Širom Vojvodine

Iz Siska biciklom zbog ljubavi

Temerin je staro naselje u južnoj Bačkoj i sjedište istoimene općine, koja u velikoj mjeri gravitira Novom Sadu, ali i uspješno zauzima svoje mjesto u društvu zahvaljujući prilično razvijenoj poljoprivredi i cvjetajućem poduzetništvu. Njegovu prilično dugu povijest od gotovo 700 godina u suvremenom periodu grade Srbi i Mađari. Dva odvojena dijela ovog dugačkog naselja povijesno su i nacionalno različita. Na sjeveroistočnom kraju nalazi se Telep, koji, s centrom, ima mađarsku većinu, dok je na jugozapadnom Staro Đurđevo, gdje dominira srpsko stanovništvo. Općina, s 28.287 tisuća stanovnika, obuhvaća još i Bački Jarak i Sirig.

Selidbe i njihove posljedice

Selidbe i kolonizacije u velikoj su mjeri utjecale na etničku strukturu u Temerinu i njezine promjene. Prema sažetku koji je sačinio kulturolog Miroslav Keveždi, prije turskih osvajanja (XVI. stoljeće), Temerin je bilo mađarsko selo. Srbi su činili ogromnu većinu stanovnika za vrijeme turske vladavine, od 1539. do 1699. Mađari su se u Temerin počeli ponovno naseljavati prije oko 250 godina. Godine 1800. selo je napustilo 210 srpskih obitelji i osnovalo novo naselje oko 20 km istočno od Temerina (Đurđevo). Razlog ovome preseljenju bilo je odbijanje njihovog zahtjeva da se mjesto pripoji Šajkaškom vojnom području. To je ostavilo Temerin bez Srba sve do 1920. godine, kada je izvršena kolonizacija kako bi se povećao udio slavenskog stanovništva u odnosu na mađarsko: osnovana su naselja Staro Đurđevo, koje je sada jedna mjesna zajednica Temerina, i Sirig.

Hrvati su, iako po brojnosti vrlo mala zajednica, u Temerinu po posljednjem popisu bili na trećem mjestu od onih zajednica koje su etnički opredijeljene. U cijeloj ih je općini bilo 165. Najveći dio je u samom Temerinu. Deset godina kasnije, stanje je drugačije. Naš sugovornik, šezdesetdevetogodišnji Temerinac Franjo Štuban, kaže da ih u Temerinu ima 18, u Sirigu dvoje, te također jednoznamenkasti broj u Bačkom Jarku.

»Hrvati koji žive u Temerinu se poznaju i sakupljaju isključivo u okrilju župe sv. Rozalije. Poznam gotovo isključivo starije sunarodnjake koji su ovdje došli iz Hrvatske (iz Virovitice i Lovasa) ili BiH u potrazi za poslom, udali se ili oženili i tu ostali. Gotovo su svi u miješanim brakovima. Među njima su u većini Hrvatice koje su se udavale ovdje, za Mađare ili za Srbe. Prije Domovinskoga rata u Temerinu je bilo više Hrvata, ali se veliki broj odselio 1991. i 1992, mijenjajući nekretnine s dotadašnjim građanima Hrvatske«, kaže Štuban.

Oglas za brak u crkvenom tisku

Franjo je rođen u Sisku. Služio je vojsku 1975. i 1976. u Somboru i tada mu se Vojvodina svidjela. Odan Crkvi, prijateljevao je sa somborskim karmelićanima.

»Nakon odslužene vojske u Somboru, vratio sam se u Sisak te ubrzo dao oglas u Glasu Koncila da bih želio upoznati katoličku djevojku. Srećom, ondašnji temerinski župnik je redovito primao katolički tisak iz Hrvatske i vidio moj oglas, te pozvao Erzsébet, koja se na njega javila. Obradovan, 1977. sam biciklom došao iz Siska u Temerin i oženio se. Sin nam, s obitelji, živi u Njemačkoj, a kći je s nama«, kazuje svoju neobičnu životnu priču Franjo.

Ranije je radio u općini, u Centru za obavješćivanje i uzbunjivanje. Sada, nakon umirovljenja, radi kao noćni čuvar u poljoprivrednoj tvrtki u Temerinu. Vjeran je čitatelj ovdašnjeg katoličkog tiska i slušatelj Radija Marija, te iznimno privržen Crkvi. Dok je mogao, išao je redovito na hodočašća. Najviše radosti mu, pak, pričinjavaju mise na hrvatskom jeziku, koje se slave u temerinskoj župnoj crkvi sv. Rozalije svakog posljednjeg petka u mjesecu, a u korizmi i križni put.

»Pokojni župnik László Szungyi je prije 13 godine počeo slaviti mise na hrvatskom jeziku u temerinskoj župnoj crkvi jednom mjesečno. Tada je na misi znalo biti do 17 župljana. Kako je vid Szungyia sve slabije služio, misu su počeli slaviti novosadski kapelani iz župe Imena Marijina, prvo Marijan Vukov, a kasnije Siniša Tumbas Loketić. Tu je tradiciju zadržao i nastavio sadašnji župnik Tibor Szöllősi. Na misu dođe 6-7 župljana, među kojima je i troje djece«, kaže Franjo.

Velečasni Tibor potvrđuje da on i kapelan Dávid Sáfrányi znaju za desetak hrvatskih obitelji u Temerinu koje imaju barem nekakav kontakt sa župom. Osim jednom mjesečno, misa na hrvatskom slavi se na dan proštenja Lurdske Gospe, 11. veljače, u jedinoj crkvi posvećenoj ovom patronu, koja je sagrađena i prigodom Velikog jubileja 2000. godine posvećena na naselju Telep. Ova spomen-crkva tada slavi svoje proštenje, a vjerinci Hrvati se ovdje sakupljaju i iz šire okolice, Novog Sada i Futoga. Često je gost slavitelj futoški župnik Antun Kopilović.

»Organiziramo i vjeronauk na hrvatskom jeziku. Prošle godine je bio jedan krizmanik koji se pripremao na hrvatskom. Ove godine imamo jednu djevočicu koja se priprema za sakrament prve pričesti i jednu odraslu osobu koja se priprema za krizmanje i prvu pričest. On je Mađar, no ne govori mađarski«, kaže župnik.

Temerinski župnici administriraju i majušnoj katoličkoj zajednici u susjednim Gospođincima, koja se povremeno sakuplja u crkvi sv. Mihovila Arkanđela koja pripada grkokatoličkoj Eparhiji sv. Nikole – Ruski Krstur. Misa se uglavnom slavi na mađarskom jeziku, no ranije se slavila i na hrvatskom, kada je adminstrator bio vlč. Kopilović.

Lijepu susretljivost predstojnika župe prema malobrojnim vjernicima Hrvatima i ostalima koji to žele prihvatiti treba pohvaliti, posebno ako se uzme u obzir da postoje župe u Bačkoj u kojima osjetljivost prema jezičnim skupinama koje su u ovako velikoj manjini nije uvijek na zavidnoj razini. Hrvati, naglašava to i Franjo Štuban, to iznimno cijene i na tome su zahvalni.

M. Tucakov