
Za Vojvodinu u svojem punom kapacitetu
Na tribini Vojvođanskog fronta, održanoj 28. siječnja u Subotici, predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Tomislav Žigmanov je obrazložio zašto se ova manjinska stranka opredijelila za partnerstvo u savezu oko Lige socijaldemokrata Vojvodine. Kazao je kako je predsjednik Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak bio jedan od rijetkih koji je devedesetih godina imao hrabrost stati ispred kuća Hrvata »koji su bez ikakve krivnje jer nisu imali nikakve deficite u lojalnosti državi morali napuštati ove prostore«, nadalje kako je u vrijeme »vakta Nenada Čanka« u AP Vojvodini formirana NIU Hrvatska riječ, hrvatski jezik i pismo je uveden u službenu uporabu u pokrajinskim tijelima, pokrenuto je obrazovanje na hrvatskom jeziku, počela je izgradnja hrvatskih manjinskih institucija...
Ponovio je kako su Hrvati u Srbiji najomraženiji narod i kako se prema Hrvatskoj u Srbiji izgrađuje stalna politika ekscesa i napetosti. »Mi hoćemo tome stati na kraj i ne pristati. Ne želimo na bilo koji način biti zapreka ili smetnja u Srbiji njezinom prosperitetu nego naprotiv davati svoje prinose. Isto tako želimo da odnosi u regiji ne budu u funkciji stvaranja napetosti radi dobijanja nekih unutarnjih dobitaka u Srbiji nego naprotiv da se otvorena pitanja koja u Srbiji postoje razriješe na način da Srbija može biti članicom EU. Mi tu možemo dati svoje prinose«, kazao je.
Istaknuo je kako Hrvati žele biti ravnopravni građani: »nemamo nikakve deficite lojalnosti, ali ne možemo se miriti s činjenicom da u gradu kojem živimo druge nacionalnomanjinske zajednice imaju svoja kazališta, prosvjetne i obrazovne institucije, da je najslabija komunalna struktura u mjestima gdje pretežno žive Hrvati, da u javnim službama nema Hrvata. To su akti diskriminacije koje mi kao građani ne zaslužujemo. Ne želimo biti moneta za potkusurivanje u srpsko-hrvatskim odnosima niti onaj razlog da određene beneficije na unutarnjepolitičkom planu netko dobiva zato što će nas imenovati kao instrumente Zagreba, kao one koji pridonose zaprečavanju razvoja i prosperiteta Srbije, kao one koji ne žele zajednici u kojoj žive bilo kakvo dobro. Naprotiv, usprkos svim negativnim politikama koje se spram nas vode, svim nepovoljnostima mi svjedočimo suprotno. Ovdje smo svoji na svome i hoćemo punu integraciju u srbijansko društvo«, poručio je Žigmanov. Na koncu, kazao je i kako žele i Vojvodinu u punom kapacitetu Vojvodine u zakonodavnom, izvršnom i sudskom segmentu vlasti kao i svoju imovinu i izvorne prihode te da upravlja svojim resursima.
Na tribini su govorili i dugogodišnji član LSV-a Stipan Stipić, predsjednik Vojvođanske partije Aleksandar Odžić, predsjednik Crnogorske partije, koja je također potpisnica Memoranduma o budućnosti Vojvodine, Nenad Stevović i predsjednik političkog savjeta LSV-a Dušan Jakovljev.
Jakovljev je kazao kako njegov odgovor na pitanje »zašto Vojvodina« glasi »zato što ja tako hoću. Tko sam ja Dušan Jakovljev. Točka. Ne pripadnik neke stranke, ne pripadnik neke nacionalne zajednice, ne pripadnik neke crkve nego građanin koji je nositelj suvereniteta i koji to hoće. Moj prijedlog je da svi to uradite – ja ime i prezime – hoću Vojvodinu. E onda ćemo uspjeti nešto uraditi, a ja sam siguran da Vojvođani to mogu kazati. Centralizam koji će uništiti i Vojvodinu i Srbiju se na moju veliku žalost ne boji Vojvođanskog fronta, ali se izraženo boji slobodnog autonomnog građanina koji je u stanju reći 'ja tako hoću'. Vojvođani su u stanju reći: 'ja tako hoću'«, poručio je Jakovljev.
Stevović je citirao riječi Aleksandra Odžića kako »Vojvođanski front nije koalicija rogova u vreći gdje se ne zna gdje je lijevo a gdje desno, već je to koalicija političkih subjekata koji dijele iste vrijednosti. Zato je potreban VF da sabira, okuplja svu onu pozitivnu energiju koja će dovesti do promjena prvo u Vojvodini, a onda te promjene da zapljusnu čitavu Srbiju«, kazao je Stevović i istaknuo kako su »tu i partije nacionalnih zajednica ali i građanska, liberalna, socijal-demokratska Vojvodina, nevladin sektor i svi oni koji vide bolju i ljepšu Vojvodinu«.
J. D.