Tema

Unaprjeđenje manjinskih prava dugoročni proces

Novosadski Centar za regionalizam organizirao je 26. studenoga konferenciju »Utjecaj manjinskih uprava – samouprava – organizacija na proces donošenja odluka na svim razinama vlasti u Srbiji, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji«. Konferencija je održana uz potporu njemačke Zaklade Hans Seidel Stiftung – Podružnica Beograd.

»Pitanje participacije nacionalnih manjina, odnosno način na koji institucije nacionalnih manjina sudjeluju na svim razinama vlasti nije samo pitanje manjine, već generalno pitanje demokratizacije društva. Ukoliko se ne omogući manjinama da participiraju u odlučivanju na svim razinama vlasti, onda nešto ne štima s ukupnom demokracijom u društvu. I nije slučajno što se u pregovaračkom procesu s EU poglavlja 23 i 24 prva otvaraju, a posljednja zatvaraju. To je pitanje usuglašavanja naših normi i ponašanja s normama i ponašanjima koja postoje u Europskoj uniji«, kazao je u uvodnom obraćanju Aleksandar Popov iz Centra za regionalizam.

Srbija

Srbija je država u kojoj živi oko milijun pripadnika različitih nacionalnih zajednica, što prema riječima sudionika konferencije Dragana Đukanovića s Fakulteta političkih nauka iz Beograda zahtijeva da se i njihov glas adekvatno čuje od općina, preko Pokrajine, do središnjih tijela vlasti.

»Kada je riječ o međunarodnom faktoru, mi obično dobivamo pohvale kada je u pitanju zaštita manjina u okviru poglavlja 24. Međutim, bitno je reći da je Srbija Ustavom donijetim 2006. godine definirana kao država srpskog naroda i ostalih građana. Na neki način to je determiniralo status etničkih zajednica i odredilo ono što će se kasnije dešavati po pitanju njihovih prava. Općenito, mogli bismo reći da smo suočeni s krizom multikulturalnosti, što se može odraziti na sve države, pa i na samu Srbiju. Ono što će biti izazov za Srbiju jest činjenica da je Srbija dubinski podijeljeno društvo. Postoji čak 30 različitih osnova po kojima se dijelimo. Samim tim mi smo društvo koje prosto vapi za unutarnjim dijalogom. Nema konsenzusa ni po nekim temeljnim pitanjima, pa samim tim se to odražava i na pitanje manjina. Kroz eventualnu promjenu Ustava, kroz donošenje novog izborng sustava treba uvažiti posebnosti određenih nacionalnih zajednica i prostora u kome one žive. Samo Bošnjaci, Mađari i Romi pojedinačno prelaze udio od jedan posto u ukupnom stanovništvu, dok 24 ostale etničke zajednice skupa čine pet posto stanovništva. Mislim da je bitno da postoji neka mogućnost političke prezentacije i ovih etničkih zajednica u Skupštini Srbije«, kazao je Đukanović.

On je podsjetio da u Srbiji postoje nacionalna vijeća koja koordiniraju interese i težnje određene zajednice prema državi i drugim razinama vlasti. Ali, po njegovoj ocjeni, nacionalna vijeća često su plijen političkih partija i, kako je rekao, primjetna je tendencija da političke partije, ne nužno uvijek manjinske, kontroliraju nacionalna vijeća.

»Uz problem smanjenja broja ukupne populacije Srbije, problem je i smanjenje broja pripadnika manjina. Taj trend moglo bi zaustaviti gospodarstvo, odnosno otvaranje proizvodnih pogona u regijama gdje dominantno žive pripadnici manjinskih nacionalnih zajednica, kako bi se mogle sačuvati«, smatra Đukanović.

Ono što je novina u Srbiji je osnivanje Ministarstva za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog, o čemu se također govorilo na ovoj konferenciji.

