Tema

Godina za nama

Politika

Godina iščekivanja raspleta

Većina događaja koji su obilježili 2021. godinu u Srbiji svoj će rasplet imati tek u 2022. Od referenduma o promjeni Ustava, ekoloških prosvjeda i budućnosti rudnika litija, preko parlamentarnih, predsjedničkih i beogradskih izbora pa do pandemije covida-19. Čak je i popis stanovništva, koji je trebao biti proveden 2021., odgođen za sljedeću godinu. A kada je riječ o nacionalnim manjinama, i za njih će sljedeća godina biti jedna od ključnih. Počevši od izbora, popisa stanovništva, izbora za nacionalnomanjinska vijeća pa do novog Akcijskog plana za čiju izradu je formirana koncem ove godine radna grupa.

Kada je riječ o prvom događaju, referendumu, koji slijedi već 16. siječnja, »pripreme« za njegovo održavanje su uveliko u tijeku. Vode se rasprave o načinu raspisivanja, svrsi i mogućim pravnim posljedicama, a laiku nije baš lako razumjeti ni objašnjenja pravnih stručnjaka a ni pozive političkih stranaka kako da se opredijele. Kao prvo, da li uopće izići na referendum koji organiziraju aktualne vlasti ili ga bojkotirati i time pokazati svoje neslaganje s predlagačima? A drugo, ako iziđemo, što zaokružiti – da ili ne? Jedni, naime, tvrde da ove promjene jesu korak ka nezavisnom pravosuđu i da i pristupanje Europskoj uniji to zahtijeva, a drugi tvrde da predviđene promjene baš i neće mnogo pomoći boljem sudstvu u postojećem društvenom i političkom kontekstu i da nije pravi trenutak za njih.

Protekla je godina bila i godina prosvjeda, bunta i ekoloških ustanaka. Prosvjedi su pokazali da građani imaju moć, ocijenili su mnogi analitičari. Prvo zbog toga što je aktualna vlast (to jest predsjednik) napravila ustupke oko dva zakona, ako ni zbog čega drugog ono zbog toga što su izbori blizu. A masovni prosvjedi i demonstracije uvijek su se pokazale pogodnima za koncentraciju i mobilizaciju oporbenih energija. Ekologija i politika, politika i ekologija su se ove godine spojili – rasplet – sljedeće godine. 

Ova je godina bila i godina priprema za izbore na kojima će građani trinaesti put, od uvođenja višestranačja, birati svoje predstavnike. Bila je i godina »dijaloga« političkih stranaka i to na dva kolosijeka: »sa strancima« i bez njih. Iz međustranačkog dijaloga proizašle su određene promjene, neki politički akteri su ih podržali neki ne. U svakom slučaju, neke od promjena zahtijevaju i izmjene izbornih zakona. Javna rasprava o izmjenama je završena, slijedi usvajanje. Tako se i ovoga puta mijenjaju izborna pravila neposredno prije početka kampanje, što nije u skladu s međunarodnim standardima, a neke od njih tiču se i političkih stranaka nacionalnih manjina. Ne, ne radi se o zajamčenim mandatima ni boljim izbornim uvjetima koji bi omogućili da i brojno manje nacionalne manjine imaju svoje predstavnike na svim razinama vlasti. I ovaj dugogodišnji problem još uvijek čeka svoj rasplet.

Značajan događaj, opet koncem godine, je i ponovno poništavanje doktorata Siniše Malog. Senat Beogradskog Univerziteta je jednoglasno poništio doktorat zbog plagiranja i za njih je ta stvar završena, »ako sud drugačije ne naredi«. Mali pak poručuje da »vjeruje u svoj doktorski rad«, odluku ne prihvaća i konačni rasplet ovog skandala velikih razmjera, budući se radi o ministru financija, tako ostaje za sljedeću godinu.

