Kolumne
Jelovnik problema
Danas (ponedjeljak 12. veljače) u Zagreb je doputovao predsjednik Srbije Aleksandar Vučić na poziv predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar – Kitarović u dvodnevni službeni posjet. Prvi puta u izaslanstvu Srbije je i jedan predstavnik Hrvata iz Srbije, predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Srbiji i zastupnik u Skupštini Srbije Tomislav Žigmanov. Na žalost, od čitavog posjeta u našem tjedniku ćete moći pročitati samo dio onoga što je prethodilo ovome susretu, jer ovaj broj moramo zaključiti i tjednik poslati u tiskaru već danas do 14 sati. Naime, u Srbiji je 15. i 16. veljače državni praznik – Dan državnosti i Dan ustavnosti (Sretenje) kada ne rade distributeri i pošta. Zbog toga ćemo od cijelog posjeta moći ispratiti praktično jedino sam dolazak u zračnu luku predsjednika Srbije i njegov doček. A o tome kako će proteći susret i što će se govoriti možemo samo nagađati. No, ne treba brinuti, kao što su susretu prethodile brojne rasprave i otvorena su mnoga značajna pitanja za odnose dvije zemlje, ove rasprave se neće završiti u ovome tjednu i teme će ostati aktualne i nakon završetka posjeta. A zasigurno se niti sva otvorena pitanja neće »zatvoriti« tijekom samog posjeta. Kao što se to nije dogodilo niti na svim prethodnim susretima hrvatskih i srpskih predsjednika, bili oni »lijevi« ili »desni«, »demokratski« ili »napredni«. No, ono što me posebno raduje u ovome susretu je što će današnja svečana večera na Pantovčaku ostati zatvorena za javnost. Sjetimo se samo jednog od dolaska predsjednika Hrvatske Ive Josipovića u Beograd gdje se sastao s predsjednikom Srbije Borisom Tadićem. Mediji su bili preplavljeni detaljnim opisima jelovnika i navođenjem nostalgičnih melodija koje su slušali dva predsjednika, uz prave ode njihovom prijateljstvu, ali o otvorenim pitanjima i pomacima, koji su možda napravljeni, nije se pisalo skoro ništa. A kao što nam sadašnjost govori, očito nisu niti napravljeni jer su i danas na dnevnom redu. Tu bismo sada mogli početi raspravu o utjecaju lidera, njihovog karaktera, osobne povijesti i opredjeljenja na povijesna događanja, ali za takvu raspravu u ovako kratkoj formi nema mjesta.
Ono što je novo pak u ovome događaju jeste i to što se danas, mnogo više govori i piše o manjinskim pravima Hrvata u Srbiji, dok to u ranijim susretima i nije bio slučaj, osim možda što su pomenuti da eto i oni postoje. Ovoga puta predsjednica Hrvatske primila je u petak predstavnike Hrvata, predsjednik DSHV-a bio je gost Aleksandra Stankovića u gledanoj emisiji Nedjeljom u dva na Hrvatskoj radio televiziji, pisano je u različitim hrvatskim medijima o temama od značaja za Hrvate u Srbiji, međutim u srpskim medijima prava njihovih građana hrvatske nacionalnosti i nisu bila tema, već kako je to uobičajeno govorilo se mnogo više o pravima srpske manjine u Hrvatskoj ili o tome kakvi su to Hrvati – naravno – negativci. I zbog svega toga, uz pozitivnu činjenicu susreta, na žalost, kontekst za dijalog i nije bio naročito povoljan.
J. D.
