Tema

Hrvati u Sjevernoj Makedoniji

»Nakon osamostaljivanja država proizišlih iz bivše SFRJ, Hrvati u Makedoniji naglo su se našli u drugoj državi i bez uobičajenih komunikacija sa svojom domovinom zbog čega se osjetila potreba za okupljanjem u neku zajedničku asocijaciju. Tako je 1993. najprije osnovano Makedonsko-hrvatsko društvo u Skopju, te u Bitoli i Kičevu, a zatim i u Štipu i Ohridu. Početkom 1996. uz pomoć Hrvatskog veleposlanstva u Skopju te Hrvatske matice iseljenika osnovana je Zajednica Hrvata kao udruga Hrvata iz Republike Makedonije«, navodi se u prvom broju tromjesečnika Hrvatska riječ kojeg od 2001. izdaje ova udruga.

Koncem 1999. Zajednica Hrvata dobija sredstva od makedonske Vlade, a koncem 2000. prostorije u kojima članovi kojih danas ima preko tisuću dvjesto, mogu pratiti programe HRT-a, pročitati hrvatske tjedne listove, slušati glazbu i družiti se.

Prva programska zadaće ove udruge je bila organiziranje dopunske nastave hrvatskog jezika, što je ostvareno 1998. otvaranjem lektorata na Filološkom fakultetu Sveučilišta Sveti Kiril i Metod u Skoplju i dolaskom profesora iz Hrvatske. Od 2001./02. Odvija se i nastava za djecu i mladež. Od školske godine 2009./10. Ministarstvo znanosti i obrazovanja Hrvatske upućuje učitelja hrvatske nastave koji nastavu održava u prostorijama makedonskih javnih škola u Skoplju, Bitoli, Kumanovu i Tetovu.

Od najstarijeg do novijeg iseljeništva

Hrvati su u Makedoniju počeli dolaziti iz najstarije dijaspore Janjeva, tako da postoje dokumenti još iz XIV. stoljeća u kojima je zabilježena migracija Hrvata s Kosova. Drugi, pak, veći val, doselio se poslije Prvog svjetskog rata. Bili su to ljudi sa željeznice, poreznici, vojni časnici ili oni koji su pod kaznom došli i ostali. Treći je val došao nakon Drugog svjetskog rata i ti su visokoobrazovani stručnjaci sudjelovali u osnivanju fakulteta, kazališta, opere i filharmonije. U to vrijeme došao je i veći broj vojnih časnika, graditelja i geodeta i drugih stručnjaka.

Najveći broj Hrvata u Sjevernoj Makedoniji živi u Skoplju, ali i u Štipu, Bitoli, Kumanovu, Ohridu, Strugi i Tetovu, a u manjem broju i u ostalim makedonskim gradovima. U Makedoniji se za 2011. ne znaju podaci o broju Hrvata, jer popis nije uspio. Zbog toga se raspolaže samo starim brojkama iz 2002. godine kada je utvrđeno da u toj državi živi 2.686 Hrvata. Procjene samih makedonskih Hrvata ipak jesu mnogo više – 3,5 do 5.000 Hrvata.

Na dobrom putu rješavanja problema

Dokumenti koji uređuju odnose prema manjinama u Sjevernoj Makedoniji i Hrvatskoj su Program kulturne suradnje između dvije zemlje potpisan u Zagrebu 1999. godine, i Sporazum o zaštiti prava hrvatske, odnosno makedonske manjine potpisan u Splitu 2007. godine na temelju čega je ustrojen Međuvladin mješoviti odbor za zaštitu manjina čija će peta sjednica biti održana u Skoplju.

Poslije ovog dogovora, Hrvatima u Makedoniji se osigurava povoljniji položaj i ostvarivanje zajamčenih prava, jezika, kulture, ali kao manjina još uvijek nisu ušli u preambulu makedonskog Ustava na čemu inzistiraju. Također ističu kako status Hrvata u S. Makedoniji i Makedonaca u Hrvatskoj nije opterećivao bilateralne odnose i suradnju između dvije države.

