Biti dio najvećeg sportskog događaja
Najbolji subotički veslač svih vremena Martin Mačković prvi puta u svojoj karijeri nastupio je na Olimpijskim igrama. U paru s Milošem Vasićem pokušao je u majici reprezentacije Srbije stići do medalje u natjecanju dvojaca bez kormilara. Razgovor s njime vođen je prije prve četvrtfinalne kvalifikacijske utrke u kojoj je dvojac zauzeo treće mjesto i izborio izravni plasman u polufinale među dvanaest najboljih posada.
Olimpijada 2020. u Tokiju nije baš najbolje započela za dvojac Mačković – Vasić. Kako je korona hendikep utjecao na Vas i startni doživljaj glavnog japanskog grada?
Prvi dojmovi, nažalost, nisu bili baš najbolji jer je poslije slijetanja u Tokio moj partner Miloš Vasić bio pozitivan na koronu. Zbog toga smo morali provesti dva tjedna u izolaciji i jer smo bili tzv. close contact (neposredni kontakt). Uslijed danih okolnosti nismo mogli puno vidjeti od Tokija.
No, za razliku od grada domaćina, olimpijsko selo u kojem ste smješteni skupa sa svim sudionicima Igara ste dobro upoznali.
Olimpijsko selo mi se sviđa. Sobe su korektne, zidovi i kreveti su od kartona jer će se nakon Olimpijade sve srušiti i na ovom prostoru podignuti stambene zgrade. Centralni prostor predstavlja velika menza u kojoj jedu svi sportaši i treneri. To nam je i najzabavniji dio, jer tamo jedino možemo skinuti maske dok jedemo.
Koliko su zbilja stroga pravila ponašanja i zaštitne mjere?
Mnogo su rigorozna pravila oko covida i zaštitne mjere se moraju striktno poštivati. Svaki dan se moramo testirati, a nošenje maski je obvezno u svim situacijama, izuzev tijekom treninga i natjecanja.
Unatoč svemu Olimpijada je, pa čak i u ovakvim specijalnim uvjetima, jedinstveni događaj u životu svakoga sportaša. Koga ste sve vidjeli i s kime se najviše družite u Olimpijskom selu?
Za proteklo vrijeme uspio sam vidjeti par poznatih lica i upoznati se s Novakom Đokovićem. Najviše se družim s veslačima iz drugih zemalja, ali generalno nema baš previše druženja jer su svi, za sada, dosta oprezni i ne bi željeli pozitivnim testom riskirati nastup.
Što za Vas znači nastup na Olimpijadi?
Prije svega ovo je jedno zbilja lijepo iskustvo. Osjećam kako je ovo vrhunac karijere za većinu sudionika koji su izborili pravo sudjelovanja na najvećoj svjetskoj smotri sportaša. Drago mi je što sam dio ovoga fantastičnog događaja, ali želim medalju.
Znači li to kako je osvajanje olimpijske medalje svojevrsni imperativ unatoč objektivnim otežavajućim okolnostima koje su se dogodile već na samo startu?
Cilj ostaje isti kao i tijekom cijele godine, a to je medalja za koju sam 100 posto siguran da smo je vrijedni. Poslije prve utrke vidjet ćemo koliko nas je omelo to što dva tjedna nismo bili u čamcu, ali vjerujem da možemo napraviti ono zbog čega smo došli u Japan. Ni s čim drugim, izuzev osvajanja medalje, ne bih bio zadovoljan.
D. P.