»Hrvatska zajednica od novoga ministarstva ima velika očekivanja, a upravo je HNV bio jedan od najustrajnijih zagovaratelja njegovog ustrojavanja, skupa s predstavnicima civilnoga sektora. Ministarstvo je bilo neophodno ustrojiti, jer uslijed kompliciranih etničkih procesa i različitosti koje u Srbiji postoje, neophodno je postojanje tijela unutar izvršne vlasti koje će u cijelosti biti posvećeno unaprjeđenju prava manjinskih zajednica i koje će imati kapacitete za adekvatno upravljanje multikulturalnošću srbijanskoga društva. Moramo biti iskreni i priznati kako i dalje postoje veliki problemi kada je u pitanju zakonodavni okvir kojim se regulira položaj manjinskih samouprava, jer je nakon izmjena iz 2018. godine Zakona o nacionalnim vijećima došlo do umanjivanja ovlasti krovnih manjinskih institucija i sprječavanja političkih prvaka da sudjeluju u radu manjinskih kulturnih samouprava, što je problem jer su otklonjene pretpostavke za adekvatno sudjelovanje na mikro razinama – a to su upravo nacionalna vijeća. Shodno tome, teško mogu postojati uvjeti za adekvatno sudjelovanje na višim razinama. Na takav se način ograničavaju pretpostavke za implementaciju koncepta osnaživanja manjinskih zajednica koji je danas u europskim manjinskim politikama sve dominantniji«, sažeo je svoje izjave s konferencije Darko Baštovanović, međunarodni tajnik HNV-a.

Sjeverna Makedonija i Crna Gora

Zanimljivo je tijekom ove konferencije bilo čuti i iskustva iz Sjeverne Makedonije i Crne Gore. U Sjevernoj Makedoniji nacionalne zajednice sudjeluju na različitim razinama vlasti, od lokalne, gdje pripadnici nacionalnih manjina imaju svoje predstavnike u komisijama za odnose među nacionalnim zajednicama. Te komisije formiraju se u općinama u kojima živi više od 20 posto određenih etničkih zajednica.

»Na centralnoj razini najviša institucija koja postoji je Ministarstvo za politički sustav i odnose među zajednicama. Osnovano je 2019. godine. U okviru Skupštine Sjeverne Makedonije postoji Komitet za odnose među zajednicama i Komisija za politički sustav i odnose među zajednicama. I na koncu, Agencija za promociju odnosa među zajednicama i njen rad fokusiran je na zajednice kojih u našoj zemlji ima manje od 20 posto«, kazala je Jasmina Trajkoska-Naumovska s American University of Europe iz Skoplja.

Ona je podsjetila da prema Ohridskom sporazumu sve etničke zajednice imaju pravo ravnopravnog zastupanja svog interesa u javnim institucijama, od lokala do državne razine. »Komisije za odnose među nacionalnim zajednicama osnovane su u većini lokalnih samouprava u kojima je to predviđeno zakonom, kao i u 14 drugih općina koje imaju i manjinsko stanovništvo. Ono što je problem je izbor članova tih komisija koji najčešće nije transparentan, a efikasnost ovih komisija ograničena je zbog nejasnih nadležnosti i činjenice da javnost nije svjesna njihovog značaja i zbog toga što gradska vijeća često odbacuju njihove preporuke. Problem u radu ovih komisija je i isključenost građana«, kazala je Trajkoska-Naumovska.

Ona je ukazala i na problem popisa stanovništva koji nije rađen od 2002. godine. Kao neovisna država, Makedonija je do sada provela dva popisa: 1994 i 2002. godine. Zakon o popisu stanovništva i kućanstava usvojen je 2011. godine, ali popis još nije urađen.

Za razliku od Srbije, gdje se kao pozitivni pomak može tumačiti novo ministarstvo koje će se baviti i pravima nacionalnih zajednica, u Crnoj Gori je poslije izbora napravljen korak unazad, jer predstavnika nacionalnih manjina više neće biti u vlasti.

»Do posljednjih izbora u okviru Vlade Crne Gore bilo je osmoro predstavnika nacionalnih zajednica, a sada poslije dva desetljeća nećemo imati niti jednog predstavnika manjinskih naroda u izvršnoj vlasti. To je ključni pokazatelj na koji način će se Vlada odnositi spram pitanja manjina u narednom razdoblju. U okviru parlamenta imamo pet zastupnika manjinskih partija, uz izostanak predstavnika hrvatske manjine. Dakle, pitanje je tko će braniti hrvatske interese u okviru parlamenta. Kada govorimo o perspektivama, postavlja se pitanje obrane manjinskih prava u naredne četiri godine. Također, u novoj Vladi Ministarstvo za ljudska i manjinska prava neće postojati u ranijem obliku, a to Ministarstvo je u prethodnom razdoblju radilo značajn posao kada je u pitanju promocija prava i zaštita nacionalnih manjina«, kazao je koordinator Centra za demokraciju i ljudska prava Crne Gore Marko Pejović.

Zakjučak na kraju konferencije je da u sve tri zemlje postoje zakonodavni okviri koji stvaraju preduvjet za provođenje manjinskih prava, ali da još uvijek treba raditi na dijalogu i unaprjeđenju prava manjinskih zajednica.

Z. V.