Tema
Na pola puta
U ponedjeljak je završen sastanak Radne grupe za međustranački dijalog kojem je prisustvovao i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Predsjednik parlamenta Ivica Dačić je nakon sastanka u obraćanju novinarima rekao kako je dogovor da se »koncem kolovoza pristupi pronalaženju rješenja, koja bi podrazumijevala međusobne dogovore i da svi budu zadovoljni, koliko je to moguće«.
Dačić je rekao da se treba postići takav dogovor da na kraju nitko nema primjedbe na rezultate, pri tom vjerojatno misleći na predstavnike oporbenih stranaka koji sudjeluju u novoj rundi dijaloga, dok poboljšanje uvjeta za demokratsku participaciju nacionalnih manjina, pogotovo onih malobrojnijih, za sada nitko ne pominje.
S druge strane, kada je prošle godine u veljači izmijenjen Zakon o izboru narodnih zastupnika i kada je glavna promjena koja je privukla najviše rasprava bila smanjenje cenzusa s 5% na 3%, glatko su izmijenjene i pojedine odredbe koje se tiču predstavljanja nacionalnih manjina i uveden je količnik od 35% čime se osvojeni broj glasova za manjinske liste uvećava. Međutim, ova je izmjena pridonijela da samo pojedine manjinske liste osvoje veći broj mandata (prije svega one brojnije kao što su mađarska i bošnjačka manjina) dok su malobrojnije manjine, poput hrvatske, slovačke, rumunjske, makedonske i druge i dalje ostale bez svojih predstavnika u parlamentu.
Do kada će se ovakvo stanje održavati ostaje neizvjesno jer je Srbija, iako se obavezala da će ovo pitanje riješiti svojim ustavom i zakonima, Akcijskim planom za ostvarivanje prava nacionalnih manjina, ali i bilateralnim sporazumima, zastala na pola puta.
Bilateralni sporazumi – dio pravnog okvira
Pravni okvir za demokratsku participaciju nacionalnih manjina čine uz Ustav i postojeće izborne zakone i četiri bilateralna sporazuma koje je Srbija potpisala s tri članice Europske unije: Hrvatskom, Mađarskom, Rumunjskom i sa Sjevernom Makedonijom. U sva četiri sporazuma je garantirano i pravo nacionalnih manjina na sudjelovanje u javnom životu i donošenju važnih odluka.
Sporazumom između Srbije i Hrvatske je člankom 9. propisano da će strane ugovornice omogućiti sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u donošenju odluka koje se odnose na njihova prava i položaj na lokalnom, pokrajinskom, republičkom nivou, odnosno lokalnom, regionalnom i državnom nivou u Hrvatskoj, omogućavajući osnivanje političkih stranaka i sudjelovanje u predstavničkim i izvršnim tijelima na način da će unutrašnjim zakonodavstvom osigurati: zastupljenost nacionalnih manjina u predstavničkim i izvršnim tijelima na lokalnom nivou, zastupljenost u predstavničkim tijelima na pokrajinskom i republičkom nivou. U članku se navodi i da će strane ugovornice osigurati materijalne i druge uvjete za izbor i djelovanje izabranih predstavnika nacionalnih manjina i da će se pri utvrđivanju područnih ili upravnih jedinica uzdržavati od dovođenja nacionalnih manjina u nepovoljniji položaj.
Sporazumom između Srbije i Mađarske, člankom 8. je propisano da ugovorne strane, u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvima, priznaju pravo nacionalnih manjina na sudjelovanje u javnom životu i, u vezi s tim, poduzimajući odgovarajuće mjere osiguraju: djelotvorno uključenje pripadnika nacionalnih manjina u javne poslove, naročito u procese donošenja odluka koje se na njih odnose, odgovarajuću zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u javnim službama, uključujući i policiju na lokalnom, regionalnom i državnom nivou, vodeći računa pri zapošljavanju o etničkom sastavu i znanju jezika koji se govori u području u kom radi odgovarajuće tijelo i materijalne i druge uvjete za rad predstavnika manjinskih organizacija u predstavničkim tijelima, kao i za njihov izbor u takva tijela na svim nivoima.
U sporazumu između Vlade SRJ i Vlade Rumunjske, člankom 7. je propisano da pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, sudjelovati u odlučivanju koje se odnosi na pitanja koja su na državnom, regionalnom i lokalnom nivou značajna za nacionalne manjine.
Također se i u Sporazumu sa Sjevernom Makedonijom, u članku 8. propisuje da će ugovorne strane omogućiti djelotvorno sudjelovanje manjina u donošenju odluka koje se odnose na prava i položaj manjina na lokalnom, regionalnom i državnom nivou i njihovu odgovarajuću zastupljenost u predstavničkim tijelima na svim nivoima. Ugovorne strane će prilikom mijenjanja administrativnih i izbornih jedinica na nivou države i lokalne samouprave konzultirati organizacije nacionalnih manjina, piše u ovom Sporazumu.
