Tema
Slatke tajne licitara
Nematerijalna kulturna baština Hrvatske (XII.)
Slatke tajne licitara
Nekada su muškarci licitari bili vrlo poštovani obrtnici, a svaki od njih imao je svoja stilska obilježja * Danas u ovom obrtu ima više žena nego li muškaraca * Treba imati puno strpljenja, te spretnu i mirnu ruku
Sigurna sam kako je većina ljudi čula, vidjela ili čak dobila na dar licitarsko srce. Ovaj kolač-medenjak jarko crvene boje ukrašen po mašti i sposobnostima licitara spada među najljepše suvenire koje možete ponijeti iz Hrvatske. Izrađen od vode, brašna, suhog kvasca i meda (danas šećera) autentičan je proizvod brojnih medičarsko-svjećarskih obrta koji su najviše zastupljeni na području sjeverne Hrvatske.
Medičarstvo je nastalo negdje u srednjem vijeku, i to, kako stoji u brojnim zapisima, zahvaljujući samostanima i vrijednim redovnicima diljem Europe koji su, među ostalim, od meda i voska proizvodili zavjetne svijeće, medenjake, te napitke. Izrada ovih proizvoda je vremenom prešla u ruke »laika« i postala obrt koji se sačuvao do danas.
Medičari se danas mogu pohvaliti činjenicom da su se od 2010. godine našli na popisu Reprezentativne liste nematerijalne kulturne baštine Hrvatske.
S koljena na koljeno
Danas su medičarsko-svjećarski obrti najzastupljeniji u Mariji Bistrici, Samoboru, Zagrebu, Karlovcu, Varaždinu, Osijeku i Koprivnici, a svaki obrt je po nečemu specifičan. Nekada su muškarci licitari bili vrlo poštovani obrtnici, a svaki od njih imao je svoja stilska obilježja. Ne postoji više školovanje za medičarskog obrtnika nego su pripojeni skupini »ostali obrti«. Ova vještina se najbolje prenosila i još uvijek se prenosi metodom s koljena na koljeno. Kada su nestajali muški potomci, nastavljale su raditi žene, te je danas situacija takva da u ovom obrtu ima više žena nego li muškaraca.
Upravo takvu priču donosi nam sugovornica iz Marije Bistrice, vlasnica Medičarsko-svjećarske radnje Zozolly Vlasta Hubicki.
»Medičarstvom se prvo bavio moj pradjed, zatim djed, pa baka, moja mama i sada ja. Naš obrt je utemeljen još davne 1882. godine, te, kao i mnogi drugi, i on je uvijek bio obiteljski posao. Još uvijek smo zadržali tradicijsku izradu koja je sada zaštićena. U našoj radnji možete pronaći proizvode koji su vezani uz sve dijelove našeg života, počevši od rođenja do vječanja, ali licitari su prisutni i kao suveniri«, priča Vlasta Hubicki i dodaje: »Za tradicionalnu izradu danas ne bih rekla da odlazi u zaborav, ali bih rekla da je negdje na tom putu. U današnje vrijeme medičari se nalaze u nepovoljnom položaju, a osobito ih je na to mjesto stavila trenutna situacija s pandemijom. Marija Bistrica je poznata kao hodočasničko mjesto, ali sada je situacija sasvim drugačija. Gotovo da nema ljudi koji bi otišli iz Marije Bistrice bez nekog suvenira, primjerice licitarskog srca na kom piše 'Tak imam te rad'. Licitarsko srce predstavlja i Zagreb, a sam oblik – srce – znak je dobrodošlice, ali i prigodan dar u svakoj prilici. Licitarsko srce je najpoznatije, ali tu su i bebice, konji, razni drugi oblici, te pisanice za Uskrs, koje nisu crvene boje, nego raznih drugih boja.«
I medičari su se modernizirali i nerijetko proširili svoju ponudu, te osim tradicijskih imaju i medenjaka s okusom naranče, čokolade... Drugim riječima, kako je i sugovornica istaknula, ljudi se snalaze i nastoje preživjeti.
