Sport i zabava
Sretni smo i zadovoljni što smo imali priliku zaigrati na Wimbledonu
Prošloga četvrtka, 1. srpnja, zahvaljujući braći Ivanu i Mateju Sabanovu, subotički tenis ponovno je imao svoje mjesto na najpoznatijem svjetskom teniskom turniru. Četrdeset pet godina poslije Nikole Špeara najveći grad sjevera Bačke i jedna od kolijevki tenisa na ovim prostorima (Palić 1878.) bio je dio elite bijeloga sporta. Samo za Hrvatsku riječ, u kraćem razgovoru, bratske dojmove iz Wimbledona prenio nam je Matej Sabanov.
Kakvi su Vam dojmovi o najpoznatijem teniskom turniru na svijetu?
Prvi dojmovi su bili zbilja nestvarni. Organizacija, hotel, wimbledonski kompleks, sve je djelovalo kao iz snova. Prvi dan smo imali vremema prošetati kroz čitav kompleks terena i stadiona, prije nego što su se otvorile kapije za gledatelje. Trava koja se njeguje čitavu godinu samo za ovu priliku bila je spremna za prve susrete. Organizacija je na najvišoj mogućoj razini, a svaki igrač je tretiran kao kralj.
Opišite nam malo dio turnirske atmosfere?
Od trenutka kad smo došli u London atmosfera je bila prelijepa. U hotelu smo odmah sreli Novaka Đokovića, dao nam je par savjeta i poželio sreću. Prvi treninzi na travi su bili super i nije nam trebalo dugo da se priviknemo na kretanje i odskoke loptice.
S kojim poznatim tenisačima ste bili u društvu?
Svaki dan smo bili u društvu Đokovića, Pavića, Mektića, Dodiga, Ćaćića, Brkića, Lajovića, Krajinovića, Kecmanovića, Djerea i ostalih igrača s naših prostora. Ivanišević nam je svakoga dana davao savjete i dolazio na treninge. Bilo je lijepo vidjeti kako se svi tenisači s Balkana drže zajedno i lijepo druže. Također smo se zagrijavali pored Federera i Murraya. Svi igrači bili su smješteni u istom hotelu tako da smo stalno bili pored najboljih igrača i igračica svijeta.
Kako ste doživjeli igru parova na Wibledonu, Ivana s Lajovićem, odnosno Vašu kombinaciju s Krajinovićem?
Nekoliko dana prije susreta prvoga kola smo razgovarali s Lajovićem i Krajinovićem u svezi meča, taktike itd. Nismo imali prilike odigrati neki trening set parova, jer su oni igrali singl pa nije bilo vremena. Konkretno, u meču nam je obojici trebalo nekoliko gemova da se uskladimo jer nikada prije nismo igrali s njima. Energija je bila odlična. Ivan i Duci (Lajović prim. a.) su imali šansu na 2:2 u prvom setu napraviti break, ali je nisu iskoristili. Kasnije su Granollers i Zeballos odigrali maltene bez pogreške i bilo je jako teško napraviti nešto više. Filip i ja smo napravili break već u trećem gemu prvog seta, ali smo kasnije imali problema zadržati ga jer smo se loše postavljali na mreži. U drugom setu smo popravili pozicioniranje na mreži i odmah bili mnogo opasniji. Tie-break smo odigrali bolje i izjednačili na 1:1 u setovima. U trećem setu smo zadržali dobar nivo, a na Filipov servis u četvrtom gemu sudac je napravio prilično veliku grešku i taj gem su nas »breaknuli«. Sve u svemu, obojica smo zadovoljni i sretni što smo imali priliku igrati s Dušanom i Filipom.
Koliko Vam je značilo što je u Londonu bio i Vaš brat i trener Aleksandar, te što su na tribinama bili i Vaši roditelji?
U Londonu smo bili s trenerima Aleksandrom Sabanovim i Ivanom Bjelicom, a naknadno su došli i naši roditelji. Značilo nam je jako puno da svi zajedno budemo tamo, jer smatramo da su za naš uspjeh svi oni jednako zaslužni.
Wimbledon ostaje prekrasna uspomena, ali teniska karavana ide dalje. Gdje su sljedeće stanice braće Sabanov?
Planovi za dalje su nam kvalifikacije ATP 500 turnira u Hamburgu, zatim tjedan iza toga ATP 250 u Umagu i poslije toga još jedan ATP 250 turnir u Kitzbühelu. Pokušat ćemo ući u Top 100 i skupiti poene tako da budemo sigurni za US Open koji se igra koncem kolovoza.
Dražen Prćić
