Širom Vojvodine
Od radionice do pogona
Isprva zanatska radnja koja je vremenom izrasla u poduzeće s tridesetak uposlenih, Agria iz Subotice postoji više od tri desetljeća i na tržištu je prepoznatljiva po proizvodnji poljoprivredne mehanizacije. Osnovali su je Barakovići, otac Lazar i sin Bojan, koji danas vodi poduzeće. Svojim dugogodišnjim radom Agria je stekla veliko iskustvo u ovom poslu, a njihov cilj je ponuditi kvalitetnu, jednostavnu, cjenovno pristupačnu mehanizaciju i time olakšati i unaprijediti poljoprivrednu proizvodnju.
A sve je počelo još 1988. s već spomenutom zanatskom radnjom u njihovoj obiteljskoj kući u Malom Bajmoku, u kojoj su pravili strojeve za postavljanje folije i sjetvu kukuruza i suncokreta pod folijom. Proširenjem poslovanja, Agria 1993. prerasta u poduzeće (privredno društvo), te svoj profil okreće k izradi strojarskih dijelova. Idući u smjeru proizvodnje vlastitih poljoprivrednih strojeva, u godinama koje slijede, Agria vrši konstantna ulaganja u opremu, njihova radionica prerasta u pogon. Razvoj poduzeća podrazumijevao je nabavu nove opreme (manualne su zamijenili kompjutorski kontrolirani strojevi – CNC), svladavanje novih tehnologija i povećavanje broja i stručnosti zaposlenih. Danas imaju nekoliko pogona na Bajskom putu ukupne površine 1.500 četvornih metara, pokraj kojih trenutno niče još jedan veličine preko 600 četvornih metara.
Tri modela sijačica
Kako ističe direktor poduzeća Bojan Baraković, Agria je fokusirana na proizvodnju sijačica. U pitanju su tri modela: pneumatska sijačica za širokoredne kulture (kukuruz, soja, suncokret, šećerna repica…), pneumatska sijačica za sitna sjemena (luk, mrkva, pastrnjak…) i mehanička sijačica za pšenicu, uljanu repicu, lucerku ili soju. Također, imaju i sijačicu koja polaže zrno u zemlju bez prethodnog oranja čime se pojednostavljuje sjetva i osigurava određena ušteda, ali se ovaj model slabije prodaje.
Tržište im je kompletna bivša Jugoslavija, Mađarska, Austrija, zemlje bivšeg SSSR-a (Ukrajina, Bjelorusija, Kazahstan, Uzbekistan), Francuska. Redovito izlažu na Međunarodnom poljoprivrednom sajmu u Novom Sadu, a izlagali su i na sajmovima u inozemstvu: Rusiji (Krasnodar), Mađarskoj (Budimpešta i Pečuh), Uzbekistanu (Taškent), Kazahstanu (Astana), Njemačkoj (Hannover), Českoj (Brno), Hrvatskoj (Osijek, Bjelovar), Francuskoj...
»U marketing se mora ulagati, biti prisutan na sajmovima, širiti krug partnera. Prošle smo godine u siječnju sudjelovali na specijaliziranom sajmu za povrtlare u Angersu, u Francuskoj. Imamo zastupnika u sjeverozapadnoj Francuskoj koji je redovni kupac«, objašnjava Baraković.
Jaka konkurencija
Broj godišnje proizvedenih strojeva varira, od 150 do 250 raznih jedinica. Rade i remont, ali dosta nerado, jer im to, kako napominje naš sugovornik, nije isplativo.
Cijene njihovih strojeva su od 2,5 tisuće do 12-13 tisuća eura, ovisno od opreme i veličine. Iako su u nekim segmentima njihovi proizvodi inovativni i specifični, konkurencija im je, kako ističe Baraković, jako velika.
»Carine ne postoje, kako mi izvozimo, tako se može i uvesti. Tu se vodi vrlo teška tržišna utakmica. Mislim da bi država, kada daje poticaje za kupnju, trebala praviti razliku između domaćih i uvoznih proizvoda, potičući domaću proizvodnju. Recimo, ako je neki proizvod ekstra skup, poput stranog traktora od 100 tisuća eura gdje je subvencija 30 tisuća, izdvaja se znatno više novca nego za naše strojeve, koji su znatno jeftiniji, te je i iznos subvencije u mnogome manji. Ne znam je li to s pravne strane moguće. Ima dosta poduzeća koja se kod nas bave proizvodnjom opreme za poljoprivredu, mislim da bi se moji kolege složile sa mnom«, kaže naš sugovornik.
