Tema

Dobar i pravedan model

Prema zakonima u Hrvatskoj, ne samo u parlamentu, već i u lokalnim jedinicima (općinama, gradovima, županijama), mora se osigurati participacija pripadnika nacionalnih manjina u odlučivanju, kako u predstavničkim tijelima tako i u izvršnoj vlasti. To se osigurava kroz zajamčena mjesta zamjenika općinskih načelnika, gradonačelnika odnosno župana iz reda pripadnika nacionalnih manjina i zajamčeni razmjeran broj pripadnika manjina u općinskim i gradskim vijećima te županijskim skupštinama.

Ukoliko se potreban broj predstavnika nacionalnih manjina ne osigura u redovitom roku, organiziraju se dopunski izbori. Ove godine će na dopunskim izborima oko 137.000 birača birati članove predstavničkih tijela u više od 80 jedinica, što je višestruko više nego li 2017. kada su dopunski izbori bili raspisani u samo pet općina. To je rezultat prošlogodišnjih izmjena zakona o lokalnim zborima prema kojem se odgovarajuća zastupljenost ne postiže automatski »popunjavanjem« predstavničkog tijela s lista koje su sudjelovale na izborima već se moraju organizirati dopunski izbori na kojima pravo birati i biti biran imaju samo birači iz reda pripadnika nacionalnih manjina, odnosno hrvatskog naroda koji imaju pravo na zastupljenost na području lokalne jedinice gdje su manjina. Pravo predlaganja kandidacijskih lista imaju političke stranke i birači. Kako izbori izgledaju »na terenu« i kako ocjenjuju ovakav model pitali smo slobodnog novinara Gorana Gazdeka iz Virovitice i zamjenika župana Igora Pavkovića iz Samostalne demokratske srpske stranke koji ovu dužnost obnaša treći put.

Pravedan, ne i idealan model

U mjestima koje Gazdek kao novinar prati Srbi imaju dožupane u Virovitičko-podravskoj, Bjelovarsko-bilogorskoj i Požeško-slavonskoj županiji te zamjenike gradonačelnika u Pakracu i Daruvaru, a Česi zamjenika župana u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, zamjenika gradonačelnika u Daruvaru i Grubišnom Polju te zamjenike načelnika u Općini Dežanovac. U Općini Končanica Česi imaju većinu, pa se tamo za zamjenika bira kandidat hrvatskog naroda.

Na pitanje kako manjine ocjenjuju izborni model Gazdek kaže:

»Nisam čuo da pripadnici manjina imaju većih primjedbi na postojeći model biranja svojih predstavnika u Hrvatskom saboru, gradskim ili općinskim vijećima, a vrlo su zadovoljni i zakonskom mogućnošću biranja zamjenika općinskih načelnika, gradonačelnika i župana. Problem je, međutim univerzalan – mala izlaznost na birališta pa se događa da netko postane saborski zastupnik ili zamjenik župana s par stotina glasova. Tu činjenicu u parlamentarnim raspravama i javnim istupima zloupotrebljavaju pripadnici stranaka desnog političkog spektra kada manjinske predstavnike, prije svega srpske, žele 'poklopiti' ili dezavuirati. Drugi je problem što se često za ta mjesta natječe tek jedan kandidat pa birači zapravo nemaju izbora zbog čega neki na dan izbora ostaju kod kuće«.

On sam pak misli kako »iako nije idealan, model biranja je pravedan«.

»Birači se, naime, moraju odlučiti hoće li kandidate birati s manjinske liste ili se opredijeliti za neku od političkih opcija, što je problem sasvim osobne prirode – imaš jasne političke stavove i rado bi glasom podupro svjetonazore do kojih ti je stalo kako bi živio u boljem društvu, a s druge strane čitav je niz neriješenih manjinskih pitanja zbog kojih su potrebni zastupnici tvoga naroda«, kaže Gazdek.

Ocjenjuje također kako mnogi pripadnici manjina, pogotovo u većim sredinama, ne koriste pravo biranja manjinskih predstavnika »što zbog asimilacije, što zbog, još uvijek prisutne stigme«.

Očekivano, i na listama velikih stranaka nalaze se i pripadnici nacionalnih manjina:

»Na listama takozvanih velikih stranaka najviše pripadnika manjina bilo je u Socijaldemokratskoj partiji. U pojedinim lokalnim sredinama oni pad svoga rejtinga i gubitak glasova pravdaju time da njihovi tradicionalni birači sada povjerenje daju manjinskim listama«, kaže Gazdek.

Dobar model za predstavljanje

Igor Pavković, koji je treći puta izabran na dužnost zamjenika Virovitičko-podravske županije kao predstavnik srpske nacionalne manjine, ističe da je ustavnim zakonom propisana zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina i u predstavničkim tijelima i u izvršnoj vlasti.

