Kolumne
Stol i stari recepti
Demokracija podrazumijeva nesuglasje i pluralizam, ali u ovome uvodniku neću o ljevici, desnici i centralnom, mada što reče Rundek u jednoj pjesmi »ulice pune se rupama«, pa tako i u Subotici. U mnogo ulica – napukle ceste i pločnici, asfalt kao da je uzoran, ali me tješe riječi susjede iz zgrade prekoputa čiji je otac bio srbijanski časnik u JNA: »Komšija, ovoj ekipi na vlasti trebaće vreme da poprimi određeni deo kulturnih tekovina dvojne monarhije Austro-Ugarske«. E kad je u pitanju samo vrijeme, proći će to već nekako, pa će valjda biti asfalta i bez rupčaga, ali kao što sam naznačio, neću ovoga puta pisati o politici i raznim faličnim, pritvornim političarima, nego se evo laćam teme o gastronomiji u najširem smislu, kao o vezi između kulture i hrane. Znači, neću ni zucnuti o tome je li sigurno jesti hranu na koju je sletjela muha.
Nedavno je u Petrovaradinu predstavljena kulinarska kultura vojvođanskih Hrvata, gdje je na taj efektan način promoviran dio kulture ovdašnje hrvatske zajednice i to putem bogatstva kulinarske tradicije na manifestaciji CROz kuhinje Vojvodine. Ima više primjera promocije kulture ovdašnjih Hrvata i putem kulinarstva, gdje se na tim manifestacijama možemo osjećati opušteno, prepuštajući se mirisima krumpirače ili pivčijeg paprikaša i čulima okusa, malo zaboravljajući pri tome na one riječi naših matera, dok smo bili djeca – Ne naslanjaj se na astal, pazi kako ídeš, sidi uspravno, ne srči čorbu, nemoj slučajno pokapat čaršap. I malo pri tome zaboravljajući i na riječi naših supruga – Nemoj slučajno uflekat košulju! Muški svijet, što ćeš, al' zato su tu žene da čantraju i upozoravaju nas na običaje za stolom i to s pravom. I onda sve to bude i kako treba i priliči. Uz male muške kikseve. Pa onda matere i supruge zažmure na jedno oko. I te sitnice upravo čine dio divnih odnosa među ljudima, koje su vezane uz gastronomiju.
Dobar primjer prikaza tradicijske kulture bio je primjerice i na Etnosalašu Balažević u Tavankutu, kada je uz kušanje tradicionalnih jela predstavljen prvi bunjevački kuhar Sa šporelja u majkinoj kujni autorice Hilde Heinrich. Kultura ishrane ovdašnjih Hrvata predstavlja se i u okviru manifestacija Dužijance, tako i na Takmičenju risara, gdje se u rano jutro prije ručne kosidbe žita poslužuje tradicionalni risarski ručak (doručak) za sve posjetitelje ove priredbe. Na balama slame poslužuje se slanina, sol, slatka mljevena paprika, luk i kiselna. Jedino trebate ponijeti bricu. I tu nije kraj gastronomiji. Nekoliko godina unazad na Takmičenju risara održava se i takmičenje u kuhanju tarane, a interesantno je da su većina kuhara muškarci. Bit će valjda i ove godine i nečeg pušenog u tarani, jer kakva je to tarana bez divenice? No, čarolija tarane iz kotlića počinje ranije, u sklopu jedne od radionica Dužijance, koja se zove »Pravljenje domaće tarane na tradicijski način«. Od zakuvavanja do sušenja, pripravlja se tarana za kuhanje na Takmičenju risara. A lijep je i primjer vida očuvanja kulturnog naslijeđa ovdašnjih Hrvata kada se na Debo četvrtak pred početak korizme u Domu DSHV-a gostima poslužuju fanki.
Netko može pomisliti da pričam o opće poznatim gastronomskim događanjima u lokalnim sredinama, ali to nije tako i zbog tog treba još više raditi na njihovoj promociji i treba ih biti što više. Želja za upoznavanjem novih sredina i kultura odvija se i preko hrane i siguran sam da bi i turisti iz Srbije i inozemstva otkinuli apetitom, pored već spomenutih jela i za skorupačom, prisnacom, gomboc čorbom, nasuvom s krumpirom, lakumićima i uzlivancom.
U naše vrijeme kuhari koji pripremaju tradicionalna jela zvijezde su dokumentaraca pred milijunskom publikom, imaju tisuće fanova na društvenim mrežama i tako promoviraju taj segment tradicijske kulture. Nije to baš nešto novo u svezi bilježenja jedenja i pijenja, o čemu je pisao još Homer, jer opsada Troje nije trajala samo tri dana, pa do knjige Ivice Prtenjače Kod Yvesa koja sadrži pripovijetke u kombinaciji s autorovim kulinarskim receptima.
Stižem sad i do najvažnijeg kada je u pitanju kultura ishrane. A to je stol. Za stolom se objeduje i razgovara, simbol je zajedništva i dijeljenja, za stolom se okuplja, razgovara, dogovara i zabavlja. Stari recepti su besmisleni bez svega toga.
