Tema
Hrvati u Rumunjskoj – očuvali se kroz stoljeća
Među najstarije hrvatsko iseljeništvo svakako se mogu svrstati i Hrvati u Rumunjskoj. Prema prvim zabilježenim izvorima dio predaka današnjih karaševskih Hrvata, najbrojnije skupine od tri u ovoj državi, naselio se u Karaševo najkasnije u prvoj polovici 16. stoljeća, dok neki lingvisti tvrde, prema arhaičnim jezičnim karakteristikama karaševskih govora, i ranije.
Rumunjska država osigurava pozitivnu diskriminaciju pripadnika nacionalnih manjina, očuvanje njihovih etničkih, jezičnih i kulturnih značajki, pohađanje škola i izdavanje publikacija na materinskom jeziku. Zajamčeno je i pravo sudjelovanja predstavnika manjina u rumunjskom parlamentu te u lokalnim upravnim tijelima. Hrvati imaju pristup emisijama za manjine koje postoje na kanalima rumunjske javne televizije i radija.
Očuvanju jezika i identiteta kroz stoljeća pridonijela je u velikoj mjeri Katolička crkva, kompaktna naseljenost, geografski položaj i zbog ekonomske nerazvijenosti slab priljev naseljenika iz drugih naroda. U prošlosti su se uglavnom bavili poljoprivredom, nakon Drugoga svjetskog rata počeli su raditi u tvornicama dok danas veći broj Hrvata, kao i iz cijele Rumunjske, odlazi raditi u inozemstvo uglavnom u Austriju i Njemačku.
Od kraja 19. i početka 20. stoljeća bilježi se stalno smanjivanje broja rumunjskih Hrvata, pa ih je tako prema službenim podacima popisa danas oko 5.500.
Tri glavne skupine
Prema istraživanjima povjesničarke Castilie Manea-Grgin iz Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, koja je na ovu temu objavila i monografiju Povijest karaševskih Hrvata u rumunjskom Banatu (16.-18. stoljeće), Karaševci, Šokci i Turopoljci dio su stare hrvatske nacionalne manjine u rumunjskom dijelu Banata. Među njima su Karaševci daleko najbrojnija skupina rumunjskih Hrvata, a njihovo najveće i najstarije naselje je Karaševo. Karaševskoj općini pripadaju i sela Nermet te Jabalča, dok je Lupak centar druge karaševske općine kojoj pripadaju i Klokotić, Ravnik te Vodnik. U ovih sedam karaševskih naselja, smještenih u živopisnoj prirodi na obroncima planine Semenic, Hrvati čine oko 92%-98% stanovnika.
Druge skupine rumunjskih Hrvata žive u Tamiškoj županiji, nedaleko od glavnog grada ove županije Temišvara. Prisustvo šokačkih Hrvata, istina malobrojnih, bilježi se u gradiću Rekašu 23 km istočno od Temišvara, u dijelu mjesta pod nazivom »Šokačka strana«. Preostali Hrvati kajkavci, isto tako malobrojni, živjeli su u općini Keča – Hrvatskoj Keči, zapadno od Temišvara, blizu granice sa Srbijom. Njezin hrvatski dio obuhvaćao je dvije ulice u zapadnom kraju sela, Orvatski sokak i Mačev kraj. Prema ovoj povjesničarki, u Rumunjskoj se bilježilo i prisustvo manjeg broja Hrvata – Ličana, primorskih Hrvata, pa i Bunjevaca u Radni u Aradskoj županiji.
Doseljenje predaka Karaševaca dogodilo se, smatra Manea-Grgin, u 15–16. stoljeću, dobili su svoj etnonim od rijeke Karaš, koja vijuga kroz Karaševo i koji reflektira i njihov dosta jak lokalni identitet.
Šokci su ondje stigli oko 1650., a nad njima su dušobrižništvo imali franjevci provincije Bosne Srebrene dok su u posljednjem desetljeću 19. stoljeća došli Hrvati iz Mrkoplja u Gorskom kotaru.
Kečanski Hrvati su pak došli kao predijalci zagrebačkog biskupa na njegovo banatsko vlastelinstvo Biled, zapadno od Temišvara u razdoblju od 1788. i 1801. Predijalci su se naselili u Boki, Klariji (Radojevo) i Neuzini, koje su danas u srpskom Banatu, te u Keči.
Škole i udruge
Škole postoje u karaševskim naseljima već od 18. stoljeća, kada je izvođena na materinskom jeziku, a od 1907. pa do sloma Austro-Ugarske na mađarskom jeziku. Procvat je hrvatsko školstvo u Rumunjskoj doživjelo nakon sklapanja jugoslavensko-rumunjske školske konvencije 1933., koja je garantirala hrvatske učitelje za hrvatska sela u Rumunjskoj i koje su radile do 1948. a od početka 60-ih godina 20. stoljeća, materinski (tada hrvatsko-srpski) jezik je dobio status predmeta, s 3-4 školska sata nastave tjedno. U Karaševu je 1997. otvorena dvojezična (rumunjsko-hrvatska) gimnazija, a Hrvatska financira nastavnička mjesta koji rade na području gdje živi hrvatska manjina te dodjeljuje nekoliko stipendija za studente na sveučilištima u Hrvatskoj.
