Kolumne
Glasovanje nogama
Ono što nisu učinile ratne devedesete kada je iz Vojvodine »nestalo«, prema procjenama, oko 30.000 Hrvata a zatim i sve ostale godine inflacije, tranzicije, političkih kriza učinit će, po svemu sudeći vrijeme produljene tranzicije u demokratsko društvo i stabilne ekonomije. Mladi, i ne tako mladi, masovno i dalje odlaze iz Srbije a odlazak je olakšan (i ubrzan) onima koji imaju dvojno državljanstvo od kojeg je jedno državljanstvo članice EU. Time im je olakšan odlazak ne samo u matičnu državu već i dalje u druge države EU. Ne odlaze samo Hrvati, odlaze masovno i Slovaci u Slovačku (i drugdje), Mađari u Mađarsku (i drugdje), odlaze i Srbi, lakše s mađarskom putovnicom ali i sa srpskim pasošem, u zemlje u kojima se od svog rada može više zaraditi i pristojnije živjeti.
Za manjinske zajednice ipak je to veći udar, jer su njihove zajednice malobrojnije i ranjivije a odlazak mladih doprinosi još ubrzanijem demografskom starenju nego li je to slučaj s većinskim narodom. Osim toga, veliki dio manjinskih prava vezan je uz njihovu brojnost – odnosno postotak koji čine u državi, pokrajini, lokalnoj zajednici. Zanimljiv članak je o tome objavio VOICE (Vojvođanski istraživačko-analitički centar), ističući pri tome kako se nitko od istraživačkih ili statističkih institucija ne bavi ovim trendovima koji će, ako se ovako nastavi, vrlo brzo trajno promijeniti lice multinacionalne Vojvodine čijom se kulturalnom raznolikošću vole dičiti političari svih boja. No, iako službenih podataka nema već i ako se osvrnemo oko sebe vjerujem da svatko u svojoj obitelji, među prijateljima, ima nekoga tko je ne samo otišao izvan granica Srbije već tamo negdje daleko stvara i obitelj i rađa djecu. A kako je vidljivo iz primjera Hrvatske ulazak u EU ne samo da ne usporava već i ubrzava odlazak mladih stručnih ljudi, na primjer u Irsku, gdje već postoji čitava kolonija radnika iz Hrvatske. Ovi odlasci podsjetili su me na same početke tranzicije u bivšem istočnoeuropskom bloku i čuveno »glasanje nogama« istočnih Nijemaca, Mađara i drugih... Tada su masovnim odlaskom iz svoje domovine pokazali kako o tom sustavu ne misle ništa dobro i kako žele drugi sustav vrijednosti, više slobode, demokracije, ekonomskog blagostanja...
Prema jednom od sugovornika naše novinarke koja piše o ovoj temi u ovome broju Hrvati odlaze iz Srbije ne samo zbog loše gospodarske situacije u Srbiji, već i zbog toga što manjine žive na manje razvijenim rubnim područjima, zbog stalnih tenzija između domicilne i matične domovine, koji unose nemir čak i u obiteljski život. »Dosta je ljudima izbora, grubih riječi upućenih preko TV ekrana...« kaže Željko Šeremešić iz Monoštora, te zaključuje kako se odlazi ne samo zbog ekonomije već i zbog želje za životom bez stresova i pritisaka. Sve u svemu opet se »glasuje nogama«.
J. D.
