Širom Vojvodine

Dva dana posla i druženja

U današnje vrijeme sve je manje svinjokolja, seoskog običaja koji se prakticirao da bi se tijekom zime osigurale potrebne zalihe hrane. Bio je običaj u srijemskim selima da prije Božića svako kućanstvo zakolje po jedno ili više debelih svinja. Od zaklanih svinja pravile su se razne prerađevine, topila mast, a meso i slanina su se stavljali u salamuru. Ovaj posao je danas prepušten mesarskim stručnjacima u preradi mesa, a na domaćinima je samo da ga odlože na hladno mjesto. Ono što je činilo čar nekadašnjih svinjokolja bila su druženja. A kako je to izgledalo nekada u srijemskom selu Gibarac nadomak Šida, ispričala je za naš tjednik Marija Martinović, koja svoje korijene vuče iz Sota, ali je veći dio života provela u Gibarcu.

Prvi dan

»Velik i odgovoran, ali posebno veseo događaj za svaku obitelj u Gibarcu, bila je svinjokolja«, prisjeća se Marija i dodaje: »U davna vremena svaka kuća je imala u svom dvorištu svinjac i čardak. Ljudi su hranili crne svinje kukuruzom, napojem, nakošenom travom, bundevama, sve bez koncentrata. Najčešće su bili godišnjaci. Na svinjokolju su bili pozvani bliski rođaci i susjedi. Nisu uzimali mesara na ispomoć, jer je svakome nešto dobro išlo od ruke, a rodbine je bilo dovoljno za ove poslove. Svinjokolje su se zakazivale bilo kojim danom u tjednu, jer se većina ljudi bavila poljoprivredom, a svinjokolje su se obavljale nakon završetka poljoprivrednih radova u polju. Ovaj važan događaj trajao je u Gibarcu dva dana. Okupljanje je bilo rano ujutru još za mraka. Prvo bi se popila kuhana rakija, žene bi pile čaj. Domaćin je do tada već naložio vatru i voda za šurenje je bila spremna. Obično se klalo više komada svinja, ovisno o broju članova obitelji. Nakon šurenja, pristupilo bi se opaljivanju u slami, kako ne bi ostalo ni dlačice na koži. Naši stari su govorili da je slanina tako bolja. Ubrzo nakon početka posla bio bi doručak s nogu. Narezano nešto suho, što se čuvalo od lanjske svinjokolje. Obično kulen. Čim izađu prve džigerice, domaćica bi ih počela pržiti i kuhati kiseli paprikaš. To je bilo za ručak, koji je bio već oko 11 sati. Za ručak se postavljao stol u sobi. Muškarci su za ručkom, a i kasnije pili vino iz malih čaša od jedan deci, a žene i djeca slatko vino«, kaže Marija.

Muškarci su obrađivali meso, rezali slaninu za topiti, a žene su prale crijeva.

»Tanka crijeva su se šlajmovala štrikaćim iglama, a debela su se prala iz bezbroj voda, sve dok nisu škripala pod rukom od čistoće. Stariji muškarci u obitelji ložili bi vatru i nudili pićem svoju mobu. Kad bi bila izrezana mast za topljenje, žene bi topile i po pet kotlova masti. Djeca su se veselila igri s mjehurom. Ranije su pripremili cjevčicu od trske. Ta bi se cjevčica gurnula u otvor mjehura, pa se mogao napuhati u obliku lopte. I eto nogometa«, prisjeća se Marija.

Za ovu prigodu domaćice su, pored ručka, pripremale i druge slastice, specifične za klanje svinja.

»Domaćica bi odmah poslije ručka počela peći krafne, koje su se posluživale u hodu, onako tople s domaćim pekmezom. Tada bi djeca raznosila krafne starijim rođacima i obavezno svećeniku i učitelju i sve ih pozvali na večeru. Za večeru se pripremala juha od starih koka, hren, sos, obavezno sarma, pečena kobasica i pečeno meso s kupus salatom. Večera bi bila ranije, jer se dio posla ostavljao za sutradan. Postavljalo se u prednjoj sobi, jer je bilo puno društva. Nakon večere dolazile su ‘bušare’, mlade maskirane osobe, koje su uveseljavale društvo. U svom nastupu obavezno bi izgovorile: ‘Mi smo došli iz Vašice, da probamo kobasice. Mi smo iz Molovina, pa bi pili vina’. ‘Bušare’ bi bile počašćene i dobile bi zamotač. Nakon večere obavezno su uslijedile šale i pjesme. Znalo se koja je čija pjesma. Kad sam se ja udala, tih godina se pjevalo za večerom. To je bio prvi dan svinjokolje, koja se nikad nije odgađala bez obzira na vremenske uvjete«, navodi naša sugovornica

Drugi dan

Drugog dana svinjokolje, prema Marijinom sjećanju, nije se dolazilo rano, negdje oko 8 sati.

»Opet bi se služili prvo kuhana rakija i čaj. Doručak je bio oko 10 sati. Poslužila bi se sarma i pečeno meso i kobasica što je ostalo od večere. Sad bi muškarci polako pravili krvavice i švargle, solili meso i vješali kobasice. Opet uz šalu i po koju čašicu vina. Kad bi svi muški poslovi bili gotovi, muškarci bi ulazili u kuću i kartali se do večere. Žene bi prale suđe koje se zaprljalo jučerašnjeg dana, a domaćica bi pekla kiflice sa salom. U kuhinji je imala nekoliko pomagačica, jer se za večeru pripremala svinjska juha od obraza, pekle su se faširane šnicle od mljevenog kuhanog mesa što je preostalo od sinoćnje večere, pekle se kobasice, krvavice, meso od rebara. Posebno jelo za završetak večere bio je mozak s bubrezima. Mozga s bubrezima nije bilo puno, a bio je posebno začinjen ljutom paprikom, pa bi se na kraju večere uzimalo samo po malo. Sad su se svi mogli opustiti i odmoriti od velikog posla, koji je priveden kraju«, kaže na kraju razgovora Marija.

Nakon završetka svih poslova, domaćica je svakoj obitelji koja je pomagala spremila zamotač: kobasicu, krvavicu i čvaraka. Sljedećeg dana se nastavljalo kod nekog drugog i tako po desetak svinjokolja zaredom. Svinjokolja je danas, nažalost, sve manje, ali i druženja čemu su se svi, bez obzira na opseg posla, radovali. Ostala su samo sjećanja na te lijepe dane i običaje vezane za klanje svinja.

S. D.