Tema

Preporuke za izmjene izbornog zakonodavstva

U trećem dijelu serijala tekstova o političkom zastupanju nacionalnih manjina predstavit ćemo preporuke za izmjenu izbornih zakona iz publikacije dr. sc. Jelene Lončar koje mogu poslužiti i kao okvir za dalju raspravu na ovu temu u koju bi se uključili i drugi stručnjaci i predstavnici nacionalnih manjina.

Prema njenom mišljenju, u situaciji kada se očekuju izmjene Ustava i kada su moguće i izmjene izbornog sustava važno je »ukazati na prednosti i nedostatke različitih izbornih modela i zagovarati one koji omogućavaju ravnopravno uključivanje nacionalnih manjina«.

Predloženi ciljevi i principi izmjene izbornih zakona

Dr. sc. Jelena Lončar ističe tri ključna cilja kojima bi se trebale voditi izmjene izbornih zakona. Kao prvo, potrebno je takvo rješenje koje će »u većoj mjeri omogućiti veću zastupljenost malobrojnijih nacionalnih manjina«. Drugo, potrebno je regulirati uvjete registracije manjinskih stranaka »da se bar donekle spriječe potencijalne zlouporabe zakonskih olakšica garantiranih manjinskim partijama, a da se pritom ne pribjegne zatvaranju i esencijalizaciji identiteta«. I na koncu smatra kako je »važno usvojiti rješenje koje ne sprječava unutargrupnu konkurenciju i potiče obraćanje biračima preko etničkih granica«.

Principi kojima bi se izmjene zakona, prema dr. sc. Lončar, trebale voditi su: garantiranje slobode etničke samoidentifikacije, da se etnički identiteti ne smiju tretirati kao fiksni, stalni i nepromjenjivi, da pripadnici nacionalnih manjina moraju imati pravo odlučiti žele li na izborima sudjelovati kao pripadnici nacionalnih manjina ili ne.

Lončar smatra kako je potrebno napraviti balans između priznavanja kolektivnih identiteta i jačanja socijalne kohezije i da bi budući izborni model trebao potaknuti povezivanje etničkih grupa nasuprot praksi poticanja segregacije. Također smatra kako mjere koje imaju za cilj bolju predstavljenost nacionalnih manjina ne smiju sprječavati razvoj pluralizma unutar etničkih grupa i da trebaju potaknuti uključivanje žena kao i pripadnika manjine koji žive van područja u kom je manjina koncentrirana.

Preporuke za razmišljanje i raspravu

Polazeći od navedenih ciljeva i principa dr. sc. Lončar smatra kako bi se sljedećim mjerama i izmjenama izbornog sustava poboljšala zastupljenost nacionalnih manjina:

Zadržati neki od modela proporcionalnog izbornog sustava ili uvesti mješoviti model, jer proporcionalni model uz prirodni izborni prag omogućava široko uključivanje manjina na lokalnom nivou i najbrojnijih manjina na republičkom nivou.

Jedno potencijalno rješenje jest povećanje broja izbornih jedinica uz zadržavanje prirodnog izbornog praga za liste nacionalnih manjina. Budući da su nacionalne manjine u Srbiji uglavnom teritorijalno grupirane, manje jedinice bi pogodovale njihovoj većoj reprezentativnosti ne samo kroz manjinske stranke nego bi i većinske stranke u višeetničkim sredinama bile motiviranije da se obraćaju manjinskim biračima.

Otvoriti izborne liste (npr. preferencijalni glasovi) kako bi se potakla veća odgovornost zastupnika i komunikacija s biračima.

Zahtijevati da politička stranka, kako bi se registrirala kao manjinska u svom nazivu jasno stavi do znanja koju manjinu zastupa. Isti zahtjev je potrebno postaviti manjinskim izbornim listama čime bi se spriječila dosadašnja praksa dovođenja birača u zabludu izborom naziva stranke i izborne liste.

Smanjiti broj potpisa za kandidiranje manjinske liste kako bi nacionalne manjine uopće imale kandidate na izborima. U Srbiji je potrebno 10.000 potpisa za kandidiranje izborne liste bez obzira na to je li lista manjinska ili ne (u Hrvatskoj je potrebno 100).