Predstavnik hrvatske manjine iz S. Makedonije u Savjetu Vlade RH za Hrvate izvan Hrvatske Nenad Živković za naš tjednik objašnjava kako je u Ustavu Sjeverne Makedonije taksativno definirano sedam nacionalnosti: Makedonci, Albanci, Turci, Romi, Srbi, Vlasi i Bošnjaci dok su Hrvati i ostale manje brojne manjine svrstane u rubriku »ostali«. Zbog toga, kaže Živković, nemaju sva prava koja imaju manjine navedene u Ustavu.

»Naš cilj je da hrvatska zajednica bude uvrštena u Ustav što donosi korpus prava koje imaju ostale manjine. Na primjer: prilikom zapošljavanja u javnom sektoru za svako kreirano radno mjesto na razini države određeni računalni program (balanser) određuje koja manjina treba biti zaposlena. Budući da smo u rubrici »ostali«, nikada nas taj program ne izbacuje što u današnjoj situaciji, kada je tisuće radnih mjesta u privatnom sektoru zbog epidemije ugašeno, puno znači«, objašnjava Živković te dodaje kako su Makedonci u Hrvatskoj navedeni u Ustavu, što i oni traže za sebe.

Ipak, dodaje, kako su posljednjih godina od kada je na čelu Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH Zvonko Milas napravljeni veliki koraci naprijed:

»Imamo potporu od Milasa i njegovog tima koji se bore za naša prava i zahvalni smo na svemu što rade za nas. Nadamo se da će se ovakav trend nastaviti u budućnosti«.

Živković dodaje kako deklarativno i od strane države Sjeverne Makedonije postoji namjera da se sva pitanja riješe i nema nikakvog problema, ali »operativno se to ne događa, i na tome se mora raditi da ne budu samo dobre želje namjere i da se s riječi pređe na djela,

»Na dobrom smo putu i ako nastavimo ovako, za kratko vrijeme ćemo imati konkretne rezultate i na polju kulture, obrazovanja i svih projekata od značaja za Hrvate u S. Makedoniji«, kaže on.

Što se tiče financiranja, Živković kaže kako su do prije nekoliko godina projekti udruga financirani od Hrvatske, ali od 2017. godine se u financiranje uključila i makedonska strana ali još uvijek s malim postotkom udjela. Zbog toga projekte i poslove vezane uz rad udruga se rade volonterski, jer nema dovoljno novca ni za honorarno plaćanje a kamoli da se netko zaposli.

»Do 2012. imali smo u Zajednici administrativnog tajnika i znamo koliko je dobro imati uposlenog čovjeka, ali sada to nije moguće«.

Posjet Milasa

Da će se problemi još brže rješavati nadu daje i nedavni posjet državnog tajnika Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH Zvonka Milasa sa suradnicima koji se susreo sa zamjenicom ministra vanjskih poslova, supredsjedateljicom Međuvladinog mješovitog odbora Fatmirom Isaki.

Na sastanku se razgovaralo o nastavku suradnje kojom se promiču manjinska prava, kao i o dodatnom unaprjeđenju odlične bilateralne suradnje. Državni tajnik Milas je tom prigodom istaknuo kako su vidljivi određeni pozitivni pomaci te da se nada da će Sjeverna Makedonija, čim to bude moguće, definirati status hrvatske nacionalne manjine, sukladno vrlo dobrim i prijateljskim odnosima, kao i potpisanom Sporazumu između dviju država iz 2007. godine.

J. D.

Antrfile

Uz Zajednicu Hrvata u RSM djeluje od 1994. godine i Makedonsko-hrvatsko društvo Hrvatski kulturni centar Marko Marulić sa sjedištem u Bitoli i još nekoliko hrvatskih udruga i hrvatsko-makedonskih društava. Svim udrugama cilj je pružati podršku u očuvanju hrvatskog jezika, nacionalne povijesti i kulture te njegovanje hrvatskog nacionalnog identiteta. Katolička crkva u Sjevernoj Makedoniji djeluje od početka 20. stoljeća, u rangu biskupije. Crkve postoje u Skoplju, Bitoli, Ohridu te u Strumici i Gevgeliji, gdje žive katolici istočnog obreda pod patronatom Skopske biskupije.