Širom Vojvodine
Svetkovina otajstva vjere
Dvojezično euharistijsko slavlje na svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove 3. lipnja u subotičkoj katedrali sv. Terezije Avilske predvodio je biskup Subotičke biskupije mons. Slavko Večerin u zajedništvu s dvadesetak svećenika. Tijelovo, ili u narodu još poznato kao Br(a)šančevo, je, kako je u uvodnom dijelu rekao biskup Večerin, svetkovina koja spaja temeljne istine vjere u Boga. Boga koji je stvorio svijet i čovjeka.
Za Katoličku crkvu Tijelovo je svetkovina u spomen na ustanovljenje euharistije, a tijelovska procesija izraz i svjedočanstvo vjere. Nažalost, i ove godine, kao i prethodne izostala je procesija oko crkve, djeca u bjelini, a jedini mladi u bunjevačkoj narodnoj nošnji bili su ovogodišnji bandaš i bandašica, koji su po već ustaljenoj tradiciji na kraju misnoga slavlja predstavljeni okupljenom narodu.
Bandašica Kristina
Predvoditelji ovogodišnje Dužijance su bandašica Kristina Matković i bandaš Daniel Kujundžić, a njih je predstavio katedralni župnik mons. Stjepan Beretić.
Kristina Matković je završila OŠ Matko Vuković na hrvatskom jeziku, a nakon toga srednju Muzičku školu u Subotici, smjer klavir. Studentica je prve godine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, smjer teorija glazbe. Dugogodišnja je članica Katedralnog zbora Albe Vidaković, folklorom se bavila više od deset godina, a sada je to nastavila i u Zagrebu. Kristina je najstarije dijete u obitelji Mire i Zlatka Matkovića, ima sestru Leonu i brata Andriju.
U Dužijanci je prisutna od malih nogu i kako je rekla, izuzetna joj je čast biti bandašicom, a imala je priliku biti i mala bandašica 2010. godine.
»Jako volim ovaj naš običaj i sudjelujem u raznim aktivnostima još od malena. Uvijek mi je bilo zanimljivo sve što se događa u sklopu Dužijance i svaki put sam saznala nešto novo o našim običajima i o tome kako su ljudi nekad živjeli i radili. Drago mi je što se sve to očuvalo do danas i što ima mladih kojima to znači i koji će to punog srca i ponosno prenositi na buduće generacije«, priča Kristina ne skrivajući svoju radost i dodaje: »Bila sam sretna kad sam bila izabrana za malu bandašicu, a mislim da sam sad još sretnija. Zapravo, sada ovu dužnost doživljavam drugačije i, rekla bih, zrelije. Moram priznati da sam o tome maštala i nekako se nadala. Sretna sam zbog toga, a sa mnom se raduje i moja obitelj.«
Bandaš Daniel
Daniel Kujundžić je također završio OŠ Matko Vuković na hrvatskom jeziku, a potom i opći smjer u Gimnaziji Svetozar Marković u Subotici. Student je na sveučilištu Josip Juraj Strossmayer u Osijeku – smjer biologija. Dugogodišnji je ministrant u subotičkoj župi Uskrsnuće Isusovo iz koje i dolazi, animator je u Subotičkom oratoriju, te je sada uključen na vjeronauk u zajednici studenata DUHOS u Osijeku. Do srednje škole svirao je tamburu, a kao srednjoškolac se počeo baviti folklorom u HKC-u Bunjevačko kolo. Najstarije je dijete u obitelji Emine i Zvonimira Kujundžića, te ima dvije sestre: Josipu i Katarinu i brata Karla, koji se skupa s njime raduju ovogodišnjoj Dužijanci.
Daniel je također skupa sa svojom obitelji prisutan u Dužijanci, kako u onome vjerskom dijelu tako i u povorci, folkloru...
»Od malih nogu su me roditelji oblačili u nošnju, prvo nisam bio time oduševljen, a kasnije sam se rado i sam oblačio u našu bunjevačku nošnju. Mislim da je na to utjecalo i društvo i to što sam bio prisutan na folkloru. Dužijancu gledam kao lijepi običaj kojim čuvamo našu tradiciju, ali ujedno ne zaboravljamo na Boga koji nas hrani kruhom svagdanjim. Kada me je mons. Beretić pitao želim li biti ovogodišnji bandaš, rado sam se prihvatio toga«, kaže Kujundžić.
Pred njima su brojne manifestacije i događanja vezana za Dužijancu, ali su sigurni da će sve što se od njih bude očekivalo ispuniti s radošću. Oboje planiraju u što skorijem roku dati sve ispite i tijekom ljeta biti sa svojom obitelji i obvezama oko Dužijance.
Ž. V.
