Širom Vojvodine
Priča o upornosti i neodustajanju
Željka Horvata iz Opova mogli bismo predstaviti kao vlasnika agencije koja se bavi čišćenjem i održavanjem. Mogli bismo ga predstaviti kao proizvođača rakije od dunja. Mogli bismo ga predstaviti i kao vrsnog bravara i zavarivača. Uz to, uskoro bismo ga mogli predstaviti i kao vlasnika tvrtke koja se bavi prokromskim instalacijama i održavanjem pogona u prehrambenoj industriji, te izradom prokromskih programa za nautiku. I tu nije kraj, jer je u tijeku i registracija destilerije. I ne bismo pogriješili, jer sve su to poslovi koje on radi. Uz redovito uposlenje u jednoj njemačkoj tvrtki. Stići do svega ovoga bile su potrebne godine. U Željkovom slučaju od njegovih 15 i pol godina, kada se ispisao iz poljoprivredne škole i počeo raditi. Prvo uposlenje bilo je u opovačkom pogonu koji se bavio izradom opreme za stočarsku proizvodnju. Uz taj posao, a na poticaj svojih poslodavaca, završio je izvanredno srednjo školu u Beogradu i postao bravar-varilac. Sljedeći stepenik bila je Krnjača, pa Njemačka gdje je ostao sedam godina. I sada je uposlenik njemačke tvrtke, ali u Srbiji. Rukovodilac je montaže za Srbiju, a tvrtka u kojoj je uposlen surađuje s brojnim velikim tvornicama prehrambene industrije diljem Srbije. No, Željko uz sve to razvija i svoju vlastitu, uspješnu gospodarsku priču.
Kaže, odlučio se vratiti tamo gdje mu je obitelj i jer je vjerovao da se uspješno može raditi i prosječno živjeti i u Srbiji.
Prije nekoliko godina osnovao je agenciju za čišćenje i održavanje, ima osam stalno uposlenih, a ukoliko posao zahtijeva, dodatni radnici angažiraju se putem omladinskih zadruga.
»Radimo na održavanju poslovnih prostora. Općinske zgrade, uredi, galerije. Te poslove dobivamo na tenderima. Danas je to tražen posao. Evo, svakoga dana me zovu s raznih portala i marketing agencija radi reklama, ali nama reklama nije potrebna, jer uzimamo onoliko poslova koliko možemo kvalitetno uraditi. Da supruga i ja nismo zaposleni, možda bismo taj posao i širili, ali uz naše redovite poslove i sve drugo što radimo, ovo je dovoljno«, kaže Željko.
Dunja i kalvados iz Opova
Ono o čemu ovaj poduzimljivi Opovčanin priča s posebnim žarom jest zasad dunja i proizvodnja dunjevače, ali i drugih vrsta rakije. U voćnjaku je u punom rodu 200 stabala dunje.
»Sadnice nisu kupovane, nisu kalemljene. Voćnjak širimo tako što svake godine od izdanaka pravimo nove sadnice. Sadašnji voćnjak širili smo od naših pet stabala dunja i jednog dunjca. Imamo zato staru banatsku sortu dunja, s ovog podneblja, otpornu na bolesti. Uporaba sredstava za zaštitu svedena je na minimum, a kada se mora koristimo najblaža sredstva, koristimo stare načine zaštite bakrom, sumporom«, priča Željko i objašnjava da se u voćnjaku o svemu vodi računa.
Zatravljen je kako bi se sačuvala vlaga u zemljištu, polijeva se mikrošpricačima. Iz ovog voćnjaka dobije se više od četiri tone dunja; prošle godine bilo je 4,8 tona, i sve se iskoristi za proizvodnju rakije, osim jednog manjeg dijela od koga se sprema kitnikez.
»Prvo što radimo jest četkanje plodova dunje kako bismo s kore poskidali dlačice. Režu se zatim plodovi na četiri dijela i čistimo ih kao za kompot. Dunja lako oksidira, pa sve to radimo u vodi u velikim bačvama. Tako očišćena dunja se melje i stavlja u kom. Od 100 kilograma možemo dobiti 8 do 9 litara rakije«, priča Željko.
Uz dunjevaču Željko pravi i rakiju od jabuka, šljiva, kajsija, opovački kalvados. Voće za tu rakiju kupuje. Bez obzira je li voće brano u njegovom voćnjaku ili kupljeno, Željko je poznat kao vrsni proizvođač rakija. Dokaz su i 43 odličja koje je osvojio na raznim sajmovina.
Planirao je širenje voćnjaka, ali je od te ideje odustao jer, kako kaže, krađe su učestale, pa ukoliko su zasadi voća daleko od kuće traže i dodatno osiguranje.
Novi poslovi
U vrijeme našeg razgovora Željko je uz sve poslove bio okupiran i završetkom gradnje tvorničke hale u kojoj će u jednom dijelu biti destilerija, a u drugom pogon za izradu prokromskih instalacija i prokromskog programa za nautiku. U tu investiciju ušao je ulažući vlastita sredstva, bez kredita ili državnih poticaja.
»Projekt će biti gotov za nekoliko dana, a za dva mjeseca treba sve biti završeno. Plan je da do rujna sve bude gotovo, jer tada imam jednu montažu u Abu Dhabiju. Sama registracija nije problem, strojeve već imamo i za dva mjeseca trebali bismo krenuti. Uz mene, za prvih godinu-dvije dana angažirat ću još dvoje ili troje radnika. Krenut ćemo s manjim brojem uposlenika, kako bismo mogli ispoštovati dogovor oko visine zarade i isplate. Nadam se da će posla biti, da ćemo se moći širiti, možda uz pomoć državnih poticaja. Želja mi je dobiti i poslove u Hrvatskoj, naročito na Hrvatskom primorju gdje bih želio razvijati svoj nautički program«, kaže Željko.
Danas su mu 42 godine, a sve ovo uz nekoliko nemalih osobnih životnih nedaća stalo je u 27 godina, koliko je prošlo od Željkovog prvog uposlenja.
»Danas bi svi htjeli biti odvjetnici ili programeri, a to ne možemo biti svi. Zašto bježati od zanata? Majstori svih struka su traženi, a te škole mladi izbjegavaju. Moj savjet mladima je da se okrenu i tim poslovima. I ono što je najvažnije: upornost. Ja sam bio uporan, mnogo puta sam loše prolazio, svašta sam preživio, ali nisam odustao od cilja. Znate kako kažu: što te život više lomi, to si jači«, riječi su kojima privodimo kraju ovaj razgovor.
Z. V.
