Tema

Ozbiljna kriza demokracije

Kada je Srbija u godišnjem izvještaju Freedom House-a iz 2020. godine, prvi puta poslije 2003. svrstana u kategoriju »hibridnih režima« umjesto »polu-konsolidirane demokracije« reagiralo se s najvišeg mjesta u državi. Prošle godine je naime, prema izvještaju Freedom House-a, u klasifikaciji od pet kategorija (konsolidirane demokracije, polu-konsolidirane demokracije, hibridni režimi, polu-konsolidirani autoritarni režimi i konsolidirani autoritarni režimi) Srbija po prvi put od 2003. iz polu-demokracije pala u kategoriju »hibridni režim« koji države definira kao one u kojima vlast istovremeno može provoditi političku represiju i raspisivati izbore, u kojima su demokratske institucije krhke i postoje značajni izazovi u ostvarivanju političkih prava i građanskih sloboda.

Predsjednica Vlade Srbije Ana Brnabić je, reagirajući tada na izvještaj, poslala »odgovor« Vlade Freedom House-u, u kojem se tvrdi kako »predstavljanje Srbije kao zemlje koja prednjači u opadanju demokracije u Europi predstavlja pogrešno, zlonamjerno i netočno tumačenje kvantitativnih podataka iz izvještaja«. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je bio nešto blaži, rekavši u jednoj TV emisiji da je »s pažnjom pročitao izvještaj« i da je riječ »o političkoj deklaraciji u kojoj ima zanimljivih stvari«. Uz nekoliko sarkastičnih primjedbi dodao je i da »ima tu nekih točnih primjedbi i nekih stvari koje moramo ispraviti u budućnosti«.

Komentirajući podatak da Srbija prvi put od 2003. godine u izvještajima Freedom House-a nije svrstana u kategoriju demokracija, Brnabić je napisala da »nijedan drugi relevantan izvještaj ili indeks demokracije nije registrirao ili nagovijestio« takav pad demokracije u Srbiji.

Međutim, ove je godine i švedski Institut V-Dem, koji na temelju velikog broja indikatora mjeri varijacije u demokraciji u državama svijeta, i znanstveno je utemeljeniji od Freedom House-a, Srbiju svrstao među prvih pet država u kojima se bilježi opadanje demokracije. Pri tome, Srbija je od svih zemalja u regiji najlošije rangirana po stanju liberalne demokracije i nalazi se na 119. mjestu, dok je Slovenija na 40., Hrvatska na 44., Kosovo na 78., Sjeverna Makedonija na 79., Crna Gora na 94. i BiH na 96. mjestu.

U medijima se pojavilo skraćeno izvješće, s najopćijim trendovima i rezultatima, no zanimljivo je pogledati izbliže kakvi su rezultati po dimenzijama demokracije i indeksima V-Dema, koji su vrlo razvijeni i pouzdani, kaže za Hrvatsku riječ profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu dr. sc. Dušan Spasojević:

»V-Dem radi na nešto drugačiji način od Freedom House-a koji je najpopularniji i najviše u oku javnosti. Indeksi koje koriste su vrlo razvijeni i vrlo pouzdani naročito kada govorimo o formalnim demokratskim elementima i u tom kontekstu kada na tom indeksu padnete ispod prihvatljivog nivoa to vam pokazuje da je zaista riječ o ozbiljnoj krizi. Kod drugih indeksa ponekad se ocjenjuju i elementi koji nisu u najužoj jezgri demokracije, kao što su mediji ili civilno društvo i slično, a ovdje baš imamo te dimenzije koje se bave samim izborima i onime što je srž demokratskog poretka«.

Kako se mjeri demokracija?

Ne postoji konsenzus oko toga što demokracija u najširem smislu znači osim da je to vladavina naroda (demosa). Ipak, autori istraživanja švedskog Instituta V-Dem, su nastojali konceptualizirati i raščlaniti koncept demokracije kako bi ju mogli mjeriti. Krenuli su od koncepta demokracije i sedam ključnih principa koji uobličuju naša razmišljanja o demokraciji, a to su izborni, liberalni, većinski, konsenzualni, participatorni, deliberativni i egalitarni. Svaki od ovih principa predstavlja različit način razumijevanja »vladavine naroda«.

