Priča o fotografiji
Kruška meštra Grge
O dr. Josipu Andriću kao književniku i glazbeniku već se puno zna, ali je manje poznato kako je njegova velika ljubav bila i fotografija. Pokraj magnetofona, koji mu je bio glavni alat u zapisivanju narodnih napjeva po bačkim selima, kod sebe je uvijek imao i fotoaparat. U mnogim se kućama u Plavni još uvijek nalaze dobro sačuvane fotografije koje je on načinio, a koje svjedoče o povijesti ovoga sela. I u tom je zanatu Andrić pokazao veliki dar, a sve svoje talente želio je potpuno iskazati. Na svim svojim fotografijama, kao i ostalim umjetničkim djelima, marljivo i točno bi zabilježio naziv, mjesto i vrijeme nastanka, uz svoj poznati čitki potpis.
Pred nama je jedna od rijetkih fotografija, pod nazivom »Dvorište kuće Janike Otta u Plavni«, koju je Andrić načinio 8. prosinca 1958. godine. Ustupila nam ju je Marica Andrić, koja potječe iz te kuće, a ono što je najzanimljivije, u njoj je živjela Matoševa teta Marta. Matošev djed Grga, došavši iz Kaćmara u Plavnu oko 1840. godine, gdje je bio učitelj i kantor 25 godina, doveo je sa sobom i kćer svoga brata, Martu. Ona se udala u Plavni za Antuna Otta, a od njezine dvojice sinova postale su četiri grane potomaka roda Matoš u Plavni. Djed Marice Andrić, Janika Otto, bio je Martin praunuk.
Meštar Grga je zavolio Plavnu posebnom ljubavlju i ostavio je za sobom dubok trag u kulturnim sklonostima i sposobnostima, a bio je ne samo dobar učitelj, nego i vrstan pjevač i orguljaš. Dr. Andrić je često s ponosom isticao kako je njegova baka Julijana Jokić bila učenica meštra Grge, djeda A. G. Matoša, o kome je počeo pisati čak i operu, ali je nažalost nije uspio završiti.
Kad je meštar Grgo umirovljen, otišao je iz Plavne, ali se 1893. godine zaželio opet ovoga mjesta i došao je k svojoj nećakinji Marti, koja je živjela upravo u ovoj kući. Baš je u to vrijeme njegov unuk Antun Gustav kao vojnik pobjegao iz austrougarske vojske i bio zatvoren u Petrovaradinu. Iz Petrovaradina je pobjegao ravno k svome didi u Plavnu, početkom kolovoza 1984. iza plavanjskog kirbaja, proštenja Sv. Jakova.
Tada je meštar Grgo zasadio u ovome dvorištu mladicu kruške, koju je dr. Andrić dugo spominjao i želio da se Plavanjci po njoj sjećaju velikog književnika i obitelji Matoš. Nažalost, nema više ni ove kruške niti kuće, a umjesto nje ovdje je danas nova kuća u kojoj žive jedni od malobrojnih potomaka roda Matoš.
Na fotografiji se vidi lijepo uređena i očuvana kuća s pogledom iz dvorišta, na kojoj se nalazi ulaz u srednju i stražnju sobu i uređen vrtić pred gankom s lijepim stupovima. Andrić je uspio snimiti i Maričine roditelje Katu i Antuna Ota, šukununuka Matoševe tete Marte. Lijepo je bilo živjeti u takvoj kući i takvoj Plavni, a ovakve fotografije svjedoče, na svoj način, o prolaznosti vremena, ali i o nekadašnjem idiličnom životu u, kako bi to Matoš rekao, ubavom selu Plavni.
Otac velikog književnika rodio se u Plavni, majka u Našicama, on u Tovarniku, te je Matoš za sve te krajeve bio emocionalno duboko vezan. U putopisnom feljtonu »Obična šetnja«, godinu dana prije smrti, meštar stiha, kako ga je nazvao Miroslav Krleža, A.G.M. rekao je o sebi i ovo: »Kao san je ova zemlja iz mene izvukla sve brige, svu težinu, pa moje građanstvo ostade tek na površini, na odijelu, pa shvaćam jasnije no ikada da sam ostao u duši Šokac i paor kao moji djedovi i bunjevački rođaci u ravnoj Bačkoj, u pitomim, bogatim selima, Kaćmaru i Plavni.«
Zvonimir Pelajić
