Širom Vojvodine

Suša i vrućine poskupjele proizvodnju

U Šidu i okolnim selima se desetljećima gaji industrijska konzumna i začinska paprika. Uglavnom se njenom proizvodnjom bave mali proizvođači, vlasnici poljoprovrednih gospodarstava koji svoje proizvode prodaju s kućnog praga. Proizvođači su zadovoljni urodom i kvalitetom uroda ove godine, ali navode da im je najveći problem bio nedostatak radne snage i zalijevanje, što je bio dodatni trošak zbog sušne godine.

Vlastita sušara isplativa investicija

U poljoprivrednom gospodarstvu Miše Kolara iz Šida proizvodnja začinske paprike je tradicionalna i traje više od 50 godina. Njegovi su se roditelji dugi niz godina bavili proizvodnjom paprike, a kasnije su on i njegova obitelj nastavili s većom proizvodnjom. Papriku siju na površini od 30 hektara.

»Proizvodnju sam pojačao prije deset godina kada sam ostao bez posla, a kada sam otišao u mirovinu, još više. Papriku sadimo iz rasada, a ne kao mnogi u Bačkoj u izravnoj sjetvi. Najprije je zasijemo u kontejnere, zatim je rasađujemo na foliju ispod koje je navodnjavamo sistemom ‘kap po kap’. Odlučili smo se za taj sistem, jer je na taj način zaštita bilja najmanje potrebna i do sada se pokazala kao najsigurnija proizvodnja«, navodi Kolar te dodaje da su ove godine sve paprike bile zdrave, da nije bilo truleži i puno odbacivanja roda.

»Problem je što je ove godine proizvodnja bila skupa zbog suše i visokih temperatura tijekom ljeta, pa je bilo potrebno više zalijevanja. Morali smo svaki drugi dan zalijevati papriku i to nam je bio najveći trošak. Drugi problem nam je bio nedostatak radne snage. Nas troje iz obitelji ne možemo sami obaviti posao koji je potreban oko rasađivanja i branja, a radnika nema. Stariji taj posao ne mogu raditi, a mladih nema ili nisu zainteresirani za taj posao.«

Zbog povećane proizvodnje prije tri godine su kupili sušilicu za papriku manjeg kapaciteta.

»U njoj osušimo veći dio roda, onaj koji ranije dozrijeva. Budući da gajimo papriku iz rasada, a ne u izravnoj proizvodnji, usjev ranije sazrijeva i potrebno je odmah pristupiti daljem tehnološkom postupku kako paprika ne bi propala. Zato smo se i odlučili za kupovinu sušilice. Do sada nam se ta investicija isplatila i u velikoj mjeri olakšala proizvodnju. Drugi dio, kasniji rod, odnosimo na sušenje u Gložane«, ističe Kolar.

Sedam kilograma sušene kilogram mljevene

Na sedam kilograma sirove, proizvedu kilogram suhe paprike i to je po njegovom mišljenju dobar omjer. Kilogram sušene paprike prodaju po cijeni od 1.600 dinara. Na cijenu je ove godine utjecala potrošnja zbog zalijevanja.

»Proizvođača paprike je, nažalost, sve manje, što je i utjecalo na cijenu. Čuo sam da su i u Bačkoj smanjene površine pod paprikom. Mnogi proizvođači su počeli smanjivati proizvodnju, jer nema dovoljno radne snage, a proizvodnja zahtijeva puno truda i rada za što je potrebno više ljudi. Što se tiče tržišta, kupaca imamo najviše u Šidu. Budući da imamo dugu tradiciju proizvodnje, ljudi nas poznaju i znaju da naša kvaliteta ne varira. Zahvaljujući društvenim mrežama, veliki broj ljudi diljem Srbije je čuo za nas, pa svoje proizvode šaljemo i brzom poštom u više gradova u Srbiji«, kaže Kolar, ističući na kraju razgovora da je proizvodnja paprike isplativija od proizvodnje ostalih kultura, unatoč tome što je ulog veći.

Poljoprovredno gospodarstvo Perice Dermišeka iz Sota također se godinama bavi proizvodnjom sušene začinske paprike. Papriku su ove godine zasijali na 85 ari i bez zalijevanja su proizveli 780 kilograma mljevene paprike.

»Svaka godina je priča za sebe. Ova godina je bila sušna, a budući da u Sotu nemamo uvjete za navodnjavanje, zadovoljan sam prinosom i kvalitetom roda. Navodnjavanje bi nam dobro došlo, ali mi u Sotu nemamo uvjete za to. Da bismo napravili bunar, potrebno je bušiti zemlju na 300 metara, a to nam se ne isplati«, navodi Dermišek ističući da im je ove godine najveći trošak bio odlazak u Gložane gdje suše papriku, te nedostatak radne snage.

»Moja obitelj i susjedi su ove godine papriku brali 16 dana, jer nismo imali dovoljan broj radnika. Nekada je radnika bilo mnogo više, pa je sam proces branja kraće trajao. Teško je naći radnika za taj posao, jer svi uglavnom idu raditi sezonske poslove u Hrvatsku gdje je nadnica veća. Sušenje paprike u Gložanima plaćam 85 dinara po kilogramu. Nije veliki trošak, ali iziskuje dodatno vrijeme. Značilo bi mi da imam svoju sušaru, ali to zahtijeva velika ulaganja, posebnu prostoriju, mlinove i to bi me koštalo od 15 do 20.000 eura. Samo za moje gospodarstvo ne isplati se ulagati u nju.«

Kilogram sušene paprike prodaju po cijeni od 1.200 dinara i kako kaže, s tom cijenom uspijevaju pokriti troškove.

»Na 770 kilograma paprika, koliko smo ove godine proizveli, zarada je bila 900.000 dinara što je sasvim solidno. U proizvodnju sam uložio 2.000 eura. Zadovoljan sam i plasmanom robe. Papriku najviše prodajem na kućnom pragu, a oko 60 posto mojih kupaca su iz Hrvatske. Važno mi je da imam stalne kupce koji imaju povjerenje u kvalitetu naših proizvoda«, ističe naš sugovornik iz Sota.

Poljoprivredno gospodarstvo Menđan iz Sota se proizvodnjom paprike bavi pet godina. U proizvodnju je uključena cijela obitelj.

»Ove godine smo imali prosječan prinos. Prozveli smo 200 kilograma mljevene paprike i ja sam zadovoljan. Ima dosta posla oko same proizvodnje budući da je najprije treba saditi, zatim plijeviti, a onda brati. Potreban je veći broj ljudi pa smo prinuđeni u posao uključiti i susjede. Najveći trošak nam je odlazak u Gložane, u sušaru. Značilo bi nam da sušaru imamo negdje bliže, jer nam se kupovina vlastite sušare ne isplati«, ističe Zoran Menđan, navodeći da je proizvodnja paprike isplativa, te da im uz prihod od proizvodnje ratarskih kultura, prihod od njene prodaje dobro dođe u povećanju kućnog proračuna, posebno tijekom zime.

S. D.