U središte koncepta istraživači V-Dem-a su stavili izborni princip ili dimenziju demokracije koja se odnosi na samu srž demokracije, a to je da se vlast odnosno donosioci odluka učine odgovornim prema građanima kroz periodične izbore. U ovom istraživanju instrument kojim se nastoji mjeriti ova dimenzija je nazvana V-Dem Electoral Democracy Index (Indeks izborne demokracije) i istraživači je smatraju fundamentalnom za sve druge mjere demokracije – budući da se nijedan režim ne može nazivati demokratskim bez održavanja periodičnih izbora.

Drugi je liberalni princip koji se odnosi na intrinzične vrijednosti zaštite individualnih i manjinskih prava protiv potencijalne »tiranije većine« i državne represije. Ovaj princip se ostvaruje kroz ustavno zaštićene građanske slobode, snažnu vladavinu zakona, te efektivne kontrole i balanse koji ograničavaju korištenje izvršne vlasti.

Participatorni princip se odnosi na vrijednosti neposredne vladavine i aktivne participacije građana u svim političkim procesima. Uključuje i sudjelovanje u izborima ali naglašava ne-izborne oblike političke participacije kao što su organizacije civilnog društva i ostali oblici neizbornih i izbornih mehanizama neposredne demokracije.

Deliberativni princip se odnosi na sržne vrijednosti na kojima političke odluke u ostvarivanju javnog interesa trebaju biti zasnovane – na procesu kojeg karakteriziraju poštovanje i racionalni dijalog na svim nivoima, a ne emotivni apeli, solidarne vezanosti, parohijalni interesi ili prinuda.

Egalitarni princip drži da materijalne i nematerijalne nejednakosti inhibiraju korištenje formalnih političkih (izbornih) prava i sloboda. Idealno, sve grupe bi trebale uživati iste de jure i de facto mogućnosti za participaciju – da budu na pozicijama političke moći, da određuju teme odlučivanja i da utječu na kreiranje javnih politika. Slijedeći literaturu u ovoj tradiciji, velike nejednakosti u pristupu zdravlju, obrazovanju ili prihodima se smatraju inhibirajućima u korištenju političke moći i de facto uživanju političkih prava.

Većinski princip demokracije se odnosi na uvjerenje da većina ima kapacitet za vladanje i ostvarivanje svoje volje kroz javne politike.

Konsenzualni princip demokracije ističe da većina ne smije zanemarivati političke manjine i da postoji inherentna vrijednost u predstavljanju grupa s različitim interesima i pogledima.

Prvih pet dimenzija ili principa su konstruirani kao indeksi za mjerenje, a posljednja dva se indirektno dobivaju.

V-Dem konceptualna shema tako ima jedan sržni koncept koji se mjeri pomoću pet dimenzija demokracije, i pet komponenti od kojih je svaka podijeljena na subkomponente i povezane koncepte (87) koji su operacionalizirani kroz 473 indikatora.

Globalno opadanje demokracije

Glavni rezultati posljednjeg izvještaja govore da se u cijelom svijetu globalno opadanje demokracije u prethodnih deset godina produbljuje i nastavlja naročito u Azijsko-Pacifičkoj regiji, Centralnoj Aziji, Istočnoj Europi i Latinskoj Americi. Stupanj demokracije koju uživa prosječni globalni građanin u 2020. je niži u odnosu na stupanj 1990. Izborna autokracija ostaje najčešći tip režima i skupa sa zatvorenim autokracijama broj ovakvih država je 87, u kojima živi 68% svjetske populacije. Najveća zemlja u svijetu koja je pripadala demokraciji – Indija, postala je po V-Demovim istraživačima izborna autokracija.

Broj zemalja liberalne demokracije je za deset godina spao s 41 na 32 države u kojima živi svega 14% populacije. Prema istraživačima nijedna zemlja u Sjevernoj Americi, Zapadnoj i Istočnoj Europi nije napredovala u demokraciji u posljednjih deset godina, dok su Mađarska, Poljska, Srbija, Slovenija i Sjedinjene Američke Države značajno i supstancijalno doživjele pad.

Profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu dr. sc. Dušan Spasojević kaže kako se ovogodišnji V-Demov izvještaj zapravo naslonio na ono što su i do sada pokazivale tendencije. »I njihov prošlogodišnji, kao i prethodni izvještaji, pokazuju da je demokracija u Srbiji u krizi, da po različitim parametrima opada stupanj demokratičnosti i u tom kontekstu nema ničeg novog i iznenađujućeg. Činjenica je da je reakcija javnosti bila možda nešto slabija nego u slučaju prethodnih ocjena, a najviše u usporedbi s prošlogodišnjim izvještajem Freedom House-a. Ali je činjenica i da smo se na neki način i navikli da nas skoro sve relevantne, međunarodne klasifikacije režima stavljaju u polje ispod demokratskog, da li ga zovu hibridni ili kompetitivni autoritarizam ili drugačije ali je suština svih tih izvještaja manje više ista a to je da u Srbiji više nemamo ni minimalnu odnosno izbornu demokraciju«.

Činjenica je i da je po ovom istraživanju Srbija najlošije rangirana od svih država, sljednica bivše SFRJ.

»U skoro svim državama vidimo neku vrstu krize i pada uključujući i one zemlje koje su stabilne demokracije kao što je Slovenija, ali je taj pad kod nas najočigledniji i to odslikava i situacija na terenu koja se zapravo skoro po svim parametrima pogoršava. Nemamo nijedan trend ili važan parametar koji se mjeri u tim istraživanjima koji ide na gore, ili koji omogućava barem neki privid demokratičnosti. I u tom smislu ovaj izvještaj vrlo realno odslikava ono što mi vidimo i to se više ne može kriti naročito kada imate izbornu godinu, bojkot izbora, skupštinu kakvu imamo. To se onda akumulira i sve se jasnije vidi i u izvještajima, koji su po prirodi konzervativni odnosno malo sporije reagiraju na situaciju. Tako da možda i taj kumulativni efekt postaje očigledniji kako u Freedom House izvještajima tako i V-Demu i drugim indeksima koje imamo«, kaže profesor Spasojević.

J. D.

Država	RANG	Indeks liberalne demokracije	Indeks izborne demokracije	Indeks liberalne komponente	Indeks egalitarne komponente	Indeks participatorne komponente	Indeks deliberativne komponente
SLOVENIJA	40 ↓	0.65 ↓	0.75	0.87	0.79	0. 69 ↓	0.71 ↓
HRVATSKA	44	0.64	0.75	0.85	0.76	0.65	0.73
KOSOVO	78	0.43	0.61	0.66	0.67	0.49	0.64
SJEVERNA MAKEDO-NIJA	79	0.43	0.63	0.62	0.65	0.64	0.64
CRNA GORA	94	0.35	0.45	0.70	0.72	0.56	0.70
BOSNA I HERCEGO-VINA	96	0.34	0.54	0.56	0.64	0.55	0.54
SRBIJA	119 ↓	0.24 ↓	0.34 ↓	0.52	0.73	0.55	0.62

V-Dem istraživanje razlikuje i mjeri pet dimenzija demokracije: izbornu, liberalnu, participatornu, deliberativnu i egalitarnu.

Indeks liberalne demokracije namijenjen je mjerenju liberalnih i izbornih aspekata demokracije na temelju 71 indikatora. Uključuje više specifičnih indeksa: Indeks izborne demokracije koji se odnosi na institucionalne karakteristike koje garantiraju slobodne i fer izbore. Indeks liberalne komponente treba obuhvatiti ograničenja vlade u terminima dva ključna aspekta: zaštita individualnih sloboda kao i kontrole i balanse između institucija. Indeks egalitarne komponente mjeri u kojem stupnju sve socijalne grupe uživaju jednake mogućnosti da sudjeluju u političkom odlučivanju. Indeks participatorne komponente mjeri aktivnu participaciju građana u svim političkim procesima, izbornim i ne-izbornim. Indeks deliberativne komponente odnosi se na način na koji se odluke donose i obrazlažu u političkoj zajednici. Po ovom principu demokracija zahtijeva više od pukog sabiranja postojećih preferencija i zahtijeva dijalog na svim nivoima – od formiranja preferencija do donošenja odluka i podrazumijeva informirane i kompetentne građane otvorene za različita mišljenja.