Kolumne
02.09.2011
Meteorologija
Treći puta, u relativno kratkom razmaku, predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović susreće se s predstavnicima Hrvata i hrvatskih institucija u Srbiji.
Prvi puta, travnja prošle godine, hrvatski predsjednik je skupa s predsjednikom Srbije Borisom Tadićem posjetio Bački Monoštor. Iza zatvorenih vrata dva predsjednika razgovarali su s predstavnicima hrvatske manjine o najznačajnijim problemima koji tište Hrvate u Srbiji. U hrvatskoj zajednici je u to vrijeme bilo aktualno pitanje neuspjeha u formiranju biračkog popisa, pitanje obrazovanja, udžbenika, lektorata... Tada je predsjednik Tadić u školskoj fiskulturnoj dvorani zamolio i zahtijevao da Hrvati upisuju svoju djecu u odjele s nastavom na materinjem – hrvatskom jeziku, a predsjednik Josipović je poručio kako Hrvatska gleda s velikom pozornošću na Hrvate izvan Hrvatske, na Hrvate u Srbiji. Predsjednik Tadić tada je, među ostalim, »lansirao« i ideju o pisanju jednog zajedničkog udžbenika povijesti.
Drugi je put predsjednik Josipović posjetio Suboticu. Tijekom posjeta salašu Ivana Stipića u Đurđinu u neformalnom razgovoru s članovima i simpatizerima Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini predsjednik se zahvalio vodstvu stranke što čuvaju identitet Hrvata u Srbiji i istaknuo da će Hrvatska poštovati ustavnu obvezu i skrbiti o svojoj manjini u Srbiji. Predsjednik Josipović je zatim nazočio proslavi dvadesete obljetnice DSHV-a, gdje mu se pridružio i predsjednik Tadić. Istaknuto je bilo pitanje političke reperezentacije Hrvata u Srbiji, a predsjednik Josipović je izrazio uvjerenje kako će Srbija, kao demokratska zemlja, naći rješenje za ovaj problem. Ovaj, prvi službeni posjet predsjednika Josipovića Srbiji nastavljen je u Beogradu formalnim i neformalnim susretima s predsjednikom Tadićem, srbijanskim premijerom Mirkom Cvetkovićem i predstavnicima nevladinih udruga u Beogradu, a opća je ocjena bila kako je u odnosima između dviju zemalja nastupilo novo razdoblje – skoro pa totalno otopljenje.
Ovaj, treći susret, odvija se pak u razdoblju »zahlađenja«. U pozadini zahlađenje različita su tumačenja historijskih činjenica iz proteklog rata. Zajednički udžbenik je izgleda i te kako potreban, ali s obzirom na dijametralno suprotna gledišta, postavlja se pitanje je li i moguć. Sasvim sigurno ne bi u istom udžbeniku mogle egzistirati teza o građanskom ratu ili, pak, oružanom sukobu i velikosrpskoj agresiji. Historijske činjenice nisu pri tome upitne, već spremnost za njihovo prihvaćanje.
J. D.
