Kultura
Kad se svira srcem
Muzička škola u Subotici proteklih dana bila je ponovno mjesto okupljanja, a povod tome bili su maturski koncerti. Ovoga puta koncerti u množini, budući da su bili razdijeljeni u tri dana, kako bi se mogle ispoštovati sve epidemiološke mjere.
No, ono što se moglo »osjetiti u zraku« tijekom sva tri dana jest želja za muziciranjem, ali i pozornost publike, koja je imala priliku uživati u izvođenju mladih glazbenika.
Mali i veliki maturanti
Maturski koncert tamburaškog odsjeka održan je 24. svibnja, a na njemu su sudjelovali Dječji i Veliki orkestar, komorni sastav kao i ovogodišnji maturanti. Dječji tamburaški orkestar izveo je kompozicije koje su pripremali za ovogodišnje natjecanje koje, iz svima poznatih razloga nije održano, te su sada imali priliku pokazati što su sve naučili ove školske godine, koja je bila više nego li izazovna, budući da se nastava jedan period odvijala online. Publici se predstavio i komorni tamburaški orkestar Kockice, kojega čine učenici završnog, VI. nižeg razreda osnovne Muzičke škole: Matija Ivković Ivandekić, Luka Marjanušić, Jasmina Vukov, Iva Gabrić, Ivona Milodanović, Andrija Mandić, Sara Uršal, Lucija Horvacki i Iva Molnar. Svi oni sudjelovali su ove godine na Međunarodnom natjecanju VII. Tambura instrumental festivalu gdje su u kategoriji komornih orkestara osvojili prvu nagradu i grand prix.
Veliki tamburaški orkestar je ujedno pratio ovogodišnje maturantice srednje Muzičke škole u Subotici na smjeru muzički izvođač – tambura Magdalenu Temunović u klasi prof. Mire Temunović i muzički izvođač – harmonika Oliveru Vujnović u klasi prof. Miroslava Idića.
Osim spomenutih maturantica, na koncertu je kao solista nastupio i Matija Mamužić, maturant Srednje medicinske škole u Subotici, koji je nakon završene niže škole (na odsjeku tambure), nastavio svirati u orkestru, te je na neki način ovo bio i njegov oproštajni nastup.
Na poseban način bio je ovo i oproštajni koncert malih maturanata koji su završili nižu Muzičku školu. Orkestre je pripremila i njima dirigirala prof. Mira Temunović.
Ovome koncertu prethodila su još dva koncerta: maturski koncert simfonijskog orkestra koji je održan 21. svibnja i maturski koncert jazz odsjeka koji je održan 20. svibnja.
Tambura – ravnopravni član obitelji
Maturski koncert bio je povod za razgovor s maturanticom Magdalenom Temunović, koja je u Muzičkoj školi provela proteklih 12 godina. Ovim koncertom se na neki način oprostila sa školom i prof. Mirom Temunović, koja ju je pratila tijekom svih godina. Zajedno su muzicirale, učile, svirale, pa i sjedile skupa u orkestru, a bilo je situacija i da je dirigentsku palicu profesorice u svoje ruke uzela Magdalena te ona sama dirigirala orkestrom. Sve to nije slučajno. Magdalena je rođena i odrasla u okruženju gdje je tambura sastavni dio obitelji. Još kao mala slušala je tatu Vojislava i brata Matiju kako sviraju, a mama Slavica je bila podrška kroz sve školovanje.
Magdalena je osnovnu školu završila na hrvatskom nastavnom jeziku u OŠ Ivan Milutinović u Subotici, a usporedo je išla i u Muzičku školu. Ljubav prema tamburi kao instrumentu bila je presudna i kod izbora za srednju školu.
»Mislim da je taj izbor bio logičan. Odrasla sam u tom i znala sam da ću morati kad-tad svirati tamburu. Već sa šest godina sam prvi put uzela tamburu u ruke. Sa sedam su me upisali u Muzičku školu i tu sam i ostala svih ovih godina«, priča Magdalena i pojašnjava kako su pred njom sada još maturski ispiti, a potom i prijemni na akademiju budući da planira upisati Akademiju za umjetnost i kulturu – odsjek za tamburu u Osijeku.
Magdalena nam je otkrila i podatak da, iako ima svoju basprimu na natjecanjima i nastupima, osobito onim važnijim, svira na tatinoj tamburi, koja je, kako je rekla, bolja, kvalitetnija i ima ljepši zvuk. Osim basprime, Magdalena je tijekom svih ovih godina naučila svirati sve instrumente u tamburaškom orkestru.
Nagrade i priznanja
Nagrade su se redale svih ovih godina, a trud i rad su se uvijek isplatili.
»Teško mi je pobrojati sve nagrade, ali sudjelovala sam na pokrajinskim natjecanjima, republičkim i međunarodnim. Natjecanja gledam kao jedno veliko iskustvo i bez obzira kakav rezultat bio, mislim da je važno probati, a osobito je to dobar način za razbijanje treme i stjecanje samopouzdanja. Osvajala sam uglavnom prve i druge nagrade, a ove godine sam na VII. Tambura instrumental festivalu osvojila 1./1 nagradu i zlatnu medalju. Svega 0,30 bodova mi je falilo da osvojim grand prix, ali možda je to bila motivacija za Republičko natjecanje muzičkih i baletskih škola Srbije, gdje sam osvojila 1./1 nagradu - 100 bodova i laureat natjecanja. To mi je osobito drag rezultat budući da sam ga ostvarila sada na kraju srednje škole«, kaže Magdalena.
Svih ovih godina Magdalena je bila u klasi prof. Mire Temunović, koja ne samo da joj je profesorica nego i teta. No, to nije sve: osim tete u školi, bio je i tata koji je također profesor tambure.
»Nisam imala nekih problema oko tih rodbinskih veza u školi. Tata se nije miješao, a ja sam nastojala svoje znanje stjecati sama. Kad mi bila potrebna pomoć, znala sam gdje je mogu potražiti, što je sigurno prednost, ali te stvari smo obavili doma«, kaže kroz smijeh Magdalena.
Osim što svira u Velikom tamburaškom orkestru Hrvatske glazbene udruge Festival bunjevački pisama, Magdalena je nastupala i kao vokalna solistica i to tijekom osnovne škole na Smotri dječjih pjevača i zborova, a posljednje dvije godine i na Festivalu bunjevački pisama, gdje se prošle godine oprobala u ulozi skladatelja, te je upravo njena kompozicija dobila III. nagradu stručnog povjerenstva i I. nagradu publike.
S Magdalenom smo razgovarali i o planovima za budućnost, daljem školovanju, te je istaknula kako je činjenica da je tambura »ušla« na akademiju velika stvar.
»Otvorenje odsjeka tambure na Akademiji umjetnosti u Zagrebu i Osijeku je po mome mišljenju 'odskočna daska' koja novim generacijama pruža mogućnost dalje se školovati i usavršavati. Osim mene, u Osijek planira ići i kolega iz razreda Ivan Ivanković Radak i to bi nam moglo i ovdje u Subotici otvoriti nove mogućnosti, jer bismo mi bili prva generacija profesora koji bi završili akademiju baš za tamburu, ali hajdemo 'korak po korak', prvo akademiju treba upisati.«
Ž. Vukov / Foto: Ana Francišković