Premda je njihovo poduzeće koristilo državne subvencije, Baraković tvrdi kako je to komplicirana tema.
»Naše poduzeće je davno odustalo od toga, sad su se uvjeti možda malo promijenili. Recimo, imali smo situaciju da kada smo htjeli poticaj za izlaganje na međunarodnim izložbama, rok za predaju dokumentacije je bio deset dana. A da bismo pripremili svu potrebnu dokumentaciju trebalo nam je više od deset dana, recimo za potvrdu od porezne uprave da nismo dužni porez, rok je bio četrnaest dana. Neću reći da je to tako možda bilo namjerno, ali se dalo pomisliti na to«, priča Baraković.
Na tragu fondacije Prosperitati, koja pomaže mađarske gospodarstvenike u Vojvodini, postoji ideja da se sličan projekt uspostavi kao poticaj gospodarstvenicima iz ovdašnje hrvatske zajednice. Baraković navodi kako je upoznat s tom idejom.
»To je veoma dobra ideja i zaista bismo voljeli da se realizira«, kaže on.
Krize i prognoze
Pandemija koronavirusa koja nas je zadesila prije godinu dana, prilično je negativno utjecala i na poslovanje Agrie.
»Moje je viđenje da je korona negativno utjecala na sve, pa tako i na nas. Recimo, plan izvoza za Mađarsku, koji je bio manje-više dogovoren, prošle godine nam je ostvaren tek deset posto. Stala je trgovina, ljudi su se uplašili. Ali onda su nam se neke druge stvari otvorile, druge vrste usluga, tako da smo izgurali godinu. Otpuštanja nije bilo, to nije bilo u planu ni pod razno«, kaže Baraković.
Kada su u pitanju planovi, naš sugovornik ističe:
»Teško je išta govoriti, mi sada planove radimo na sedam dana, takva je situacija. Konfuzno je tržište, došlo je do velikih potresa na tržištu sirovina, velikih skokova u cijeni repromaterijala, cijene struje… Zbog svega toga naši proizvodi su poskupili za 10 posto, mada je cijena čelika otišla za 20 posto. A kupci bi, naravno, voljeli da se cijena nije mijenjala«.
Baraković u šali dodaje kako poslovanje u uvjetima krize za njega nije ništa novo, jer je kod nas ozračje gotovo uvijek bilo takvo.
»Mi smo rođeni u krizi, preživjeli smo možda i neke gore situacije od ove, a možda će biti još gore. Baš kad je bila svjetska ekonomska kriza, mi smo ušli u investiciju kupnje opreme i izgradnje objekta, a da to tada nismo uradili, mi se vjerojatno sada ne bismo bavili ovim poslom. Ne bismo propali, ali bismo ostali na nekoj drugoj razini«, kaže Baraković.
I njih dotiče problem odljeva kvalificirane radne snage u inozemstvo. Po Barakovićevim riječima, to je problem koji traje već duže vrijeme. Suradnja sa srednjim školama i učenicima u tom kontekstu je dobra ideja, ali u praksi nije najbolje rješenje jer u tom aranžmanu, kako dodaje, poduzeća imaju obveze i troškove, ali ne i neke povlastice.
Kako je Agria obiteljsko poduzeće, upitan tko bi ga mogao naslijediti, baš kao što je i on naslijedio svojega oca Lazara, Bojan Baraković, uz osmijeh, na kraju razgovora kaže:
»To ne ide tako lako, to je nešto što se mora zavrijediti. Ja imam troje, moja sestra četvero djece. Četvero od njih je uposleno kod nas, mladi su, neiskusni, uče polako. Radimo na tome, vidjet ćemo…«.
D. B. P.
ANTRFILE 1
Pokrovitelji
Agria je poznata i kao sponzor manifestacija koje organiziraju hrvatske udruge iz Subotice. Pokrovitelji su Dužijance, a njihovi uposlenici održavaju stare poljoprivredne strojeve koji se prikazuju na Takmičenju risara. Također, sponzori su Festivala bunjevački pisama, Hosanafesta, Velikog prela, a bili su sponzori i nekadašnjeg Prela Pučke kasine 1878.
ANTRFILE 2
Nagrade
Tijekom proteklih godina Agria je osvojila nagrade na Međunarodnom poljoprivrednom sajmu u Novom Sadu (Plaketa za novitet mehanizacije 2004., Zlatna plaketa 2008.) kao i godišnju nagradu Regionalne gospodarske komore Subotice 2008. godine.
