet, po tko zna koji put, tamni oblaci i slijedi, čini se, ozbiljnije zahlađenje. Pa je tako na dan zaključenja našega tjednika (u srijedu) stigla vijest da se već dulje vrijeme u medijima najavljivan posjet predsjednika Srbije Aleksandra Vučića Zagrebu i susret s predsjednicom Hrvatske Kolindom Grabar-Kitarović odgađa. To jest, kako je to rekao predjsednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković došlo je do »pomaka termina«.
Kao niti u meteorološkim prognozama, koje se danas kreću obično do tjedan dana, vjerojatno se malo tko usuđuje dati dugoročniju prognozu kad će konačno doći do trajnijeg otopljenja. Po svemu sudeći, ostat će promjenljivo. Do daljnjeg. Kao što se i posjet odgađa »do daljnjeg«.
Nesumnjivo najmanje se tome raduju manjine u obje države, jer je svaki bilateralni susret prilika da se o njihovom položaju razgovara i da se rješavanje otvorenih pitanja ubrza a vlastiti položaj poboljša. A i razlozi koji dovode do stalnih turbulencija, najmanje se tiču manjinskih prava, premda se često navode kao jedna od ključnih. Jer, kako sve više i više postaje vidljivo, uzrok povremenih pogoršanja odnosa je sada a i u mnogim drugim prilikama – tumačenje ratova devedesetih u bivšim republikama SFRJ.
Sve dobre želje za dobrosusjedskim odnosima i suradnjom koje su upućivali kako predsjednica Hrvatske tako i predsjednik Srbije u proteklom razdoblju, kao i poruke da treba gledati u budućnost a ne stalno se vraćati na ono što je bilo, čini se malo vrijede svaki puta kada prošlost dođe u fokus. Čini se da je krajnje vrijeme da se ozbiljno »pogleda« upravo u tu prošlost, ma koliko to bilo teško, jer će bez toga sada je već potpuno jasno, uvijek biti razloga za zaoštravanje odnosa. Recimo, kada je u pitanju prošlost a odnosi se na sudbinu Hrvata u Srbiji predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Srbiji Tomislav Žigmanov je u temi o učincima Subotičke deklaracije koju smo pokrenuli očekujući da će do susreta, podsjetio da »u politikama suočavanja s prošlošću izostaje tematiziranje i sukladno rješavanje pitanje protjerivanja Hrvata iz Vojvodine, napose iz Srijema i jugozapadne Bačke u razdoblju 1991. – 1996.«. O tome, osim Hrvatske riječi koja je o tim događanjima pisala od samog osnutka, malo koji medij a ni političar ne govori. A zašto? Hoće li nam budućnost, ako jednostavno ignoriramo ove događaje iz prošlosti, biti bolja?
J. D.
