Širom Vojvodine
Žena sa stadom ovaca
Stara seoska kuća, dvorište puno rol bala, repinog rezanca, traktor, staje pune ovaca, u gonku (otvoren hodnik duž cijele kuće) krupara i otvorena kutija s alatom, a na ulazu nas dočekuje žena u radnom odijelu i gumenim čizmama. Došli smo najavljeni kako bismo napravili priču o ovom gospodarstvu, iskreno očekujući da će uz Jelenu Jurišić biti i njen suprug Zoran. No, doznajemo da suprug Zoran radi u Njemačkoj i da je uzgoj ovaca Jelenin posao. Počeli su prije godinu dana, ali za sada suprug ostaje u svojoj prijevozničkoj tvrtci u Njemačkoj, pa je sav posao na Jeleni. No, ne žali se, a s koliko dobre volje nas je dočekala, usprkos sumornom i kišnom danu, moglo bi se reći da posao koji radi radi s puno volje i uživanja.
Početak 30 grla, a u planu 500
Prije no što se prihvatila uzgoja ovaca Jelena nije imala iskustva u tom poslu, ali je bila potpora svom suprugu čija je vizija bila da ekonomsku sigurnost svoje obitelji gradi na uzgoju ovaca.
»Četiri godine smo skupa bili u Njemačkoj gdje suprug ima svoju malu transportnu tvrtku. Usprkos tome, razmišljali smo da je ipak najbolje biti na svom, što znači vratiti se kući. Ako ja tamo nekom vrijedim za čišćenje, zašto onda taj rad ne bih uložila u neki svoj posao? Mora biti neki rezultat. Suprug Zoran je Somborac, a ja sam iz Baranje i odlučili smo se vratiti u Sombor i početi posao u ovčarstvu. Odabrali smo rasu stafolk. To je plodna rasa ovaca i obično ovca ojagnji dva, pa i tri jagnjeta. Uz to, stafolk je i mesnata rasa. Naša vizija je proizvoditi priplodna matična grla, a cilj nam je imati između 300 i 500 komada«, kaže Jelena koja se prije godinu dana hrabro prihvatila posla o kome nije ništa znala.
Bilo je na početku, kaže, svakako, ali učila je iz dana u dan pa poslije godinu dana zna i pomoći ovci pri jagnjenju.
»U ovčarstvu se stalno uči. Počeli smo s 30 ovaca. Računali smo onda da u štalskom uzgoju nije velika razlika držati 30 ili 100 ovaca. U studenom prošle godine stiglo je 30, a u prosincu ostatak grla i sada ih ima stotinjak. Jaganjce uglavnom ostavljamo kako bismo širili stado. Plan nam je i uvoz iz Engleske nekoliko grla kako bismo osvježili krv«, priča Jelena o gospodarskim planovima svoje obitelji.
Jurišići ovce drže u kući u Bezdanu, a žive u 20 kilometara udaljenom Somboru, pa je Jelena svaki dan na putu od Sombora do Bezdana. Prijepodne provodi radeći s ovcama, a popodne je majka i kućanica.
»Kada je jagnjenje, događa se da moram dolaziti dva-tri puta tijekom dana. Često me pitaju – ti to sama radiš? Odnesem hrane koliko mogu i ovce su navikle i strpljivo čekaju. Bio je problem s rol balama, ali sam naučila voziti traktor tako da mi ni prebacivanje tih bala više nije problem. Nije lako naći radnike, a još teže one koji će dobro raditi, naročito ako vide da sam ja sama«, kaže Jelena i dodaje da je zbog toga prinuđena mnoge poslove odraditi sama.
Kada se dogode nepredviđene situacije, a ima ih, dragocjena je pomoć supruga iako je stotinama kilometara daleko.
»Dođem i zateknem pokidanu pojilicu. I onda video prijenos i upute: uzmi ključ odgovarajućeg broja, zategni tu. Prije povratka u Njemačku suprug Zoran razradi sve moguće situacije i da mi upute što tada uraditi«, objašnjava Jelena kako se snalazi i u stuacijama kada u prvom momentu ne zna što učiniti. Pomoć su i video zapisi na Youtube kanalu, naročito o jagnjenju ovaca i pripremi silaže. Sada Jelena pregleda video zapise objekata za uzgoj ovaca, jer je to investicija koja ih čeka.
Posao za kćerkinu budućnost
Kada dovoljno prošire stado, izgrade objekte koje planiraju, Jurišići namjeravaju zajedno raditi, što znači da se i suprug ima namjeru vratiti.
»Vizija nam je napraviti jedno veliko gospodarstvo koje će preuzeti naša sedmogodišnj kći Ana. Voli doći ovdje, odmah obuva gumene čizme, kada se ja vratim kući raspituje se za jagnjad. Kod šišanja ovaca mi je pomagala. Supruga Zorana znaju kao stolara, što je uz završen studij ekonomije radio do odlaska u Njemačku, ali Ana ih uvijek ispravlja riječima ‘nije moj tata stolar, već čobanin’«, priča Jelena.
Dio hrane za ovce Jurišići proizvode na svojoj zemlji. Očekuju da će naredne godine dobiti kao stočari i državnu zemlju u zakup, što će im biti velika pomoć, jer će najveći dio hrane za ovce osigurati iz vlastite proizvodnje.
»Uz to, država daje i poticaje za ovce. Oko 7.000 dinara po umatičenom grlu. Računali smo da poticaji mogu pokriti troškove hrane. Uz to, državna zemlja jest pomoć i po broju grla mi bismo u zakup trebali dobiti osam hektara. Zatim prodaja priplodnih grla, jagnjadi. Suprug prati natječaje, gdje bismo još mogli dobiti neka sredstva, tako smo se upisali i u Registar gospodarstvenika Cro-Fonda. Gura se nekako. Mi ovce držimo u štalskom uzgoju, u kontroliranim uvjetima«, objašnjava Jelena, koja uz završenu ekonomsku školu ima i tečaj za pedikir i manikir, ali je od ideje otvaranja salona za ove usluge odustala i okrenula se uzgoju ovaca.
Z. V.
