Širom Vojvodine

Zaštitarski poslovi diljem Vojvodine

Stariji čitatelji Hratske riječi pamte vrijeme kada su o sigurnosti tvornica brinuli portiri, a u banke, škole, vrtiće, javne ustanove ulazilo se slobodno. Onda su se vremena promijenila, a zaštitari su postali svakodnevna slika na ulazu u banke, ispred škola, u lokalnim samoupravama, državnim službama, gradilištima. I nisu to više bili uposlenici angažirani na tim poslovima već zaštitari uposleni u zaštitarskim tvrtkama koje su poduzeća i ustanove angažirali da čuvaju imovinu, osobe, red. Tako su se počele osnivati zaštitarske tvrtke koje su na tržištu nudile svoje usluge zaštite i tehničkog osiguranja. Uz one domaće, pojavile su se i one s inozemnim kapitalom. I kao što je običnim ljudima bilo čudno kada ih na ulasku u neku javnu ustanovu dočeka zaštitar, tako se na samim početcima ni država nije baš najbolje snašla glede zakonskog uređenja te djelatnosti. Oni koji su u tom poslu kažu da je situacija sada ipak drugačija i da važeći zakon pristojno uređuje to područje. S tim je suglasan i Aleksandar Lakatuš iz Zrenjanina, vlasnik zaštitarske tvrtke Polar Security.

Po obrazovanju Lakatuš je master sigurnosti i posao koji radi usko je vezan za ono za što se obrazovao. Priča počinje prije 17 godina kada je Aleksandar s prijateljem osnovao zaštitarsku tvrtku. S osam radnika radili su poslove u Zrenjaninu. Prvi posao bilo je osiguranje jedve tvrtke na mjesec i pol dana, a onda se posao počeo širiti. Danas tvrtka ima stotinjak radnika koji su na poslovima zaštite angažirani diljem Vojvodine i Beograda. Početak, kao i u bilo kom drugom poslu, nije bio lak, a uz sve to zakonski propisi u ovom području prije 17 godina nisu bili dorečeni ili nisu ni postojali. Zato je prva zadaća bila demistifikacija poslova zaštitarskih tvrtki, a nakon toga i pozicioniranje na tržištu. Za 17 godina Aleksandar se suočavao s manjim i većim problemima, ali, kaže, to je dio posla; put koji je odabrao i neće odustati.

Stranci nelojalna konkurencija

Kada je Lakatuš krčio put na nimalo zahvalno tržište poslova zaštitarskih tvrtki, ta djelatnost bila je kod nas u samim začetcima. U međuvremenu povećavao se broj zaštitarskih tvrtki. I ne samo to.

»Brojne zaštitarske tvrtke postale su vlasništvo stranih kompanija, koje su mogle i bile spremne uložiti značajni kapital. Rekao bih da u toj djelatnosti sada dominiraju stranci. Ne podržavam to, jer je sektor usluga u Srbiji trebalo organizirati na drugačiji način«, kaže Lakatuš i objašnjava da nije samo problem koliko novca su uložili već i to što »nogom otvaraju vrata« po poduzećima i dobivaju većinu visoko profitabilnih poslova.

Lakatuš je i konkretan, pa ističe kako se profitabilni poslovi kao što je zaštita transporta novca ne dobivaju na tenderu već prikupljanjem ponuda.

»To u praksi znači da se ne objavljuje javni poziv za dostavljenje ponuda već neka tvrtka samo zatraži tri ponude i napravi odabir tvrtke, po pravilu one u stranom vlasništvu, kojoj će dodijeliti posao«, kaže Lakatuš.

Ako su im tu vrata zatvorena, Lakatuš se trudi naći novo tržište. To su lokalne samouprave, privatne kompanije i pojedinici, jer je uz zaštitu djelatnost tvrtke i tehničko osiguranje.

»Imamo 450 objekata pod alarmnim nadzorom koji naši ljudi prate 24 sata i na taj način pružaju zaštitu našim klijentima. Ovaj razgovor vodimo u Opovu, a ovdje smo radili poljočuvarsku službu, osiguranje zgrada. Nove poslove teško je dobiti, ali je moguće. Stalnim zalaganjem. Naša agencija je počela u Beogradu s osiguranjem jednog gradilišta, a sada imamo još dva. Bili su zadovoljni našim ljudima, tehničkim rješenjima koja smo koristili i to nam je otvorilo prolaz za nove poslove«, kaže Aleksandar.

Rad samo s licencom

Ono što se često pitamo je tko može raditi u zaštitarskim tvrtkama i nositi u javnom prostoru oružje. Lakatuš pojašnjava da je sve jasno precizirano u zakonu:

»Prvi i najvažniji uvjet je da osoba koja se hoće time baviti mora imati licencu za fizičko osiguranje koje izdaje Ministarstvo unutarnjih poslova. Ta licenca se dobiva nakon završene obuke. To znači da MUP automatski radi i provjeru je li osoba podobna raditi na tako osjetljivim poslovima«, kaže Lakatuš.

I u ovom poslu bitno je pratiti trendove, pa je tako Lakatuš u jednoj američkoj zaštitarskoj tvrtci imao prilike vidjeti kako je taj posao organiziran u državi u kojoj je mnogo prije nego kod nas posao zaštite prepušten tvrtkama koje se time bave.

»Sada pravimo planove kako ćemo to intergirati u naš sustav zaštite. Rekao bih da u ovom području pomaka ima i kod nas, prije svega kada je riječ o zakonskoj regulativi, točnije Zakonu o privatnom osiguranju. I ne samo da je donijet zakon već se on i primjenjuje. Ono što se kod nas još ne koristi u punom kapacitetu su tehnički sustavi, ali neminovno to mora doći i kod nas«, kaže Lakatuš.

Ima i poslova koji se ne prihvaćaju, a takvi su oni koji izlaze iz okvira zakona o privatnom osiguranju. Tada se klijentu da savjet, uputi se državnim tijelima, na privatne tužbe ili odvjetnike.

Z. V.