Priča o fotografiji

Mobaši

Crno-bijela fotografija, koja je ovoga puta predmet »Priče o fotografiji«, potječe iz vremena nakon II. svjetskog rata, iz razdoblja od 1945. do 1950. godine i predstavlja tzv. »Mobaše« i majstore za građenje i zidanje kuća od naboja u perifernim dijelovima Subotice. Fotografija prikazuje fizičke radnike u naselju Aleksandrovo, gdje je započeta izgradnje ove kuće, odnosno bočnog zida od naboja. Kuće od naboja su se tih godina masovno gradile u našem gradu i okolnim seoskim naseljima, a osobito na salašima, zbog općeg siromaštva koje je poslije II . svjetskog rata prevladavalo u našoj zemlji, pa time i u našem gradu. I pokraj činjenice da su u gradu aktivno radile mnoge ciglane koje su izrađivale i pekle opeku, kao i valjke od blata miješane sa slamom, odnosno plevom, mnogi siromašniji sugrađani su bili primorani pribjeći izgradnji svojih staništa na ovaj najjeftiniji način gradnje - od materijala koji se bukvalno nalazio oko svake kuće, jer se radi o zemlji crnici, odnosno ilovači, koja se koristila pri izgradnji ovakvih kuća od naboja.

Fotografija je u posjedu obitelji Bartaloš iz Subotice, a na njoj se vidi Stipan Bartaloš, kao »brigadir« i voditelj poslova kao zidarski priučeni majstor (prvi na fotografiji s desne strane sa šeširom i metlom u ruci ), koji je nadzirao radove i pod čijim nadzorom su se obavljali svi poslovi kod nabijanja zidova budućih kuća na gradskoj periferiji.

Ove kuće od naboja su se, inače, mahom gradile u ljetnom razdoblju i tijekom rane jeseni kada su vremenske prilike najpovoljnije s malo kišovitih dana, jer se radilo o veoma napornom poslu koji je zahtijevao mlađe fizičke radnike u punoj snazi, kao što se to vidi i na ovoj fotografiji na kojoj se naziru likovi petorice mlađih osoba u punoj tjelesnoj snazi koji bili malom raspoređivani na poslove nabijanja zidova i dovoženja zemlje zidarskim kolicima na visinsku točku višu i od dva metra. Tih godina kolica su bila rađena od otpadnih dasaka, jer u to vrijeme još nije bilo limenih, odnosno metalnih i plastičnih kolica kao danas.

Inače, zidarska kolica su iole vještiji majstori - tesari bili u stanju »sklepati« za nekoliko sati rada, kao i tzv. »tragače« za prijevoz tereta poput vreća, zemlje, šute i ostalog građevinskog materijala, a sve u stilu općeg siromaštva koje je tih godina vladalo nakon rata, po sustavu »uradi sam«.

Na fotografiji se vide potporni stupovi od bagremovog drveta, koji su služili za podupiranje debelih fosni koje su se postupno podizale od temelja do zamišljene visine zidova zgrade i soba, odnosno pratećih prostorija jedne prosječne siromašne kuće, koja se najčešće sastojala od: dvije sobe, kuhinje, ostave, 'odžaka' za pušenje i čuvanje suhomesnatih proizvoda nakon 'disnotora' i otvorenog 'ambetuša' (trijema).

Nadalje, na fotografiji se vide starije osobe, tj. radnici sa šeširima na glavama radi zaštite od sunca, dok su mlađi momci bez kapa i u gaćama koje predstavljaju njihova »radna odijela«.

U rukama ovih »mobaša« vide se maljevi, ašovi, lopate i sirkove metle, tj. alatke kojima su se služili radnici pri izgradnji ovih kuća od naboja.

Izgradnja ovih kuća je spontano prestala kako je rastao standard građana i mogućnost dobivanja kredita od svojih radnih organizacija, a zadržala se još i do današnjih dana na nekim salašima kod izgradnje pomoćnih prostorija, kao što su: staje (košare), ljetne kuhinje, šupe za drva i slično, uz kombiniranje i novih vrsta materijala kao što su: opeka, blokovi, beton, stiropor i sl.

Uzgred, ovu tehnologiju izgradnje kuća od naboja izvrsno je obradio gospodin Ivan Andrašić u svojoj monografiji izgradnje kuća od naboja u mjestu Sonta kod Sombora, što dokazuje da se ova tehnika izgradnje kuća od naboja primjenjivala na prostoru cjelokupne Bačke, Banata i Srijema tijekom 20. stoljeća kao opća pojava kod siromašnog sloja stanovništva.

Šteta što ova tematika nije detaljnije obrađena i u Subotici čiji je stambeni fundus između dva svjetska rata, prema općoj procjeni, iznosio oko 50 posto kuća izgrađenih u tehnologiji nabijanja zidova.

Vremenom su sve ove kuće porušene i na njihovom mjestu sagrađene nove od suvremenijih građevinskih materijala, ali se barem trebamo potruditi sačuvati sjećanje na njih.