Ostat će ova godina upamćena i po presudi Ratku Mladiću na doživotni zatvor, njegovom muralu u Beogradu, motkama i gumenim čekićima na prosvjedima u Šapcu i mnogo čemu drugome. Dogodila se energetska kriza, dijelovi Srbije ostali su bez struje, Srbija je otvorila nova poglavlja u pregovorima o pristupanju EU, a Europski parlament je usvojio rezoluciju kojom se »izražava duboka zabrinutost zbog kršenja ljudskih prava i trgovine ljudima (u vezi s tvornicom Linglong), zbog nasilja ekstremističkih i huliganskih grupa protiv mirnih demonstracija, zbog ozbiljnih problema s korupcijom i vladavinom prava, ograničenog prostora za otvorene rasprave o bitnim zakonima, medijskoj pristrasnosti, govora mržnje...

U Srbiji se grade ceste i otvaraju nove tvornice, o njima govore predstavnici vlasti kao kontratežu svim, ovdje pobrojanim, ali i drugim problemima koji opterećuju društvo i politički život. Može li država ekonomski napredovati kada je opterećena svim ovdje nabrojanim problemima, a i mnogim drugim. Ako je ova godina bila godina otvaranja problema i gomilanja neriješenih skandala, da poželimo da sljedeća bude godina rasplitanja barem nekih od njih.

Jasminka Dulić

…………………………………………………………………………………………………..............

Društvo

Nova – kao i ova

Ovdašnji bunjevački Hrvati, dobro je to poznato njihovim pripadnicima, imaju običaj 31. prosinca čestitati Staru godinu. Iza tog jednostavnog čina zacijelo se krije čitav niz značenja, ali za potrebe ovog teksta zadržat ćemo se na potencijalno osnovnom: međusobnom (o)davanju priznanja što je uspješno prijeđena još jedna zaokružena cjelina koja češće traje 365, a rjeđe 366 dana.

Iako nacionalno »lokalni«, ovaj specifikum čestitanja zacijelo zaslužuje da dobije globalni karakter, jer nije mala stvar preživjeti ono što se svakodnevno proživljava punih 12 mjeseci, kako ovdje tako i na cijeloj Kugli. Što smo, dakle, proživjeli – a ako ovo čitate, to je siguran znak da ste i preživjeli – od 1. siječnja do 31. prosinca ove godine, a da je univerzalno i vrijedno spominjanja?

U prvom redu to je svakako borba s koronavirusom, borba koja se – što više odmiče – sve više zapetljava i razgolićuje nespremnost ljudskog roda za nju. Svjedoče o tome zbunjujuće, često i kontradiktorne, izjave i mjere onih od kojih očekujemo da su najkompetentniji i najodgovorniji za kolektivne sudbine, odnosno zdravlje. Onima kojima je još ostalo malo sjećanja za usporedbu zbunjujuće djeluju najave da je prošle godine izumljeno cjepivo učinkovito i više od 90% da bi se nedugo pokazalo kako među novozaraženima ima itekako veliki broj cijepljenih. Zbunjuju, naravno, i novi podaci da učinkovitost cjepiva nije ni približna početnim najavama, a o kontradiktornosti mjera da i ne govorimo: od satnice kada virus počinje harati u zatvorenom prostoru, pa do uvjeta ulaska u neku zemlju. Sav taj cirkus oko korone proizveo je opći zamor, velikim dijelom i apatiju, ali i bijes kod dijela ljudi kojima je jasno jedino da im je dosta represija koje ih duboko polariziraju (na cijepljene i necijepljenje), a ponegdje i otvoreno tjeraju u tor (najava Austrije o obaveznom cijepljenju u toj zemlji). Na žalost, očekivane prosvjede zbog toga (London, Bruxelles, Beč, Zagreb, Beograd...) iskoristili su i oni koji su već odavno zaraženi mnogo opasnijim virusom: virusom rasizma, šovinizma, naizma i fašizma zajedno kako bi ga javno demonstrirali urlanjem na trgovima ili pred nečijom kućom.