Iako ne identični, svi sporazumi podrazumijevaju da Srbija treba osigurati djelotvornu participaciju manjina na svim razinama, a na to se država obavezala i Akcijskim planom za nacionalne manjine kao dijelom pregovaračkog poglavlja 23 u procesu europskih integracija.
Akcijski plan – stanje nepromijenjeno
Srbija je 2016. godine radi otvaranja poglavlja 23 morala, uz akcijski plan za ovo poglavlje, usvojiti i poseban Akcijski plan za ostvarivanje prava nacionalnih manjina. Poglavlje sedam ovog akcijskog plana odnosi se na sudjelovanje nacionalnih manjina u odlučivanju i strateški cilj je razvijanje efikasnih mehanizama njihove demokratske participacije.
Opći rezultat ovoga plana, a koji je do sada već trebao biti ostvaren, je efikasno sudjelovanje nacionalnih manjina u izbornom procesu i ostvarena odgovarajuća zastupljenost u predstavničkim tijelima na republičkom, pokrajinskom i lokalnom nivou. Međutim, to se do sada još nije ostvarilo, izbori slijede i ako ne dođe do nekih novih izmjena neće se ostvariti ni ovoga puta.
Prva aktivnost u sedmom poglavlju Akcijskog plana bila je uporedno-pravna analiza praksi država članica EU u regiji u cilju identifikacije najboljih praksi i odgovarajućeg modela sudjelovanja nacionalnih manjina u izbornom procesu i njihove odgovarajuće zastupljenosti na svim nivoima. Obrazovana je radna grupa 2016., predstavnici Ministarstva pravde su izradili Uporedno-pravnu analizu u suradnji s radnom grupom Ministarstva državne uprave. Nacrt analize sadrži prikaz postojećih modela demokratske participacije u Austriji, Sloveniji, Hrvatskoj, Mađarskoj, Rumunjskoj, Bugarskoj, Crnoj Gori i Srbiji, usporedbu prednosti i mana tih modela i usporedbu sa sustavom u Srbiji kao i preporuke kako unaprijediti postojeći sustav participacije nacionalnih manjina.
Sljedeća aktivnost je bila »identificiranje potencijalnih modela demokratske participacije nacionalnih manjina u izbornom procesu kojima se garantira adekvatna zastupljenost nacionalnih manjina u predstavničkim tijelima na republičkom, pokrajinskom i lokalnom nivou«. I ova je aktivnost potpuno realizirana u 2016. godini. Time je Ministarstvo pravde okončalo svoje aktivnosti.
Dokumenti su proslijeđeni Vladi koja ih je trebala nakon razmatranja uputiti Narodnoj skupštini. Također je upućen i Koordinaciji nacionalnih vijeća nacionalnih manjina. U izvještaju o provođenju Akcijskog plana iz 2019. godine se navodi kako Nacionalni savjet makedonske nacionalne manjine podržava sve održive potecijalne modele demokratske participacije (sustav sigurnog izbora poput rumunjskog modela, primjena međunarodnih ugovora, smanjenje prirodnog praga) uključujući brojčano manje nacionalne manjine u izbornom procesu kojima se garantira odgovarajuća zastupljenost na svim nivoima. Nacionalni savjet rumunjske manjine smatrao je da je model predstavljanja iz Rumunjske s određenim izmjenama najprihvatljiiji način političkog predstavljanja nacionalnih manjina.
Sličnog mišljenja je bilo i Hrvatsko nacionalno vijeće, ali koje je smatralo da je najbolji model onaj koji se ostvaruje u njihovoj matičnoj domovini Hrvatskoj ,a to su garantirani mandati. »Analiza je upitna jer zaključci koji proizlaze iz analize ne odgovaraju realnim potrebama hrvatske manjine jer se i dalje ne pominje institut garantiranih mandata koji je predviđen bilateralnim sporazumom iz 2004.«, bio je stav HNV-a.
Međutim, ni analiza ni preporuke nisu dovele do rezultata za malobrojnije manjine, s aktivnostima se tu i stalo budući da treća aktivnost »poduzimanje mjera u cilju izmjene normativnog okvira u skladu s identificiranim modelom« nije realizirana.
Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave je 2018. izvijestilo da je uputilo tekst Vladi i navelo kako očekuje da će se Vlada upoznati s tekstom Analize i da će ga proslijediti Narodnoj skupštini.
Prema Akcijskom planu, 2018. godina je bila rok kada će »primjenom novog normativnog okvira biti ostvarena odgovarajuća zastupljenost nacionalnih manjina, uključujući i brojčano manje nacionalne manjine, u predstavničkim tijelima na republičkom, pokrajinskom i lokalnom niovu«.
To se nije ostvarilo ni te ni naredne godine, u posljednjem dostupnom izvještaju za 2019. godinu nema podataka iz institucija sustava, jedino je u drugom kvartalu te godine Narodna skupština izvijestila kako je »stanje nepromijenjeno«.
J. D.
