Tema

Mjesto okupljanja zemljoradnika i obrtnika

Za rumske Hrvate obično se veže dio grada koji se zove Hrvatski breg. Nalazi se na uzvišenju ovoga srijemskog grada, a u neposrednoj blizini je i HKPD-a Matija Gubec, gdje se Brežani okupljaju desetljećima. Nekada je u Krivoj ulici na Bregu živjelo većinsko hrvatsko stanovništvo. Danas ih je znatno manje.

Naseljavanje Krive ulice

Sačuvani dokumenti o hrvatskim obiteljima u Rumi govore da je Hrvatski breg kao naselje formirano 1805. godine. Tada u Rumu dolaze obitelji Galar, Gunjak, Mišak, Jambrec, Banovići i druge obitelji i naseljavaju Krivu ulicu. Također, u drugoj polovici prošloga stoljeća dolazi do buđenja nacionalne svijesti slavenskog življa, te jača želja Srba i Hrvata u Rumi za osnivanjem škola, formiranjem kulturno-prosvjetnih društava i institucija. U novim ekonomskim uvjetima dolazi do formiranja Hrvatske seljačke zadruge 15. ožujka 1903. godine, a zahvaljujući aktivnostima Hrvatskog sokola pokrenuta je akcija za izgradnju Hrvatskog doma na današnjoj lokaciji. Povjesničari ističu da su u višenacionalnoj Rumi oduvijek bili dobri međuljudski odnosi. Prilikom osnutka Rume u Slobodnici (ugovoru koji je Marko Pejačević sklopio s Općinom Ruma 1749. godine), između ostalih točaka bila je i jedna u kojoj se kaže da je »pod prijetnjom istjerivanja iz grada zabranjeno raspirivanje nacionalne mržnje«.

»U Rumi je vrijeme Ugarske živjelo većinsko njemačko stanovništvo (50 posto), zatim srpsko (30 posto), a ostatak stanovništva su činili Mađari, Hrvati i druge manje nacionalne zajednice. Ruma se nalazila u Srijemskoj županiji s centralnom vlašću u Zagrebu, tako da je bilo logično pretpostaviti da su tadašnje hrvatske vlasti nužno poticale emancipaciju svog življa u sredinama gdje je ono bilo u manjini, kao što je to bio slučaj u Rumi. U vrijeme zakašnjelog odjeka nacionalnih pokreta, svi narodi u Rumi: Hrvati, Nijemci i Srbi imali su čitav niz svojih nacionalnih, prosvjetnih, ekonomskih udruga i političkih stranaka. Svatko od njih je nastojao istaknuti svoj nacionalni identitet. Tako je bilo i s rumskim Hrvatima, lociranim na jednom posebnom mjestu, Hrvatskom bregu«, kaže povjesničar iz Rume Đorđe Bošković.

Poznati uzgajivači povrća

Obitelj Galar bila je jedna od prvih obitelji koje su se doselile na Hrvatski breg 1700. godine.

»Od tada sve ove godine moja obitelj živi na Hrvatskom bregu. Ja sam peta generacija. Breg je dio Rume gdje su se stanovnici uglavnom bavili poljoprivredom, najviše uzgajanjem povrća i voća. Poznata rumska tržnica oduvijek je bila puna brežanskih uzgajivača povrća koji su cijeli grad opskrbljivali voćem i povrćem i drugim domaćim proizvodima. Stanovnici centra grada, gospoda, liječnici, farmaceuti i ostali viši slojevi kupovali su proizvode od Brežana. Oni su bili poznati po kvalitetnim domaćim proizvodima. Jedno vrijeme Brežane su zvali ’kupusari’ zato što se kupus u velikoj količini gajio i prodavao na Hrvatskom bregu«, kaže Galar te dodaje da je hrvatsko stanovništvo na Bregu nekada bilo većinsko.

»Kroz povijest, struktura stanovništva se promijenila. Kroz burna vremena, ratove, veliki broj Hrvata se odselio s Brega. Sada smo u ovom dijelu grada u manjini. Međutim, ime Brežani je ostalo do današnjih dana. Tko god dođe u Rumu i pita gdje žive Hrvati, svatko će odgovoriti na rumskom Bregu, izdvojenom dijelu grada na uzvišenju. Našu udrugu su osnovali naši preci davne 1903. godine. Moj djed je bio predsjednik Društva, a i mnogi djedovi naših sadašnjih članova, Brežana, bili su čelni ljudi udruge. Ubrzo je osnovan i prvi veliki tamburaški orkestar poznat pod imenom Brežanski tamburaši, koji je u to vrijeme bio jedini u Vojvodini. Kroz povijest se Breg uvlačio u gotovo sva imena vezana za hrvatsku zajednicu u Rumi: kroz glazbu, poljoprivredu, kulturu. Naša čitaonica je oduvijek bila mjesto okupljanja Hrvata s Brega. S obzirom na to da nekada u kućanstvima nije bilo ni radija ni televizije, u čitaonici su se Brežani družili, pričali, kartali, plesali i svirali. Društveni život Brežana oduvijek je bio skoncentriran u čitaonici kao i danas, samo u manjem broju nego što je to bilo nekad«, ističe Miroslav Galar.

Obitelj Antuna Matešića također se davno doselila na Breg u Rumu.

»Rođen sam 1952. godine i od tada živim na Bregu. Tu su oduvijek živjeli Hrvati. Rijetko koja kuća je bila druge nacionalnosti. Dosta toga se promijenilo u odnosu na prošla vremena. Bilo nas je mnogo više. Migracije stanovništva su učinile svoje. Breg volim jer sam tu odrastao. Tu su mi rođeni šukundjedovi, pradjedovi, djedovi, moj otac i ja. U tamburaškom orkestru sam svirao 55 godina. Emotivno sam vezan za udrugu od vremena izgradnje samog objekta. Ponosan sam što živim na Bregu i što smo se usprkos svim nedaćama kroz povijest, uspjeli održati sve ove godine i sačuvati naše običaje«, ističe Matešić.

»Moja obitelj živi na Bregu od davnina. Rođen sam u Rumi i cijeli život živim u tom dijelu grada«, kaže Petar Jurca i dodaje: »Osim Hrvata, tu su živjeli i Nijemci i ljudi drugih nacionalnosti. Meni osobno Breg puno znači. Tu sam odrastao i ne mogu zamisliti da živim na nekom drugom mjestu. Naša povezanost i zajedništvo kroz povijest iznimno je važna u očuvanju našeg identiteta i tradicije. Nadam se, iako nas je danas manje, da će naši mladi nastaviti njegovati običaje«.

Dušan Lančuški se doselio iz Sombora na Hrvatski breg prije 40 godina.

»Godinama se družim s mojim prijateljima Brežanima, kako privatno tako i u udruzi. Breg je jedna specifična sredina. Tu danas žive i Srbi i Hrvati, Mađari i obitelji drugih nacionalnosti. Nikada nismo bili u svađi, barem ne mi stariji Brežani. Unatoč teškim trenucima, ostali smo zajedno i vezani jedni za druge. Redovno se družimo u udruzi gdje obilježavamo velike blagdane i dolazimo na igranke. Moj sin je svirao tamburu u udruzi, a ja sam stalno prisutan na druženjima. Održalo nas je zajedništvo i sloga«, ističe Lančuški.

S. D.