Kultura
Prošlost i sadašnjost u znanosti i književnosti
Predstavljanje 11. Godišnjaka za znanstvena istraživanja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata (2019.) i Časopisa za književnost i umjetnost Nova riječ (proljeće-zima 2020.), u nakladi ZKVH-a i NIU Hrvatska riječ, upriličeno je u petak, 4. lipnja, u dvorištu Zavoda. O važnosti ovih publikacija i radovima objavljenim u njima govorili su urednici, članovi uredništva i neki od autora.
O Godišnjaku
Godišnjak za znanstvena istraživanja ZKVH-a periodična je publikacija u kojoj se objavljuju znanstvene i stručne radnje koje za glavnu temu imaju neki aspekt društvenog života vojvođanskih Hrvata, nekad i sad, i kao takva prva je u povijesti časopisne produkcije Hrvata u Vojvodini. Prvi broj tiskan je prve godine rada Zavoda, 2009., i ima godišnju dinamiku izlaženja sve do danas, kada je izašao 11. po redu. Ovom ga je prigodom predstavio njegov glavni i odgovorni urednik, ravnatelj ZKVH-a, Tomislav Žigmanov.
»U proteklih 11 godina objavili smo više od 4.300 stranica sadržaja u ovom Godišnjaku, a u posljednjem broju, na više od 400 stranica, u 11 radnji, autori su dali svoje važne prinose u tumačenjima, opisima i faktografskim prikazima onoga što je dio i popudbinskih i u današnjem vremenu sastavnica našega života. U svakom broju nastojimo predstaviti sve knjige, neki puta voditi i kritičke prosudbe o znanstvenim i publicističkim monografskim publikacijama o Hrvatima iz Vojvodine koje su objavljene u godini prije objave Godišnjaka. Kada pogledamo cjelinu onoga što je do sada objavljeno, a onda i o ovom 11. broju, hodimo k onom cilju koji u kulturnim praksama manjinskih zajednica danas kao već ostvaren cilj postoji, a to je da se znanstveno utemeljeno referira na ono što je bilo i ono što jeste u ovdašnjoj hrvatskoj zajednici. U ovom, kao i u ranijim brojevima, ne samo da donosimo povijesne novume, već donosimo i građu iz koje se ono što do sada nije bilo objavljeno može cjelovito pratiti, što su pojedini autori ranije pisali o našim velikanima, osobama, procesima, događajima koje smo danas baštinili, a o kojima do sada nismo znali previše«, istaknuo je Žigmanov.
O nekim od osnovnih karakteristika tekstova koji su objavljeni u prvom poglavlju, u dijelu koji se tiče povijesnih znanosti, autora Darka Polića, Roberta Skenderovića i Maria Bare, govorio je jedan od najprisutnijih autora radova koji se objavljuju u ovoj publikaciji, povjesničar umjetnosti Vladimir Nimčević.
»Polić, koji dolazi iz Novog Sada, a po struci je prostorni planer u Zavodu za urbanizam, u svom je radu tematizirao tzv. hrvatsko selo koje se spominje 1716. godine i koje se nalazilo na priobalnom dijelu Novog Sada. Kroz slike, karte i popise pučanstva on u svom radu svjedoči da je najstariji sloj Hrvata na sjeveru Bačke geografski bio rasprostranjeniji nego danas, odnosno nije samo sjever Bačke bio područje njihovog nastanjivanja već i njeni južni dijelovi. Osnovna karakteristika ovog pučanstva je katolička vjera i ikavica kao govor. Robert Skenderović dolazi iz Zagreba, iz Hrvatskog instituta za povijest – Podružnice za povijest Slavonija-Baranja-Srijem. On je tematizirao Bunjevačko-šokačke novine (najstarije hrvatske novine), kojih nema u Subotici, za razliku od Zagreba, gdje je bilo mnogo više suradnika ovih novina, te pretplatnika. Mario Bara, s Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu (rodom iz okolice Sombora), bavi se poglavito poviješću, odnosno kulturnim i društvenim procesima XX. stoljeća. Pratiti jedan pokret u punoj njegovoj složenosti kakav je hrvatski kulturni pokret u Vojvodini u to vrijeme, u pitanju su '20. i '30. godine, doista je veliki izazov za pojedinca. Bara je prikazao jedan segment procesa u Hrvata u Vojvodini, a to je Hrvatsko kulturno društvo Napredak, koje se u prvo vrijeme vezuje uz Bosnu, Sarajevo, gdje je osnovana prva organizacija, a kasnije se proširilo i u ove naše krajeve. Podružnice je imalo u Zemunu i u ostalim krajevima Srijema, potom u Pančevu, te u Subotici i Somboru, a okupljalo je hrvatsku zanatlijsku momčad«, rekao je Nimčević.
O Novoj riječi
Prvi broj Časopisa za književnost i umjetnost Nova riječ izašao je 2013. godine, a njegovim je pokretanjem, prema riječima stručne suradnice za kulturne projekte i programe ZKVH-a Katarine Čeliković, ova ustanova željela otvoriti prostor za mlade književnike, stvaraoce, pisce.
»Željeli smo osnažiti naš književni prostor onim sadržajima koji će govoriti o našem književno-povijesnom naslijeđu, temeljitije tematizirati našu suvremenu književnost i to prikazati preko suvremenog kritičkog 'aparata' odnosno našu književnu produkciju predstaviti na način na koji nije često rađeno. To smo učinili jer smo shvatili da je došlo do određenog 'nereda' u književnom smislu. Produkcija je bila velika, popisi su pokazali da smo godišnje tiskali prosječno 40 naslova, ali smo o njima vrlo malo pisali i vrlo malo znali. Dakle, nedostajalo je kritičko iščitivanje. Osim književnosti, sadržaj tematizira i druge vrste umjetnosti, kao što su glazba, likovnost, ali smo isto tako u časopisu otvoreni prema sceni u Hrvatskoj kao i prema narodima s kojima živimo u Vojvodini«, navela je ona, dodajući kako se u najnovijem broju od 350 stranica nalazi 34 autora.
