Kolumne
Oslobađanje
Oslobađanje
Prateći što se u Srbiji u »najvišem predstavničkom domu« događa posljednjih dana, nakon presude Vojislavu Šešelju, prisjetila sam se vizije ili obećanja nekadašnjeg premijera a današnjeg predsjednika, kako će raditi na tome da Srbija bude uređena, normalna i pristojna zemlja. Ako se zakoni ne poštuju, u parlamentu se prijeti i na najgori i najnepristojniji način vrijeđaju zastupnici, a od predsjednika države, koji na sve ima komentar i svakome zna održati lekciju ne čuje se niti jedna jedina riječ osude (šutnja je odobravanje), je li to ona obećana normalna i pristojna Srbija? A dok ovo pišem, odmah mi padaju na um čuvene rečenice koje smo čuli nebrojeno puta – ako vam se ne sviđa ovdje, što čekate, put pod noge u lijepu vašu, kao eho riječi koje je izgovorio Šešelj u Hrtkovcima prije 26 godina. I ne samo u Hrtkovcima, i ne samo onda.
Zanimljivo, sve se to događalo neposredno prije dolaska predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića Srbiji. Prvo je Šešelj uputio prijetnje Tomislavu Žigmanovu i Nenadu Čanku, a već sljedeći dan na meti kolega-radikala u Skupštini je bila zastupnica Aleksandra Jerkov. Kakav doček! U medijima se pojavila informacija kako predsjednik DSHV-a neće sudjelovati sastanku zbog prijetnji i nereagiranja nadležnih, što on sam nije ni potvrdio ni negirao. Na koncu, susretu u Skupštini prisustvovao je i Žigmanov. Što će i kakvi biti rezultati ovoga posjeta i kakve će poruke biti upućene, do zaključenja broja nismo mogli znati. Teško da se mogu izbjeći komentari na cijelu situaciju, budući da su najavljeni razgovori s najvišim državnim vrhom u Srbiji: predsjednicom Skupštine, predsjednicom Vlade i predsjednikom Srbije, a među ostalim i o položaju hrvatske manjine u Srbiji. A bilo bi zanimljivo čuti i komentare Milorada Pupovca, predsjednika Samostalne demokratske srpske stranke i predsjednika Srpskog narodnog vijeća te zastupnika u Hrvatskom saboru, kako gleda na ovakvu situaciju, prijetnje, uvrede i znakovito nereagiranje. A još zanimljivije bi bilo čuti što misli Pupovac o najavljenim i predviđenim izmjenama zakona o Nacionalnim vijećima nacionalnih manjina u Srbiji kojima se predviđa da dužnosnici manjinskih stranaka ili republičkih, pokrajinskih i lokalnih tijela ne mogu biti ujedno članovi nacionalno-manjinskih vijeća, Zakona kojim se po ocjeni predstavnika nacionalnih manjina umanjuju stečena prava, smanjuju ovlasti nacionalnih vijeća, ograničava pravo na samoupravu i, umjesto jačanja, slabi se institucionalni položaj vijeća.
Pri tome, u javnosti predlagač i različiti stručnjaci ističu kako je najvažnije depolitizirati vijeća jer se »oni trebaju baviti kulturom i obrazovanjem a ne politikom«. Ili u prijevodu: »pjevajte i plešite, bavite se folklorom« a o politici ima tko brinuti. Naime, prema definiciji »depolitizacija« označava »postupak oslobađanja od utjecaja politike, uklanjanje politike iz nekoga područja društvenog života«. Depolitizacija označava i »dobrovoljno ili prisilno isključivanje pojedinaca ili pojedinih skupina iz političkog života. Pri tome demokratski politički sustavi depolitiziraju pojedine funkcije i institucije državne vlasti, odnosno pravno onemogućuju sudjelovanje u političkom životu pojedinim kategorijama državnih službenika (npr. u vojsci i policiji)«. Ali ne samo to, terminom depolitizacije označava se i opadanje i gubitak zanimanja za sudjelovanje u politici te stanje političke apatije pojedinih društvenih skupina i pojedinaca, kao posljedice političke nemoći. Želi li se to postići ovim zakonom?
J. D.
