Kultura
Veze šokačkog Podunavlja
»Alaj lipo kad se Šokci pazu, jedni drugim na divan dolazu«. Tako se piva u bećarcu. A onoga što je stalo u stihove bećarca Šokci se drže i danas. Čuvaju veze šokačkog Podunavlja i jednom na godinu okupljaju se na zajedničkoj manifestaciji Šokci i baština. Uvijek u drugom, šokačkom mjestu. Ove godine to je bio Monoštor. Za razliku od nekih prijašnjih manifestacija tema ove godine nije bila zadana, već je svaka udruga sama odabrala što će prikazati. I imala je ovogodišnja manifestacija još jednu specifičnost – prvo predstavljanje monografije Tradicijska baština, identitet i migracije bačkih Hrvata Šokaca. Tako je dio tradicije pokazan pisanom riječju, ali i prikazom običaja iz šokačkog života.
Trajni zapis baštine
Monografija Tradicijska baština, identitet i migracije bačkih Hrvata Šokaca rezultat je trogodišnjeg terenskog istraživanja studenata Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu – Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju, pod stručnim vodstvom mentorice prof. dr. sc. Milane Černelić.
»Prva generacija studenata istraživanje šokačke skupine Hrvata počela je 2015. godine. Istraživanja smo okončali 2017., ali su pojedini studenti na dodatna ili kontrolna istraživanja dolazili i 2018. Mnogo toga bilo je obuhvaćeno ovim istraživanjima, praktički svi segmenti šokačkog života. Porodni običaji, djetinjstvo, ophod kraljica, običaj prošnje, tradicijska glazbala i još puno toga obradilo je u te tri godine 18 studenata. Obuhvaćene su sve šokačke skupine. Krenuli smo s Monoštorom i Beregom, zatim Sonta, Bač, Vajska, Plavna i Bođani. Na koncu, istraživanja su obuhvatila i Santovo. Jest da je to mjesto u Mađarskoj, ali Santovo je jedino šokačko mjesto u bačkom dijelu Mađarske tako da smo smatrali da je važno istražiti i santovačke Šokce«, kaže profesorica Černelić.
Potporu ovim istraživanjima dao je Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, ali i mjesne hrvatske udruge.
»Nije uvijek bilo lako naći kazivače, ali uz njihovu pomoć uspjeli smo i tijekom terenskog istrživanja imali smo oko 190 kazivača. Do sada smo istražili bunjevačke i šokačke Hrvate. Krajem ove godine ili početkom naredne bit će objavljena monografija o srijemskim Hrvatima i još radimo posljednja istraživanja Hrvata u Banatu«, kaže profesorica Černelić.
Prije terenskih istraživanja Hrvata u Bačkoj profesorica Černelić i njeni sudenti radili su istraživanja Bunjevaca u Lici i na primorju, a onda su krenula istraživanja u Vojvodini.
»Nama je važna potpora stručnih kadrova iz Hrvatske. Mi živimo i osjećamo ovo naše veliko bogatstvo tradicije, običaja, ali nama su potrebni stručnjaci koji će na jedan sustavan način sve to obraditi, istražiti našu kulturnu baštinu«, kazala je predsjednica HNV-a Jasna Vojnić.
»Ovogodišnja manifestacija Šokci i baština po nečemu je drugačija, jer u okviru ove manifestacije predstavljamo monografiju o Šokcima. Upravo sadržaj ove monografije bit će predstavljen tijekom programa. Svaka od udruga pokazat će ono što su sačuvali. Neki su običaji sačuvani, neki oživljeni. Na taj način pokazujemo koliko smo živi, koliko smo spremni za opstanak na ovom prostoru. Naši Šokci narod su koji njeguje tradiciju, a naša profesorica Černelić je stožerni stup u istraživanju tradicijske baštine, kulture migracija i ona će ukazati na važnost zapisivanja svega onoga što naš narod živi«, kazala je menadžerica za kulturu Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Katarina Čeliković.
Na značaj zapisivanja ukazala je i profesorica Černelić ističući i značaj uključivanja ljudi iz šokačkih mjesta u istraživački rad i trajno bilježenje baštine. Ona je u tom smislu istaknula Anitu Đipanov-Marijanović i Sonju Periškić-Pejak iz Monoštora. Veliko hvala profesorici Černelić rečeno je specifičnim i originalnim darom – figurom anđela koju su osmislile i izradile članice KUD-a Hrvata Bodrog iz Monoštora.
Od Berega do Bača
U drugom dijelu programa sve šokačke udruge predstavile su jedan od običaja vezan za nekadašnji život Šokaca u njihovom mjestu. KPZH Šokadija iz Sonte odabrala je da pokaže onaj najveseliji dio šokačke duše, a to se najbolje može kroz stihove bećarca. Berešci su ovoga puta došli na prelo, a na prelu svega i divana i pisme, pa i veselih Šokaca koji se u kasne sate vraćaju iz kavane. Naravno, uz glazbu. Tragovi Šokaca iz Bača podsjetili su na nekadašnji oproštaj od mladenke i tužnu pjesmu koju svojoj kćeri na rastanku pjeva majka, uz prikaz oglavlja koja su nekada u Baču nosile mladenke. Dječja skupina HKU Antun Sorgg iz Vajske pokazala je običaj Zavitnog dana u Vajskoj koji se obilježava 2. srpnja. Najmlađi članovi Bodroga pokazali su nekadašnje dječje sigre iz Monoštora. UG Urbani Šokci iz Sombora svoj doprinos ovoj manifestaciji dalo je inicijativom da se podigne križ na Kurtali, mjestu kraj Dunava gdje je bila prva monoštorska crkva. Do Dunava, ili preciznije Dunavca, otišli su i članovi KUD-a Hrvata Bodrog da bi, na pozornici, pokazali kako su žene nekada prale rublje na Dunavcu. Naravno, kod veselih Šokica i Šokaca ni taj veliki posao nije mogao bez pjesme i šale. Ove godine gosti su bili iz Šida, članovi HKD-a Šid, koji su pokazali žetveni običaj iz Gibarca.
»Žetva u polju, veženje snopova i pjesma djevojaka i žena, to ćemo pokazati na pozornici, a riječ je o običaju starom oko 200 godina«, kaže predsjednca HKUD-a Šid Zorica Šafarik.
»Svi smo mi slični, slični su nam običaji, štujemo iste svece, ali se razlikujemo u nekim finesama u govoru, nošnji. Sonta, Bereg i Santovo su najsličniji. I rekao bih još nas ima i još imamo što pokazati«, kazao je predsjednik Bodroga Željko Šeremešić.
»HNV na ovim prostorima podupire sve što su mjesni Hrvati iskazali da je vrijednost za njih. Nedavno smo organizirali razgovor s našim elektorima kako bismo vidjeli što su potrebe i prioriteti Hrvata na ovim prostorima. Većina je istaknula potrebu osiguravanja prostora za rad, ali dosta udruga je istaknulo važnost okupljanja na ovakvim manifestacijama, jer se na taj način jača zajedništvo. Veliki dio udruga iskazao je želju da ima partnere u Hrvatskoj, što će HNV u narednom razdoblju i osigurati«, kazala je Vojnićeva.
U dva sata programa Šokci su ispleli nit tradicije i baštine od Berega do Bača sa željom da sačuvaju trag svoje stoljetne postojanosti na ovim prostorima.
Z. V.