Glavni i odgovorni urednik Nove riječi također je Tomislav Žigmanov, koji je predstavljajući prva dva bloka posvećena lirici, istaknuo da je u kulturnom prostoru hrvatske zajednice u Vojvodini u kojem je još od ranije najrazvijenija književnost, pjesništvo najbogatije, a unutar njega snažnu liniju čini duhovna lirika.
»Ona nije bilo vidljiva kao neka vrsta samostalnog dijela prebogate književne scene, sve do 2015. godine kada je svećenik Lazar Novaković, u nakladi Hrvatske riječi objavio knjigu Odsjaji ljubavi, gdje je vrlo snažno doznačio svima da je taj segment hrvatskoga pjesništva s jedne strane bio relativno nepoznat, a s druge, da po kvaliteti može stati 'rame uz rame' s duhovnim pjesništvom u Hrvata uopće. Kada pogledamo suvremenu scenu, ono što danas postoji kod živih autora u ovome bloku, do sada brojem najbogatijem, pojavilo se čak 17 pjesnika i pjesnikinja sa svojim pjesništvom na religiozne teme, koje su unutar pjesničkoga stvaralaštva u hrvatskoj zajednici, moglo bi se reći najprisutnije, vrlo kvalitetne, a o njima pišu autori, od onih najstarijih koji danas imaju 80 godina poput Ljubice Kolarić-Dumić, pa do onih najmlađih, sa svojih oko 30 godina, kao što su Nevena Mlinko i Darko Baštovanović«, rekao je on.
Ističući kako je bogata književna produkcija hrvatske zajednice preraspršena i kako nedostaju slike cjelina, Žigmanov je naglasio da se upravo zbog toga, nakon pet godina od objavljivanja panorame koju je priredio Novaković, odlučilo pokazati aktualnu scenu u kojoj, kako ističe, dominiraju ljudi iz svjetovnih krugova, no, iz ovoga niza 17 autora »vidi se tragičnost, odnosno nepravilnost unutar naše književne scene«.
»Između '60-ih godina tijekom kojih je rođeno sedam-osam pjesnika pa do '80-ih nema nikog, a nakon njih ponovno ima deset godina praznine. Također, pjesnika hrvatske književnosti rođenih prije '60-ih je premali broj. Reprodukcija, regeneracija književnih stvaralaca unutar hrvatske zajednice nema kontinuitet i zbog toga je važno raditi na tome da redoslijed u godištima nema praznina. Na taj način bismo svjedočili da ipak imamo svjesne napore iz svake generacije uzeti barem jedno ili dva imena kojima bismo dali prostor u književnosti.«
O sadržaju rubrika Kritička iščitavanja hrvatske književnosti u Vojvodini, Obrade i interpretacije umjetničkih praksi te bloku Kulturna baština Hrvata u Banatu govorio je suradnik Časopisa i urednik rubrike kultura u tjedniku Hrvatska riječ Davor Bašić Palković.
»Suvišno je govoriti koliko su kritička iščitavanja neke, pa tako i hrvatske književnosti u Vojvodini, ili obrade i interpretacije umjetničkih praksi važne. Navedene rubrike donose veliki broj tekstova na različite teme, recimo od priče o petrovaradinskom listu za zabavu, pouku i gospodarstvo Fruškogorac i osobama koje su ga stvarale, sonetu u recentnom pjesništvu Hrvata u Vojvodini, kazalištu kao dijelu multikulturalnog mozaika Subotice, a tragom tekstova Josipa Buljovčića i Milovana Mikovića, preko napisa o knjigama iz suvremenosti i prošlosti, do recimo teme o mađarizaciji starčevačkih Hrvata ili životu i djelu kulturnog djelatnika Matije Evetovića«, kazao je on.
Po njegovim riječima, dojam nakon čitanja Nove riječi jest bogata povijest i baština u Bačkoj, Srijemu, ali i u Banatu, mozaik koji se polako otkriva pred nama.
»Također, Časopis odgaja jednu skupinu novih autora mlađe generacije, koji se bave samim književnim i umjetničkim stvaralaštvom, ali i društvenim kontekstom u kojima su neka djela nastajala. U tom smislu, dalo bi se zaključiti kako uredništvo i suradnici Časopisa uspijevaju s realtivno malim resursima dati solidne rezultate kada su u pitanju teme i fenomeni kojima se ovakva vrsta periodike bavi«, kazao je Bašić Palković.
Poglavlje koje se bavi čitanjem naše suvremene književne produkcije predstavila je Katarina Čeliković, navodeći kako se u ovom broju nalaze kritički tekstovi o 16 knjiga i ističući važnost ovog poglavlja:
»Naučili smo kako se knjiga pravi, kako se prema njoj odnositi, ali ako to ne zapišemo, ako se to ne čita posebnim okom, onda njihov godišnji popis ostaje samo popis i ne znamo jesmo li tom djelu pristupili zaista ozbiljno i je li ono relevantno u znanosti, u literaturi književnosti, beletristici ili možda umjetnosti. Stoga časopis Nova riječ u ovom poglavlju odgaja kadar kritičkog promatranja književnosti«.
Tijekom predstavljanja Godišnjaka i Nove riječi svoju su liriku pročitali Darko Baštovanović, Nevena Mlinko, Tomislav Žigmanov i Katarina Čeliković.
I. Petrekanić Sič