Kada je, pak, o nama riječ, posljednji kvartal godine pokazao je gdje smo kao društvo najranjiviji. Zavidnu otpornost na svakodnevne laži i proturječnosti u izjavama i postupcima Božanskog; na afere, kriminal i bahatost njegove klike i elite; na neskriveno veličanje ratnih zločinaca; na održavanje stalnih tenzija s dobrim dijelom susjeda i još brojnih drugih manjih ili većih postupaka koji vrijeđaju zdrav razum i – poput situacije s koronavirusom – izazivaju otvoreni revolt i otpor nagrizao je jedan crv na kog se u ovom društvu najmanje obraćalo pažnje. Riječ je, pogađate, o ekologiji, pojmu koji je gotovo preko noći postao tema o kojoj govore svi: od Božanskog do beskućnika, od eksperata iz tog područja do onih kojima priča o ekologiji počinje i završava time da je za prirodu štetno bacati smeće oko sebe. Korozija ekologije, pokazalo se, nagrizla je sustav u tolikoj mjeri da je ovaj prvi puta u svojoj skoro desetgodišnjoj vladavini morao ustuknuti i priznati poraz u tek započetoj borbi, tražeći načine (kupovinom vremena) da se u njoj snađe i iz nje izađe opet kao pobjednik. Sa stajališta vlasti i više je nego jasno zašto se ovako postavila: iza ekoloških prosvjeda stoje građani, najvećim dijelom oni »obični«, neopterećeni stranačkim članstvom i disciplinom koji proizlaze iz interesa i straha. A ako ništa drugo, i starija i novija povijest, i u svijetu i kod nas, prepuna je primjera kako se završava priča kada se u otvorenom sukobu na jednoj strani nađu vlast, a na drugoj građani. Lekciju o dvije strane pendreka, teško i nevoljno, naučio je i Božanski.

Kako je kod nas gotovo pa svaka godina predizborna, tako će i svježe naučeno gradivo ova vlast polagati na javnom ispitu za nešto više od tri mjeseca. Dovoljno je to vremena da se pripremi i strategija i taktika, pa još i redovi da se konsolidiraju. Ali, dovoljno je to vremena i za drugu stranu za iste stvari i da istraje u započetom. Stoga, ako se baš sada opet zapitate kakva je bila ova, sjetite se pjesme u veljači preminulog Đoleta Osamdeset sedma – jadna i bijedna! A ako se pak za desetak minuta čitanja ovog teksta zapitate kakva će biti nova, samo prelistajte kalendar sjećanja i odgovor vam je pred nosom – kao i ova.

Zlatko Romić

.............................................................................................................................................................

Obrazovanje

Prosjek je odličan (4,80)

Kada se osvrnemo na obrazovanje u protekloj godini koju ovim brojem zatvaramo, možemo zaključiti da je puno toga ostvareno i urađeno, ali da još uvijek ima i »rupa«. Ako bismo sastavljali popis što je urađeno, a što nije, definitivno bi nam popis »urađeno« bio duži. Treba reći kako je ova godina bila ipak bolja i uspješnija od prethodne, kada je covid u obrazovanje unio »velike rupe«, ne samo u znanju učenika nego i u brojna putovanja, ekskurzije, druženja... Kako godinu za nama ocijeniti?

Odličan 5

Valja se podsjetiti na ono što je dobro, pohvalno, ono čime se kao zajednica možemo ponositi i dičiti, a toga itekako ima. Nemoguće je nabrojati sve urađeno, ali itekako je važno spomenuti ono što je ovu godinu učinilo »posebnom«. Održani su brojni seminari, stručni skupovi, razgovori, ekskurzije, izvannastavne aktivnosti, Ljetne škole hrvatskog jezika, kulture i duhovnosti u Horgošu i na Prviću, Zimski i Ljetni oratorij koji su ove godine prvi puta krenuli i izvan Subotice i okolice, neizostavni Etnokamp, profesionalna orijentacija učenika Gdje poći sutra?!, odlazak na Interliber... i još puno drugih aktivnosti za učenike cjelovite nastave na hrvatskom jeziku ili one koji pohađaju izborni predmet Hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture.

Upisana je dvadeseta generacija učenika u cjelovitu nastavu, vrtić Marija Petković – Sunčica obilježio je 20 godina postojanja i rada, vrtićima na hrvatskom jeziku osigurana su Montessori zvona i muzički instrumenti (Orffov instrumentarij). Nakon 19 godina obrazovanja na hrvatskom jeziku imamo prosvjetnu inspektoricu pri Pokrajinskom tajništvu za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine – nacionalne zajednice. Na Filozofski fakultet Sveučilišta u Novom Sadu stigao je novi lektor, a lektorat je upisala četvrta generacija nastavnika i učitelja. Početkom ovoga mjeseca u Hrvatsko nacionalno vijeće stigla je donacija za učenike vrijedna 12.000 eura.

