Tema

U suzama do Osijeka

Protjerivanje vojvođanskih Hrvata započelo je 1991. godine u Novom Slankamenu, a Hrvati su protjerivani i iz drugih vojvođanskih mjesta: Hrtkovaca, Starog Slankamena, Golubinaca, Sota, Morovića, Erdevika, Gibarca, Šida, Vašice, Rume, Iriga, Beške, Maradika, Inđije, Zemuna, Novih Banovaca, Surčina, Srijemske Mitrovice, Nikinaca, Platičeva, Martinaca, Sonte i Kukujevaca.

U prvoj polovini 1993. godine smanjen je broj prisilnih preseljenja, međutim nastavljeno je s prijetnjama i zastrašivanjem nesrpskog stanovništva na teritoriju Vojvodine od strane militantnih grupa u cilju razmjene kuća. Pritisci su i dalje vršeni putem telefonskih prijetnji, bacanja bombi i javnih prozivanja »nepodobnih«. Ubojstvo članova porodica Oskomić i Tomić 30. srpnja 1993. godine u selu Kukujevci, Općina Šid, dovelo je do novog vala iseljavanja Hrvata s teritorija Vojvodine.

Spašavanje žive glave

Kukujevčani su danas razasuti po cijeloj Hrvatskoj, gdje su pronašli utočište nakon odlaska iz svog rodnog mjesta u Srijemu ratnih devedesetih godina. Jedna od njih je i Tatjana Rigo, koja danas živi u Osijeku i radi kao financijski knjigovođa.

»Devedesetih godina bila sam maloljetna srednjoškolka koju je, kao i većinu tinejdžera, zanimala zabava, prijatelji i glazba i nisam baš obraćala pozornost na zbivanja u politici i stanje u zemlji. Da se nešto ozbiljno događa shvatila sam kada sam se javljala na telefon i čula prijetnje i vrijeđanje. Moji roditelji, koji su bili uvaženi žitelji sela i na visokim pozicijama zaposlenja su sustavno, svakodnevno doživljavali uvrede i maltretiranja. Dogodilo se 4. prosinca 1991. godine da mog oca odvode policajci MUP-a Srbije i pretuku ga te ga takvog izbace iz vozila u centru sela da svi vide, ali ni tada tata nije razgovarao o preseljenju nego je podnosio nemoguću situaciju. U srpnju 1992. tata saznaje od povjerljivih ljudi da je među trojicom koji su na listi za likvidaciju i on, o čemu postoji i pisani trag. To ga je uplašilo toliko da je shvatio kako nema drugog izbora nego li otići. Tada se u okrilju noći moja četveročlana obitelj uputila u nepoznato da spasi žive glave. Roditeljima je odluka o odlasku iz Srbije jako teško pala i traume su još vrlo vidljive na njima, pogotovo na tati, tako da ponekad mislim da živi u prošlosti. Ja nastojim zaboraviti sam čin tog putovanja, jer sam ga provela u suzama, dok se mama molila, a tata pokušavao pobjeći osobama koje su nas pratile. Tako smo stigli u Osijek, gdje živimo. Težak period života ne samo za mene i moju obitelj nego za svo stanovništvo Kukujevaca koji su doživjeli nehumano iseljavanje i protjerivanje onih koji nisu pristajali na tzv. humano preseljenje«, kaže Tatjana Rigo i navodi da su u Kukujevcima početkom devedestih godina prošlog stoljeća mnogi stanovnici bili izloženi nasilju.