Danas Hrvate u Rumunjskoj, kao i druge hrvatske manjine, muči isti problem: mali broj djece, što može ugroziti opstanak nastave na hrvatskom jeziku. Opisujući situaciju školstva danas, Ivan Dobra piše u časopisu Hrvatska grančica, kojem je nakladnik krovna udruga Zajedništvo Hrvata u Rumunjskoj, kako će »dvojezična rumunjsko-hrvatska gimnazija u Karaševu, Osnovna škola s razredima 1.-4. u Nermiđu i Osnovna škola s razredima 1.-4. u Ravniku funkcionirati i u školskoj godini 2021./22. unatoč činjenici da se navedene školske jedinice susreću i ove godine s već tradicionalnim problemom nedovoljnog broja učenika«.
Predsjednik Zajedništva Hrvata i zastupnik hrvatske manjine u rumunjskom parlamentu Slobodan Ghera kazao je na ovu temu kako se uspio i ove godine izboriti kod nadležnih institucija da ove škole opstanu:
»Već dugi niz godina problem naših škola se sastoji u nedovoljnom broju učenika za formiranje jednoga razreda, a prema svim indicijama situacija će se u budućnosti još i više degradirati kao posljedica negativnog prirodnog prirasta i iseljavanja naših ljudi u zemlje Europske unije. Blaže rečeno, demografski podaci nisu obećavajući ni u jednom našem mjestu i pitam se koliko ćemo još dugo u budućnosti moći izdržati i računati na osjetljivost Ministarstva odgoja i obrazovanja kada je riječ o specifičnim potrebama naše zajednice«, rekao je Ghera.
Na Sveučilištu u Bukureštu je 1994. godine osnovan Lektorat za hrvatski jezik koji je 2008. godine postao Katedra za hrvatski jezik i književnost, a od 2017. na Sveučilištu Zapad u Temišvaru postoji Lektorat za hrvatski jezik. Lektor je dr. Petar Hategan, koji je i član Savjeta Vlade Hrvatske za Hrvate izvan RH te predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Rumunjskoj.
Hategan kaže za naš tjednik da nastavu dva izborna predmeta hrvatski jezik te kultura i civilizacija na hrvatskom kulturnom prostoru (koji predaje na rumunjskom jeziku) pohađaju studenti različitih fakulteta i iz različitih motiva – to su studenti svih fakulteta u Temišvaru pripadnici hrvatske manjine, zatim pripadnici rumunjske manjine u Srbiji i svi drugi studenti koji izaberu jedan od ova dva predmeta kao i srednjoškolci koji žele upisati studij u Hrvatskoj.
Kultura i sport
Od konca devetnaestog stoljeća osnivala su se i djelovala kulturno-umjetnička društva, folklorni ansambli, pjevačka i tamburaška društva, omladinska društva, čitaonice, gazdačka i gospodarska društva. Tijekom Drugoga svjetskog rata sva su ta društva nestala i nakon 1945. osnovan je »Savez slavenskih kulturno-demokratskih udruženja« koji je djelovao do 1948.
Početkom 1991. hrvatske zajednice s karaševskog i tamiškog područja ujedinile su se u krovnu organizaciju Zajedništvo Hrvata u Rumunjskoj sa sjedištem u Karaševu, pod vodstvom prof. Milje Radana koje ima i svoj web portal. Zbog nezadovoljstva načinom vođenja Društva 1998. su se predstavnici lupačke općine izdvojili iz Zajedništva i stvorili Demokratski savez Hrvata u Rumunjskoj. Zbog nesloge je, piše Castilie Manea-Grgin, hrvatska zajednica uspjela izabrati svog predstavnika u rumunjskom parlamentu tek 2000., i to prof. Radana, koji je bio i dugogodišnji načelnik općine Karaševo. Danas je hrvatski zastupnik u rumunjskom parlamentu Slobodan Ghera.
»Od svog osnivanja iz 1991. godine Zajedništvo Hrvata neprestano je podržavalo vjerski, sportski, kulturni i obrazovni život malene hrvatske zajednice u Rumunjskoj, a investicije u očuvanje kulturne baštine naše zajednice najvažniji su prioritet organizacije«, kaže Ghera.
Ghera navodi kako »uz podržavanje kulturnih, jezičkih i vjerskih komponenti karaševskog življa, Zajedništvo ulaže velike fondove i za konstrukciju raznih znamenja koji već sada jesu opća dobra mjesta na kojemu su smješteni. U samom centru Karaševa izgrađeno je Središnje sjedište organizacije, impozantna zgrada u kojoj ima preko dvadeset zaposlenih. U neposrednoj blizini zgrade podignuta je scena na otvorenom, gdje se organiziraju razni folklorni festivali i nastupaju mnogobrojna kulturna društva iz Rumunjske, Hrvatske, Austrije i BiH. A u fazi je finalizacije i dovršetak i opremanje Centralnog muzeja Hrvata u Rumunjskoj«.
U Karaševu djeluje KUD Karaševska zora, a u Klokotiću Folklorna skupina Klokotić, dok su od sportskih društava najaktivnija nogometna društva.
Jasminka Dulić
