Kolumne
Povod za podsjećanje
Danas obilježavamo 15 godina od izlaženja prvog broja obnovljenog tjednika pod starim nazivom Hrvatska riječ. U odnosu na druge manjinske medije u Vojvodini koji broje 70-tak godina postojanja i izlaženja naša brojka od tek 15 godina čini se prilično skromnom. Možda i zato obilježimo svaki naš mali jubilej 300-ti broj, 500-ti broj, prvih 5, 10 i sada 15 godina. To naravno ne znači da Hrvata i hrvatskog tiska nije bilo ovdje i ranije već govori o diskontinuitetu, promjenama granica, ratovima koji su se odigravali na ovom prostoru i koji su doveli Hrvate ovdje u položaj tzv. nove manjine koja se i danas bori da dostigne i održi korak s drugim manjinama u Srbiji. A kad se okrenemo iza sebe i prelistamo novine kao što to obično radimo za obljetnice, vidimo da je o svim važnijim političkim, kulturnim, društvenim događajima u ovih petnaest godina vezanim za Hrvate u Srbiji pisano u našem tjedniku. Na izložbi koju tim povodom priređujemo vidjet će se samo djelić svega urađenoga do sada.
Trebamo se zapitati, naravno, i ima li razloga za proslavu danas kada je novinarstvo u Srbiji, kako to ocjenjuju i sami novinari a i mnogi drugi palo na prilično niske grane? I kada je i sam položaj novinara isto toliko loš. Postala je to profesija koja nije cijenjena i nije niti plaćena dobro. A ostala je profesija puna stresova, neugodnosti i nerazumijevanja. Zato bolje reći da se radi o podsjećanju na jedan značajan datum kada je ponovno, nakon više desetljeća, izišao tjednik pod nazivom Hrvatska riječ. Možda niti ne osjećaju svi da je vrijeme za velike proslave kada živimo u današnjem političkom i ekonomskom trenutku ovdje i danas. A taj trenutak, na žalost, odražava se i na sve nas. I izazovi pred nama i danas su tu, možda najvažniji izazov je kako doći do što većeg broja čitatelja. Na te izazove pokušali smo odgovoriti – redizajniranjem tjednika, podlistaka Hrcko i Kužiš kao i internet stranice, digitaliziranjem i stavljanjem na raspolaganje arhive svih tekstova i brojeva, i intenzivnim korištenjem društvenih mreža što je pokazalo da interesa za sadržaje koje proizvodi Hrvatska riječ ima i da nove tehnologije omogućuju lakšu dostupnost i veći doseg naših informativnih sadržaja.
Kad govorimo o ovoj obljetnici svakako da drugačije na nju gledaju zaposleni (nas premalo i pomalo umornih od stresova i nerazumijevanja), drugačije financijeri (AP Vojvodina), drugačije osnivač i drugačije zajednica i čitatelji kojima se obraćamo. Zašto kažem nerazumijevanja? Zato što i novinari i urednici, a to svakako mogu reći za našu malu redakciju koja svih ovih godina radi »u proizvodnom pogonu«, kao i svi koji tome doprinose žele da se njihov rad i zalaganje prepoznaju, priznaju i poštuju što svakako ne isključuje potrebu za stalnim učenjem i usavršavanjem. I ne isključuje kritiku – ukoliko je ona osnovana, dolazi od kompetentnih ljudi i vodi ka boljemu.
U svakom, slučaju ako sam pomalo i subjektivna i time i neobjektivna, utipkajte bilo koju temu koja se tiče Hrvata u Srbiji, najvjerojatnije je da će vam se otvoriti stranice Hrvatske riječi. Jer ne samo da smo ispratili svaki događaj koji se tiče Hrvata u Srbiji nastojali smo i sami ispričati neispričane priče i dati glas onima čiji se glas u javnosti ne čuje. A takvih priča još ima mnogo. Treba ih ispričati!
J. D.