Prevedeni su svi udžbenici za osnovce obuhvaćeni reformom obrazovanja u Srbiji, a u tijeku su prijevodi udžbenika za srednje škole. Osiguran je prijevoz učenika nižih razreda od doma do škole, a svim studentima koji su se odlučili studirati u Hrvatskoj osiguran je smještaj.

Vrlo dobar 4

U Osnovnoj školi 22. oktobar u Monoštoru od ove školske godine cjelovita nastava započela je i u višim razredima, ali nije upisana nova generacija prvaša. Oko 500 djece ovoga rujna se opredijelilo izučavati izborni predmet, a u prvi razred cjelovite nastave na hrvatskom jeziku upisano je 25 mališana u četiri škole. Ako pogledamo statistiku unazad nekoliko godina, možemo vidjeti da je svake godine sve manji broj djece, a uzmemo li u obzir te podatke možemo biti zadovoljni brojkom od 25 učenika po generaciji. Ali... Ako znamo da nas može biti puno više? A znamo... Gdje je zapelo? U prazničnom duhu dajem šansu za popravak (ipak je ovo ocjena na polugođu), pa nek već sljedeće godine dokažemo da i ovdje možemo biti odlični.

Ponavljači

Iako ćete danas u sustavu obrazovanja teško čuti da je neki učenik ponavljao razred u ovogodišnjoj analizi, ponavljač je već stari znanac – Hrvatski obrazovno-odgojni centar koji je na ovoj listi jer ni Skupština AP Vojvodine ni Grad Subotica nisu usvojili izmjene mreže obrazovnih ustanova, što je jedan od prvih koraka koji se moraju poduzeti kako bi se inicijativa za osnutak Centra počela konkretno realizirati. Udžbenik iz hrvatskog jezika za osmi razred, koji je uredno i na vrijeme predan (tijekom ljeta) nije odobren...

Ovdje možemo svrstati i »brigu« o nestajanju Hrvata, točnije prešućivanju, a to nam je pojašnjeno u novom udžbeniku srpskog jezika za osmi razred osnovne škole. Podsjećanja radi, u njemu se u podjeli južnoslavenskih jezika navodi da su to srpski, slovenski, makedonski i bugarski jezik, dok »Hrvati, Bošnjaci i neki Crnogorci srpski nazivaju hrvatski, bošnjački i crnogorski jezik«. Istina, izazvana su brojna reagiranja političkih dužnosnika i jezikoslovaca, čak je predsjednik Aleksandar Vučić obećao da će greška, ukoliko je ima (vjerojatno ju ne vidi), biti ispravljena. Možda jednog dana, do tad... Sjedi. Jedan.

Kako ovu analizu godine ne bismo završili lošim ocjenama, valja naglasiti kako puno toga iz ove godine treba zadržati. Ponešto doraditi, a ono (radi drugih) nedovršeno ponovno pokrenuti. Ipak je pred nama cijela (nova) godina. 

Željka Vukov

........................................................................................................................................................

Kultura

Zaštita baštine, infrastrukturni pomaci

Nakon prošle, 2020. u kojoj se korona pojavila, značajno nam izmijenivši brojne aspekte života, 2021. je, barem u kulturnom prostoru ovdašnjih Hrvata, izgledala drukčije, odnosno bolje. Imajući u vidu i dalje neizvjesnu epidemijsku situaciju, godinu za nama odlikovala je jača aktivnost, kontinuitet manifestacija i programa, kao i infrastrukturni pomaci.

Jedina profesionalna ustanova u kulturi – Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata – realizirala je brojne svoje već prepoznatljive aktivnosti (izdavanje knjiga i časopisa, istraživanje i prezentaciju baštine, digitalizaciju, suradnju s drugim institucijama, sudjelovanje na stručnim skupovima…) uz manji omjer aktivnosti javno-manifestativnog karaktera (kolokviji, tribine i sl.).