Izrada licitara
Po riječima sugovornice, licitarski proizvodi su isključivo ručni rad i sam postupak je zahtjevan i dugotrajan. Tako, da biste napravili, primjerice licitarsko srce, prvo se treba zamijesiti tijesto (šećer, voda, brašno i suhi kvas). To tijesto se razvalja na tablama i modlicama se režu oblici, zatim se peče i suši (od 7 do 10 dana) boja s otopinom želatina i prehrambenih boja, a tijesto mora biti suho i tvrdo. Kad se sve posuši, onda se kreće s ukrašavnjem. Ukrašava se, odnosno crta ili cifra otopinom želatina u koju se dodaje otopina šećernog sirupa i zatim se dodaje krumpirov škrob i time se određuje gustina smjese. Ta smjesa mora biti perfektno umućena, jer ne smije imati grudice.
»Svaki medičar ili obrtnik ima svoj način izrade. Svi poštujemo tradicijski način, ali svatko dodaje neki svoj pečat koji njegov rad čini prepoznatljivim među našim obrtima. Svaki gotov proizvod – licitar je različit po crtanju. Za ovaj posao treba imati puno strpljenja, te spretnu i mirnu ruku. Sjaj koji se postiže se dobiva zbog želatina, ali i gustoće smjese koja je tajna Zozolly«, ističe Hubicki.
Osim autentičnih licitara, u medičarsko-svjećarskim obrtima izrađuju se i medenjaci (raznih okusa), gvirc (vino od meda), svijeće...
»Kada su u pitanju svijeće, izrada se puno promijenila. Dio su naše ponude na proštenjima, slavljima, ali sve manje se smiju paliti u crkvama i sve manje se izrađuju. Tu je vrlo malo ručnog rada, osim kada su u pitanju ukrasne svijeće. Sve ostale se pretežno izrađuju od parafina, jer je vosak preskup za današnju ponudu i uglavnom postoje strojevi za izradu«, pojašnjava Hubicki.
Danas se od licitara teško živi
Medičarsko-svjećarski obrt Bičak je u vlasništvu Jasminke Kovačić, također iz Marije Bistrice, koja je treća generacija u ovom obiteljskom obrtu.
»U našem medičarsko-svjećarskom obrtu Bičak, koji je osnovan 1942. godine, izrađujemo licitare, medenjake, svijeće i razne druge suvenire. U novije vrijeme smo asortiman proširili, te u ponudi imamo i suvenire od drveta«, priča Jasmina Kovačić i pojašnjava kako je danas teško živjeti od ovoga posla i ljudi se snalaze kako umiju, te osim ustaljenih proizvoda izrađuju i druge vjerske simbole i suvenire. »Malo je onih koji se drže isključivo i samo tradicije. Mi smo malo modernizirali način izrade i uveli smo stroj za miješanje tijesta, a svakako imamo i peći, sve ostalo se radi ručno. Tijesto se valja ručno, oblikuje modlicama i ukrašava ručno. Jedina pomoć nam je da se više ne mijesi ručno, što se prije radilo. Sâmo ukrašavanje i crtanje medenjaka je nemoguće raditi na neki drugačiji način. Mi smo čak razmišljali o tome da napravimo neki izum za ukrašavanje, ali nema šanse, to sve mora biti ručno rađeno. Nema stroja za to. Svaki licitar ima tajnu što se tiče medenjaka i ukrašavanja, te motiva kojeg se drži. Od svakog je drugačija ruka, mašta i po tome se licitari i razlikuju. Kao i kada je u pitanju recept za medenjake, svaki proizvođač ima neku tajnu, koja se čuva u obitelji«, priča nam sugovornica i također potvrđuje već spomenuti podatak da se danas jako malo svijeća izrađuje od voska, te da je parafin preuzeo ulogu u svjećarstvu.
Ono što je Jasminka Kovačić još naglasila jest činjenica da danas nema posla, nema turista, hodočasnika, te su i njihovi obrti u lošoj poziciji. Svi obrtnici se nadaju što skorijem povratku u normalu, što će i njihove obrte vratiti u život.
Ž. Vukov
Antrfile
Zanimljivosti
* Licitar je naziv za kolač od slatkog tijesta, te ujedno i naziv za čovjeka koji ga izrađuje.
* Darivanje licitarskog srca je znak simpatije i vjernosti.
* Osnovna sirovina za izradu je med, a u novije doba šećerni sirup.
* Licitari su se nekada izrađivali drvenim kalupima, tako što se tijesto utiskivalo u kalupe.
* Sada ga najčešće nalazimo u obliku srca, iako povijest obiluje mnoštvom različitih oblika.
* Tijekom božićnih blagdana može se vidjeti božićno drvce ukrašeno licitarima.
