Kolumne
Tinja li tinja
Sada već skoro iz broja u broj našeg tjednika mnogi naši sugovornici govore o tome kako je najveći problem taj što se sela i gradovi prazne, što ljudi odlaze iz svog rodnog kraja »trbuhom za kruhom«. Tako je »trbuhom za kruhom« sad već postao maltene stalni naslov i fraza koju svako malo netko izrekne.
Pogoduju ovome procesu razni faktori – od nedostatka posla i malih plaća do dvojnog državljanstva koje olakšava odlazak i zapošljavanje u EU, ali sasvim sigurno i stanje elementarne nesigurnosti koje tinja li tinja dok ne pokaže svoje pravo lice. Tako je i naša mlada kolegica, kada smo čuli za ubojstvo Olivera Ivanovića u Kosovskoj Mitrovici, impulzivno reagirala i rekla »dosta mi je, odlazim iz Srbije«. Ona ima obitelj, posao i dom, ali ovakve situacije koje pokazuju kako je političko nasilje, kao što je ubojstvo političkog lidera, i dalje prisutno u ovoj regiji, a stabilnost o kojoj se stalno govori se tako lako destabilizira, ne ostavljaju ravnodušnim nikoga. Dapače, prva misao je nerijetko – odlazim odavde ili za nas malo starije – »a što nisam otišao (ili otišla) već i ranije«.
Ubojstvo predsjednika stranke Građanske inicijative Sloboda, demokratija, pravda Olivera Ivanovića, poznatog kao čovjeka dijaloga i suradnje, šokiralo je i uznemirilo. Pogotovo kada je televizija N1 ponovno emitirala njegov intervju iz studenog prošle godine u kojem kao da je predvidio ono što će se dogoditi. U intervjuu je rekao kako su mu svašta radili, samo što još na njega nisu pucali. Tada je rekao i kako ne vjeruje u taj scenarij. Na žalost, taj »scenarij« se dogodio, a njegovo ubojstvo je u fokus javnosti ponovno stavilo brojne nerazotkrivene zločine i nasilje koje je, kako su govorili sugovornici, stalno prisutno na sjeveru Kosova – od paljenja automobila, bacanja bombi, pa do ubojstava. A što je najgore, mnogi zločini ostaju nerazjašnjeni, a njihovi počinitelji nepoznati. Premda su svi politički lideri, domaći i strani, jednoglasno oštro osudili ovo ubojstvo ovaj je događaj već i u samom danu ubojstva zaoštrio odnose među političkim akterima u Srbiji. Kao da nije prošlo skoro četvrt stoljeća od uvođenja višestranačja, tj. demokratskog sustava, kao da su politički neistomišljenici smrtni neprijatelji toliko je verbalne agresije u javnom prostoru. A već i to je dovoljno da se čovjek osjeti nesigurnim i ugroženim i da poželi otići – trbuhom za kruhom.
J. D.