Kada su u pitanju manifestacije, one su u većem broju u odnosu na 2020. održavane uživo (primjerice HosanaFest, Večer ikavice, Smotra dječjih pjevača i zborova, pojedini godišnji koncerti, izložbe…), a neke značajnije manifestacije priređene su u punijem kapacitetu: subotička Dužijanca, somborska Dužionica, Dani Balinta Vujkova, Dani hrvatske kulture u Somboru… Prema najavama, nakon korona stanke, jučer je održana i manifestacija Srijemci Srijemu (doduše, bez nastupa udruga), dok će u sličnom formatu biti priređeni i Šokci i baština. Čak smo i »izvozili« kulturu (projekt Dužijanca u Baji), a bilo je i novih manifestacija (DRIM fest HKC-a Bunjevačko kolo). Sve navedeno podrazumijevalo je, logično, i veću aktivnost udruga, njihovih sekcija i članova. Određeni programi realizirani su i dalje online (poput Festivala bunjevački pisama, Pokrajinske smotre recitatora na hrvatskom jeziku...).

Na inicijativu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, bunjevački govori (uključujući i one u Vojvodini) upisani su u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao nematerijalno kulturno dobro. Prema najavama, to će u praski značiti poticanje istraživanja, njegovanja i promoviranja ovih govora. Stiglo je i slično priznanje tamburaškoj glazbi po kojoj se prepoznaju i ovdašnji Hrvati: naime, na inicijativu Etnološkog odeljenja Muzeja Vojvodine tamburaška praksa upisana je u Nacionalni registar nematerijalnog kulturnog naslijeđa Srbije.

Bilo je pomaka po pitanju infrastrukture (u provom redu prostorija za rad) potrebne za djelovanje u kulturi. Počelo je renoviranje ranije otkupljenog dijela rodne kuće bana Jelačića u Petrovaradinu, nastavljeno je uređenje Kuće monoštorske župe u Monoštoru, a Fondacija Antun Gustav Matoš u Beogradu, kao prostor za tamošnje udruge, počela je s radom i programima. Glede ove teme, vidljivi su pomaci i u Banatu: otvoreni su renovirani dio župnog ureda u Opovu kao i Ured podružnice Udruge banatskih Hrvata u Starčevu.

I glede zaštite materijalne baštine svjedočili smo pozitivnim događanjima, ponajviše u Petrovaradinu i Novom Sadu: obnova pojedinih križeva, ograde oko porte staromajurske crkve, nadgrobnog spomenika Josifu Runjaninu. Obnovljen je i vanjski dio župnog doma u Srijemskim Karlovcima, u Subotici je obnovljena unutrašnjost subotičke crkve sv. Roka (povodom 125 godina od njezine izgradnje), a podignut je i novi križ na župnoj crkvi u Kukujevcima.

Dodijeljene su nagrade unutar hrvatske zajednice, a izvan toga prostora važno je spomenuti da je Nevena Mlinko dobila subotičko priznanje Dr. Ferenc Bodrogvári.

Objavljeno je više od 30 knjiških naslova, periodika je bila stabilna. Kroz medijski plasman i programe i ove je godine realiziran projekt Godine novog preporoda, posvećen obljetnicama vezanim za važne osobe i događaje ovdašnjih Hrvata.

Obilježene su i obljetnice pojedinih udruga: 75 godina HKPD-a Matija Gubec iz Tavankuta, 20 godina KUDH-a Bodrog iz Monoštora, 10 godina HLU Croart iz Subotice, pet godina Hrvatske čitaonice Fischer iz Surčina.

Nažalost, u protekloj godini su nas napustile neke važne osobe iz kulturnog prostora zajednice: književnici i urednici Milovan Miković i Ivan Balenović, književnik Lazar Francišković, novinar i pučki dramatičar Ivan Andrašić, povjesničar umjetnosti Bela Duranci, predsjednik KPZH-a Šokadija iz Sonte Zvonko Tadijan, istraživač običaja i salašarskog života bunjevačkih Hrvata i publicist Alojzije Stantić, kulturni djelatnik Grgo Bačlija.

Sveukupno promatrano, unatoč brojnim izazovima, kulturna scena je bila živa, posebice u segmentu tradicijske kulture i baštine, a i dalje nedostaje više aktivnosti u području suvremenog stvaralaštva, što je izazov na kojem trebamo svi raditi.

Davor Bašić Palković