Sport i zabava
Salašari Somborski ponovo na Neretvi
Prošli tjedan u Metkoviću, kao i u prethodne 24 godine, bio je posvećen čamcima, lađarima i lađaricama. Na stazi dugoj 22,5 kilometara od Metkovića do Ploča 33 ekipe borile su se za štit kneza Domagoja. Od 33 posade, u vrlo uzbudljivoj utrci, najbolji su bili lađari Stabline, drugo mjesto zauzela je ekipa iz Zagreba, a kao treća ekipa u cilj je ušao Crni put iz Metkovića.
Zbog epidemioloških mjera Maraton je i ove godine održan u posebnim okolnostima, bez publike, a utrku je prenosila Hrvatska radiotelevizija.
Na ovom, 24. po redu Maratonu lađa i 8. po redu Maratonu lađarica, sudjelovale su muška i ženska ekipa Salašari somborski koje su veslale pod zastavom HKUD-a Vladimir Nazor. Podsjetimo, zbog epidemioloških okolnosti, njihov nastup je izostao prethodne godine i u ekipi je vladalo veliko zadovoljstvo i ushićenje zbog povratka na Neretvu i maraton.
Veslačima falili treninzi
Muška ekipa Salašara somborskih je ove godine osjetila epidemiološke posljedice i prvi put otišla na Neretvu bez punog brojčanog stanja, koje su nadomjestili veslači iz Đakova i Opuzena, dok je parić bio u rukama parićara iz Komina.
Na samom Maratonu lađa somborska ekipa zauzela je 29. mjesto od 33 ekipe.
»Moj je dojam da smo bili dobri u odnosu na broj treninga koje smo imali. Dogodilo se da nam je falilo treninga u najvažnijem razdoblju. Kad ste poljoprivrednik, teško je uskladiti obveze i termine treninga, pa neki nisu bili dovoljno prisutni na treninzima, što se na kraju odrazilo na opći plasman«, rekao je Ivica Pekanović, kojem je ovo deveti nastup za momčad Salašari somborsk, pa dodao:
»Za razliku od ženske ekipe, koja ima odličan sastav i kojoj je nedostajalo samo više treninga, naš tim trebao bi doživjeti djelomično pomlađivanje«.
Ono što je sigurno je da želje za nastupom sljedeće godine ne manjka, što svjedoči i izjava Nikole Paštrovića.
»Za mene je ova godina po mnogo čemu bila posebna. U periodu od skoro dvije godine, koliko nismo bili na Neretvi, covid-19 nam je u velikoj mjeri promijenio živote. Nekome je odveo prijatelja, nekome prvog susjeda, nekome omiljenog pjevača, glumca, a nama priliku da sudjelujemo u najvažnijoj utrci sezone – 23. Maratonu lađa, održanom 2020 godine. Zbog preporuka kriznog stožera dobar dio sezone nismo mogli održavati treninge. Kada smo ove godine stigli na Neretvu, duh maratona osjetio se svuda oko nas. Do ušća smo došli bez očekivanja nekog dobrog rezultata, ali sa željom da svatko da 110 posto od sebe. Atmosfera u kampu nikad nije bila bolja, Neretva nikada nije bila brža i hladnija. Iako rezultat nije sjajan, svi smo obećali povratak 2022. godine, s više treninga i kilometara u veslima i s većim rezultatskim očekivanjima.«
Odličan nastup ženske ekipe
Ova godina je po mnogo čemu bila posebna za muški tim i tome je veliki doprinos dala Eleonora Kolar, kajakašica i aktivna veslačica bezdanskog dragon boat tima, a od ove godine članica i ženske ekipe Salašari somborski. O tome što ju je motiviralo da nastupi i za muški tim, o svom prvom susretu s lađom i ovim stilom veslanja i prvom izveslanom maratonu lađarica Eleonora je rekla:
»Tim sam upoznala na jednom od natjecanja u dragon boat čamcima. Ove godine Marta Tibor i ja dobili smo poziv od kapetanice Marije Mandić da se pridružimo ženskom timu, jer su smatrali da bismo mogli dati veliki i značajan doprinos njihovom sudjelovanju na Maratonu lađa. Iskreno, nikada se nisam susrela s ovim stilom veslanja i nema ništa zajedničko s kajakom, osim ljubavi prema veslanju i vodi. Ima sličnosti s dragon boat čamcima jer veslate u timu, kao tim, a zajednički treninzi ovdje dolaze do izražaja. Kad smo prihvatili poziv, shvatili smo ga ozbiljno i redovito dolazili na treninge. Ovo je sjajno iskustvo i sigurana sam da čekam poziv da i sljedeće godine budem dio tima«.
Za nju je deset kilometara, koliko je bila utrka u ženskoj konkurenciji, bilo sjajno veslačko iskustvo koje bi htjela ponoviti, te dodaje da je svim djevojkama samo trebalo malo više treninga. O sudjelovanju u muškoj utrci Eleonora kaže:
»Kad ste sportašica u srcu, svaki poziv vidite kao novi izazov. Znala sam da mogu i na prvi poziv sam prihvatila sudjelovanje. Moram priznati da sam osjećala više adrenalina u muškoj utrci, pogotovo kad sam osjetila koliko mogu u odnosu na ostale muške članove. Bilo je previše naporno, ali učinila bih to opet«.
Svoje dojmove ne krije ni Tatjana Antunović, koja je od početka članica ženskog tima i koja u Sombor dolazi na trening s još nekoliko veslača iz Subotice:
»Teško je, sa svim obavezama, doći na treninge, ali tim i ljubav prema veslanju, ali i natjecanju, ono su što vas vodi na svaki sljedeći trening. Postoje različiti izazovi koje uspijevate svladati tijekom cijelog procesa treninga i veslanja. Dojmovi su različiti i oni se i dalje slažu, no svi se slažemo da jedva čekamo iduću godinu i da ćemo biti bolji«.
Da Maraton lađa postaje sve popularniji među veslačima svjedoči i podatak da je u ženskoj konkurenciji bilo 18 ekipa. Donjanke iz Općine Slivno bile su najbrže, odmah nakon njih u cilj su ušle Nereide iz Zagreba, a treće su bile veslačice iz Siska. Ženska ekipa Salašara somborskih zauzela je deseto mjesto, žestokim veslanjem do samog cilja.
Kapetani obje ekipe, Marija Mandić i Gašpar Matarić, složili su se da ekipa ima posebnu snagu i ponos što već godinama sudjeluju u Maratonu lađa te da je vrlo važno da je njihovo sudjelovanje popraćeno u medijima, u glavnom dnevniku HRT -a, Slobodnoj Dalmaciji, kao i izravnim prijenosom na radiju Delta. Takav tretman pokazuje da je ovaj tim dobrodošao, ali ujedno je i poziv lokalnoj zajednici da pruži veću podršku Salašarima, i materijalnu i medijsku.
I ovaj je maraton odveslan u fantastičnoj atmosferi, uz crkvena zvona koja su zvonila u svim mjestima kroz koje su lađe prošle, dim i bengalke i frenetično navijanje okupljenih duž cijele trase.
Gorana Koporan
