Širom Vojvodine

Konji - ljubav i strast

Obitelj Krpan iz Srijemske Mitrovice već desetljećima se bavi poljoprivredom. Najviše ratarstvom. Od poljoprivrednih kultura uzgajaju pšenicu, soju i kukuruz. Mladi Kristijan u tom poslu je od 2017. godine kada je završio srednju školu. Osim poljoprivrede, zavolio je i konje koji su, kako kaže, za njega posebna ljubav i strast, pa su pri njihovom poljoprivrednom gospodarstvu registrirani i konji. Ljubav prema ovim plemenitim životinjama započela je još u Kristijanovom ranom djetinjstvu, uz djeda s očeve strane, koji je imao konje uz čiju pomoć je obavljao poljoprivredne poslove. Kristijanova omiljena pasmina konja je lipicanac. Danas na svom poljoprivrednom gospodarstvu uzgaja samo jednu kobilu te pasmine, no želja mu je u budućnosti proširiti broj konja i profesionalno se usavršiti u tom poslu.

Neisplativ, ali lijep posao

Opće je poznato da su konji najbolji terapeuti i prijatelji čovjeka i da se ne vole samo zbog izgleda, boje i pasmine već zbog njihovog ponašanja dok provodite vrijeme s njima. Shvatio je to i dvadesettrogodišnji Kristijan još kao dijete kada je u štali svoga djeda sklopio prijateljstvo s jednim od njih. Danas sve svoje slobodno vrijeme posvećuje svojoj kobili.

»Sve se događalo nekako spontano s djedom. Ali mislim da su i geni učinili svoje, budući da mi je pradjed s majčine strane jahao Sinjsku alku«, započinje razgovor Kristijan i dodaje: »Trenutno imam jednu kobilu lipicanske pasmine. Ona se zove 32 Gaetana i stara je pet godina. Njen otac je 517 Maestoso Betalka XXVI. i uvezen je iz mjesta Lipice u Sloveniji. Također, on je bio apsolutni šampion Poljoprivrednog sajma u Novom Sadu. Rad s konjem nije nimalo lak, ali je meni malo lakše jer se ne pripremam za natjecanja kao što su fijakerijade. Svaki konj traži barem malo ispusta (trčanja po koralu). Dakle, svakoga dana moram barem po četiri sata odvojiti za nju. Ujutru prvo ide hranjenje, zatim ispust od 60 minuta i sve to ponovo popodne. Trenutno imam najviše obaveza, jer je ona u visokom stupnju trudnoće i traži najviše pažnje. Moram naglasiti da je uzgoj konja krajnje neisplativ što se tiče financijskog dijela. Godišnje se moraju plaćati smotre, pedigrei, prijave ždrijebeta, DNK analize i još mnogo toga. Ali je svakako lijep posao«, kaže naš sugovornik.

U srpnju ove godine Kristijan je u Novom Sadu pohađao obuku za ocjenjivanje eksterijera pasmine konja lipicana, gdje su mu predavači bili Janez Rus iz Slovenije, Ivica Mandić iz Hrvatske i Balázs Peteki iz Mađarske.

»To je samo jedan u nizu seminara koje moram pohađati. Seminar u Novom Sadu koji sam pohađao, trebali bi svi uzgajivači konja završiti kako bi znali što kupuju. U planu mi je odlazak na seminar za uzgajivačkog suca za pasminu lipicanaca koje organizira LIF (Lipizzan International Federation). Također bih želio nabaviti još dva priplodna lipicanska grla. Dakle, priplodni pastuh s trajnom licencom za rasplod i još jednu priplodnu kobilu. To mi je velika želja, ali nadam se da ću i to ostvariti.«

Bez pomoći države

Kristijan je za kupovinu kobile i neophodne opreme koristio vlastita sredstva.

»Trenutno u Srbiji ne postoje subvencije za uzgoj pasmine lipicanaca, ali se nadam da će se to uskoro promijeniti. Suradnja s drugim uzgajivačima konja je izuzetno važna, pogotovo zbog razmjene iskustava. Imam izuzetno dobru suradnju s uzgajivačima konja iz Srbije, s uzgajivačima iz Hrvatske, a odnedavno i izuzetno dobru suradnju s organizacijom LipiData (Svjetska baza podataka za Lipicanere) iz Australije. Planiram odlazak na seminar i polaganje ispita pri savezu ECAHO (European Conference of Arab Horse Organization), a sve u cilju usavršavanja u ovom poslu. Svaka pomoć u svim mojim planovima bila bi mi od velikog značaja. Pogotovo pri kupovini pliplodnog pastuha. Jedan pastuh s trajnom licencom za rasplod dostiže cijenu i do 15.000 eura. To je za nas privatnike izuzetno veliki iznos«, ističe na kraju razgovora Kristijan, šaljući poruku svim ljubiteljima konja: »Moja poruka svima onima koji razmišljaju o uzgoju konja, pogotovo lipicanske pasmine, bila bi da svakako započnu taj ‘posao’. Tek onda će shvatiti koliko je taj hobi ili posao zapravo lijep. Nema ništa ljepše nego kad konj čuje tvoj glas i raduje se tvome dolasku. Konj je definitivno čovjekov najbolji prijatelj i uvijek te posluša. Ako se prema njemu lijepo ponašaš, imat ćeš druga i pod sedlom i u zaprezi. Naravno, za svaku vrstu pomoći u vidu odabira konja koje kupuju mogu mi se slobodno javiti. Rado ću pomoći svakome i od mene mogu dobiti sve podatke i informacije.«

O njegovoj velikoj ljubavi prema konjima govori i njegova nakana da uskoro tiska knjigu Priplodni pastuvi lipicanske rase Republike Srbije (1990.-2020.). Kristijan se nada da će ona uskoro ugledati svjetlost dana i biti dostupna svim ljubiteljima konja, posebno pasmine lipicana.

S. D.