Nasilje i zastrašivanje

U Kukujevcima su početkom devedesetih godina prošlog stoljeća mnogi stanovnici bili izloženi nasilju. »Mnogi ugledni ljudi, primjerice Mirko Jurčević, Milan Bičanić, Ilija Tomić, Milan Cindrić i Jelena Dodig bili su izloženi nasilju i zastrašivanju kao i pedesetak drugih pretučenih mještana, o čemu svjedoče pisani i video dokazi. Nije sve stalo samo na zastrašivanju, nažalost neki mještani su i ubijeni što ostavlja gorak i ogorčen trag. Kukujevci su jedino mjesto u Srbiji za koje se može reći da je gotovo u potpunosti etnički protjerano od stanovnika hrvatske nacionalnosti. Do 1991. godine u Kukujevcima je živjelo oko 2.000 stanovnika, 97 posto Hrvata. Prije Domovinskog rata u Kukujevcima je bilo oko 500 hrvatskih obitelji, a danas ih je ostalo svega pet. Od 1990. do 1995. godine selo je bilo izloženo velikim pritiscima tadašnjeg režima, što je kulminiralo iseljavanjem 99 posto stanovnika, koji su raseljeni u preko 90 mjesta u Hrvatskoj i inozemstvu. Mogu sa sigurnošću reći da su Srijemci radišni i dobri ljudi, stoga gdje god dođu svojom dobrotom i radišnošću će postići puno i to tvrdim za većinu. Dolaskom u Hrvatsku, izgubljeni, posramljeni, tužni, pokušavali su naći smisao života što mladima ipak lakše polazi za rukom, ali naši stari? Velik dio još uvijek živi u prošlosti i s tugom se sjećaju svojih vinograda, ulica, ljudi... «, kaže Tatjana, koja usprkos svemu često posjećuje rodni kraj, jer tu su, kako kaže, ostaci njene prošlosti.

»S radošću se sjećam 1. svibnja na Lipovači koji je moja obitelj svake godine slavila s prijateljima iz Vognja, Srijemske Mitrovice i Laćarka. Mi djeca smo uživali u prirodi i druženju. Posjećujemo te prijatelje i danas, pogotovo moju Ružicu iz Laćarka koja me čuvala kao dijete i uveliko je zaslužna za to kakva sam osoba postala.«

Nezaboravljeni zavičaj

Tatjana Rigo je presjednica Zavičajne udruge Kukujevci od 2015. godine, te dopredsjednica Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata.

»Zajednica protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata sa sjedištem u Zagrebu je osnovana 1991. godine u svrhu prvenstveno pomaganja svih protjeranih mještana Hrvata iz Srbije da se lakše uklope u život u Hrvatskoj, da mogu sve potrebne informacije oko dokumenata, zaposlenja i drugoga naći na jednom mjestu, dakle da se protjerani Hrvati što bezbolnije uklope u život u Hrvatskoj. Zavičajna udruga Kukujevci osnovana je 1998. godine s ciljem očuvanja i njegovanja kulturnih, tradicijskih vrijednosti i običaja iz Kukujevaca i Srijema, očuvanja narodnih nošnji i folklora iz starog zavičaja, održavanja susreta i veza s prognanim i raseljenim mještanima i onima malobrojnima koji su ostali u Kukujevcima i Vojvodini«, kaže Tatjana.

Zavičajna udruga Kukujevci je u proteklim godinama vodila brojne aktivnosti na očuvanju veza sa zavičajem i sudjelovala u brojnim akcijama na očuvanju objekata koji simboliziraju život njihovih članova.

»U suradnji s vlč. Nikicom Bošnjakovićem, župnikom iz Šida koji pokriva i župu Kukujevci, članovi naše udruge su radnim akcijama i financijskom potporom pomogli obnavljanje kapelice Majke Božje u polju u Kukujevcima. Uz prigodan program kapelicu je posvetio biskup srijemski mons. Đuro Gašparović 8. rujna 2017. godine. Misnom slavlju su prisustvovali brojni izgnani Kukujevčani i njihovi prijatelji. Nastavljeni su poslovi na uređenju i održavanju katoličkog groblja u Kukujevcima. Prikupljenim sredstvima napravljena je ograda i obnovljen križ na ulazu u groblje. Članovi naše udruge su se uključili i u realizaciju velikog projekta obnove crkve Presvetog Trojstva u Kukujevcima, spomenika kulture od velikog značaja.«

Zvonko Sarić