Prirodni izborni prag dopuniti rezerviranim mandatima kako bi se osigurala zastupljenost malobrojnijih i teritorijalno nekoncentriranih manjina. U slučaju kada nijedna lista nacionalne manjine koja u populaciji ima udio najmanje 0,5% ne prijeđe prirodni izborni prag, Lončar predlaže da joj se može dodijeliti najviše jedan mandat pod uvjetom da osigura određenu (minimalnu) podršku birača (poput rumunjskog ili crnogorskog modela).

Još jedan zajednički mandat se može dodijeliti najmalobrojnijim manjinama, odnosno listi jedne od tih manjina koja osvoji najveći broj glasova.

Dodatno rješenje koje predlaže dr. sc. Lončar, i za koje smatra kako bi omogućilo političku zastupljenost i poticalo kompetitivnost među partijama nacionalnih manjina je da se mandati ne dodjeljuju pojedinačno listama već na osnovu zbira glasova koje osvoje sve partije jedne manjine. Manjini bi pripalo onoliko mandata koliko se puta u zbiru njihovih glasova sadrži broj glasova potrebnih za prelazak prirodnog izbornog praga, a nakon toga bi se mandati raspoređivali onim kandidatima koji su dobili najviše glasova.

Još jedna mogućnost je da se saberu svi glasovi dani svim manjinskim listama svih manjina koje ne prijeđu prirodni izborni prag, pa da na taj način zajednički sudjeluju u raspodjeli mandata s tim da se ograniči broj mandata koji je moguće dobiti na ovaj način, predlaže dr. sc. Lončar.

Žigmanov: Za zajamčene mandate

Kako na ove preporuke za izmjene izbornih zakona gledaju predstavnici nacionalnomanjinskih stranaka? Predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Tomislav Žigmanov kaže kako ova stranka već 15 godina traži da se ovo pitanje riješi poštivanjem Sporazuma o zaštiti manjina koji je Srbija (i CG) potpisala s Hrvatskom.

»Poznato je kako je stav Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini po ovome pitanju više od 15 godina jasan – demokratska participacija hrvatske zajednice u političkom sustavu Srbije ima se riješiti na način kako se je Srbija obvezala potpisavši sporazum s Hrvatskom o međusobnoj zaštiti manjina. Naime, u tome sporazumu, koji je ratificiran 2005. godine u članku 9., među ostalim, stoji sljedeće: 'Stranke će omogućiti sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u donošenju odluka koje se odnose na njihova prava i položaj na lokalnoj, regionalnoj i državnoj razini u Republici Hrvatskoj, odnosno na lokalnoj, pokrajinskoj, republičkoj i razini u Republici Srbiji, omogućavajući osnivanje političkih stranaka i sudjelovanje u predstavničkim i izvršnim tijelima na način da će unutarnjim zakonodavstvom osigurati: a) zastupljenost nacionalnih manjina u predstavničkim i izvršnim tijelima na lokalnoj razini, i b) zastupljenost u predstavničkim tijelima na regionalnoj i državnoj razini u Republici Hrvatskoj, odnosno na pokrajinskoj i državnoj razini u Republici Srbiji'. Ovo je riješeno na način instituta zajamčenih mandata u Hrvatskoj, a DSHV smatra da se isti treba primijeniti i u Srbiji«, kaže Žigmanov.

Što se tiče preporuka, on kaže kako »ostala rješenja mogu biti zanimljiva iz vizura politoloških teorija, kreiranja modela iz vizura interesa i potreba drugih nacionalnih manjina, no ovo je pitanje vladavine prava i vjerodostojnosti države koja treba provoditi obveze koja je preuzela međudržavnim sporazumom«.

»Rješenje iz Sporazuma govori o osiguranju uključenosti predstavnika hrvatske zajednice u predstavničkim tijelima na svim razinama vlasti, a ne samo na razini Narodne skupštine Srbije kao najvišem zakonodavnom tijelu vlasti te u izvršnom dijelu vlasti na lokalnoj razini. Riječju, sve ono što danas besprijekorno uživaju Srbi u Hrvatskoj«, kaže Žigmanov.

J. D.