»U izvršnoj vlasti pripadnici manjina biraju svoje predstavnike i to je riješeno u ovom krugu izbora. Izabrani su zamjenici župana, načelnika i gradonačelnika. Međutim, ti zamjenici zapravo nemaju neku stvarnu vlast, to je više savjetodavna i protokolarna funkcija. A drugi dio priče je u predstavničkim tijelima. Zakon propisuje u svim općinama u kojima su mali udjeli nacionalnih manjina od 5 do 15% jedno vijećničko mjesto. Međutim, ako je neka manjina zastupljena oko 5% vi ne možete izabrati svog predstavnika jer je stvarni prag za ulazak i stvarni mandat 12%. I on se redovno povlačio s neke druge liste. Ovoga puta je izmjenama zakona o lokalnim izborima omogućen izbor predstavnika nacionalne manjine na dopunskim izborima. Tako nas većina posla očekuje u jesenskom periodu.«

Budući da se i na listama velikih stranaka nalaze kandidati pripadnici nacionalnih manjina, postavlja se pitanje jesu li i u kojoj mjeri one konkurenti manjinskim strankama i kandidatima i u čemu je značaj manjinskih stranaka.

»Velike stranke imaju velike probleme, i one nemaju vremena baviti se nacionalnim manjinama, to važi za sve države. A nacionalnomanjinske stranke imaju jedan posao – a to je da se bave zaštitom manjinskih prava. Ali ne znači zaštita manjinskih prava samo da imaju pravo izjašnjavati se kao pripadnici manjina već da im se osigura i normalan život, pravo na zapošljavanje, pravo na pristup komunalnim uslugama. To je u Hrvatskoj jako izraženo, jer su krajevi koje tradicionalno naseljavaju Srbi isključivo nerazvijeni krajevi i rijetko naseljeni. Nemate vi nikakve ekonomske opravdanosti dovesti asfalt na područje gdje živi pet stanovnika na četvorni kilometar. Zato to našoj manjinskoj stranci mora biti prioritetno – da osiguramo jednake uvjete za život bez obzira na nacionalnu pripadnost.«.

Zanimalo nas je i kako su protekli izbori u Virovitičko-podravskoj županiji i kakva je bila općenito atmosfera.

»Područje Virovitičko-podravske županije je već godinama mirna i tolerantna sredina tako da nije bilo ni ovoga puta problema oko izbora, ni prije ni poslije. Mislim da smo mi prevladali te neke međunacionalne trzavice i ekscese. Kod nas nije bilo problema, stvarno ne znam je li bilo na nekom drugom području, a i da je bio neki ozbiljniji problem bilo bi na medijima eksponirano, tako da nije bilo.«

Sudjelovanje na izborima i osvajanje mandata osigurava i neophodne financije za rad stranaka. To važi i za nacionalnomanjinske stranke.

»SDSS je parlamentarna stranka i razmjerno broju mandata koje ostvaruje u parlamentu ima financiranje, kroz ta svoja tri mandata. Taj novac se koristi za financiranje rada stranke, među ostalim i izborne kampanje. Funkcioneri koje stranka ima također uplaćuju članarinu, a poslije izbora, razmjerno ostvarenim rezultatima, i jedinice lokalne samouprave uplaćuju također dio troškova.«

Promatrajući iz Srbije i uspoređujući postojeći izborni model sa zakonskim rješenjima u Hrvatskoj koji osigurava sudjelovanje predstavnika nacionalnih manjina na svim razinama političkog odlučivanja hrvatski model izgleda pravedan i koristan za manjine. Pitali smo Pavkovića bi li preporučio hrvatski model kao dobar za sudjelovanje nacionalnih manjina na izborima i u odlučivanju i u Srbiji.

»Bih sigurno. Ne mogu točno reći, jer ne znam omjere stanovništva po općinama, koliko ima Hrvata, Mađara, Rusina, Slovaka u pojedinoj općini, znam samo da u pojedinim općinama čine većinsko stanovništvo. Ali naravno da bi ovakav model, kao što ima Hrvatska, bio dobar i za svaku nacionalnu manjinu i u Srbiji i bilo kojoj drugoj zemlji«, kaže Pavković.

»Mislim da je to dobar model za predstavljanje. Ima tu još nekih stvari koje bi trebalo dorađivati, a to je da ne dozvolimo da većinski narod bira predstavnike manjine. To ne kažem za Hrvatsku nego bilo koju zemlju. Bez obzira na to kakve ovlasti ti predstavnici manjina imali, jesu li zamjenici župana ili vijećnici u općinskom vijeću, ali oni trebaju biti autentični predstavnici. To znači da ih ljudi koje oni predstavljaju i izaberu. I svakako da bi to i u Srbiji trebalo biti«, zaključuje Pavković.

J. D.