Kolumne
Već viđeno
Jedan profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu (davno u mirovini) govoreći (isto tako davno) studentima o politici često je citirao Platona (a odnosilo se na vlast) – vlast trebaju primiti samo oni koji su najmanje zaljubljeni u nju. Spomenuti profesor je, usprkos tome što je govorio, toliko uživao u vlasti da je, uz ostale političke dužnosti koje je obnašao, u zastupničkim klupama sjedio i kada je zašao u deveto desetljeće svojega života. Očito se Platon kod njega nije »primio«. A tek je onda pitanje kako je grčki filozof »prošao« kod studenata.
Sjetila sam se ove (istinite) priče nakon što su nas lideri oporbe obradovali novim oporbenim savezom koji, valjda, sada treba ozbiljno stati na crtu ovima s vlasti i na nekim budućim izborima zauzeti njihova mjesta. I što je tu sporno, zar nije prirodno da je cilj oporbe biti vlast? Naravno da ništa nije sporno, ali mene je iskreno iznenadilo, ili bolje reći porazio, prizor davno istrošenih političkih likova koji nam sada iste priče prodaju samo u drugačijem omotu. Istine radi, ima i nešto što novi oporbeni skup stranaka razlikuje od prethodnog – Dveri. Nema ih u Udruženoj opoziciji Srbije. Iskreno, tu im nije ni (bilo) mjesto. Ali nije poanta priče u Dverima, već u tome može li i što novoga ponuditi novi oporbeni blok? Novo i drugačije koje sada treba biti udica na koju će zinuti svi razočarani, svi željni promjena, drugačije Srbije. Novo i drugačije koje na izborima, koliko već predsjedničkim, pa onda i parlamentarnim može oporbi donijeti, ako ne prevlast ono barem pristojan broj glasova. S ljudima čije poruke i međusobne svađe slušamo godinama, čije likove gledamo godinama, čije rezultate rada smo vidjeli dok su bili vlast, koji su mijenjali stranačke dresove ili dijelili vlastite stranke, tako što mi izgleda nemoguće. Na stranu to što ideologija i stranački programi odavno nisu stvari koje okupljaju stranke, bilo da su dio vlasti ili oporbe. I na koncu tko će od njih, nakon tko zna koliko uzaludno potrošenih naših godina, javno priznati poraz i dostojanstveno se povući s političke pozornice?
I zato onaj uvod o Platonu, profesoru i studentima. Bit će da su mnogi bili dobri, ako ne studenti, a ono politički učenici poznatog profesora i političara.
Z. V.
