Tema

Kratki rokovi za veliki broj odluka

Sjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća, 72. po redu, održana je 9.veljače. Bila je to telefonska sjednica, a vijećnici su se između ostalog izjašnjavali o planu rada i financijskom planu Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata. Vijećnik Darko Sarić Lukendić glasao je protiv, a razloge je obrazložio u pisanom odgovoru dostavljenom HNV-u i Hrvatskoj riječi.

»Smatram da je bilo potrebno po ovako važnim točkama organizirati ‘živu’ sjednicu Vijeća. Praksa da se odluke poput usvajanja programa rada, financijskih planova i izvješća o radu donose na telefonskim sjednicama posve obesmišljava kako institut telefonskih sjednica, koje su u prvom planu i uvedene radi donošenja odluka koje su formalnog karaktera, tako i rad samoga Vijeća. Svjestan sam da pojedinci u sadašnjem sazivu (i) ove odluke koje se tiču rada Zavoda (po)smatraju tek kao puku formalnost i to nije dobro«, naveo je Sarić Lukendić.

Predsjednica HNV-a Jasna Vojnić kaže da je primjedba na mjestu, ali telefonske sjednice su neizbježne jer se tijekom godine mora donijeti veliki broj odluka, mišljenja, preporuka; često su rokovi u kojima se traže odluke ili mišljenja prekratki, tek nekoliko dana i na koncu »žive« sjednice koštaju.

U prošloj godini 109 odluka

Prema riječima Vojnić Hrvatsko nacionalno vijeće sukladno Zakonu i Statutu, preko svojih tijela tijekom jedne godine mora donijeti oko 200 odluka, mišljenja ili preporuka – Vijeće samostalno donosi i mijenja Statut, Poslovnik i druge akte Vijeća, donosi financijski plan svojega djelovanja, financijsko izvješće i završni račun, godišnji plan rada i izvješće o realizaciji godišnjeg plana rada, osniva ustanove, fondacije, imenuje i razrješava ravnatelje, članove upravnih i nadzornih odbora ustanova čiji je osnivač, daje mišljenja ili usvaja njihove planove i programe rada, financijske planove i posljedična izvješća, predlaže predstavnike u Vijeća za međunacionalne odnose u jedinicama lokalnih samouprava, ustanovljuje i dodjeljuje priznanja, zauzima stajališta, pokreće inicijative i poduzima mjere u svezi sa svim pitanjima koja su neposredno povezana s položajem, identitetom i pravima hrvatske nacionalne manjine u zakonom predviđenim područjima (kultura, informiranje, obrazovanje i službena uporaba hrvatskoga jezika i pisma), donosi mišljenja u postupku izbora ravnatelja škola ili drugih ustanova, daje suglasnosti na otvaranje odjela škola, daje mišljenje o raspodjeli sredstava po natječajima… i sve drugo što je Zakonom o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina dodijeljeno u okviru propisanih nadležnosti.

»Primjera radi, u 2021. godini su vijećnici HNV-a usvojili 109 odluka (uz to su usvajane i odluke, mišljenja i preporuke od strane odbora, povjerenstva i Izvršnog odbora). Dakle, prilično je veliki dio administrativnog posla stavljen pred Vijeće. Svaku od tih odluka treba pripremiti, iskomunicirati, obrazložiti, a na koncu se pozitivno ili negativno izjasniti te odluku primjerenog oblika, suvislog sadržaja i jezično umivenu dostaviti nadležnim institucijama. Odviše posla bilo bi i da nam je on jedini – da ne gradimo Hrvatsku kuću, obnavljamo kuću bana Josipa Jelačića, osiguravamo financijska sredstava za razvojne projekte, organiziramo izvannastavne aktivnosti, pružamo podršku u slučajevima kršenja manjinskih prava, izrađujemo udžbenike, sudjelujemo u procesu europskih integracija... ili pak se borimo sa sustavom koji nam je ovoliku i ovakvu administraciju i nametnuo«, kaže Vojnić.

Kratki rokovi i skupe sjednice

Uz brojne odluke, inicijative, preporuke, mišljenja izazov su i rokovi, koji često na žalost, prema važećim procedurama HNV-a, budu nemogući za ispoštovati.

»Na adresu ureda stigne predmet na mišljenje, najčešće uz rok od 3 ili 5 dana. Kako bi se ispoštovao Poslovnik o radu Vijeća, poziv s materijalom mora biti poslan najmanje 5 dana prije održavanja same sjednice, iznimno kraće kada za to postoje opravdani razlozi. Dakle, ne samo što sjednica u tom slučaju mora biti telefonska nego se još i rokovi moraju prekršiti jer pojedine odluke moraju proći usvajanje na odboru koji je nadležan za to pitanje, zatim Izvršnom odboru i tek na koncu Vijeću. Zaključno rečeno, koordinacija radom i upravljanje Vijećem u tom smislu podrazumijeva umješnost organiziranja ‘živih’ sjednica Vijeća u vrijeme koje bi obuhvatilo najveći dio krupnih i važnih odluka koji podrazumijevaju otvorenu raspravu ili pak podrobnije obrazloženje. Tijekom godine planira se najčešće pet ‘živih’ sjednica vijeća (iznimno je bilo manje sjednica prethodne dvije godine zbog lock-downa i epidemioloških preporuka) i mnoštvo telefonskih, ovisno o zahtjevima i rokovima koji pristižu u Vijeće (prošle godine ih je bilo 18)«, kaže predsjednica HNV-a.

»Živa« sjednica HNV-a košta i do 250.000 dinara, a tu su uračunati putni troškovi, materijal, minimalna reprezentacija i paušali koji se isplaćuju samo nazočnim vijećnicima na ‘živim’ sjednicama u visini od 2.500 dinara.

»Mišljenje vijećnika, sugestije, preporuke i rasprave su nam od izuzetne važnosti, međutim organiziranje jedne sjednice Vijeća košta i do 250.000 dinara Ako bismo organizirali više od pet sjednica Vijeća godišnje, to bi značilo da bi gotovo desetina ukupnog proračuna koje Vijeće dobije od Republike bilo utrošeno na sjednice Vijeća. Pitanje financiranja rada vijeća nacionalnih manjina u Srbiji trenutno je jedno od najbolnijih – ne samo da su financijska sredstva minimalna nego se 50% novca mora potrošiti na aktivnosti koje se ne odnose na funkcioniranje vijeća. Uz to, do prošle godine članovi pojedinih odbora i povjerenstava nisu dobivali naknadu po sjednici. U ožujku prošle godine, na moju osobnu inicijativu, vijećnici su izglasali da naknada članovima odbora i povjerenstava bude vrednovana makar na simboličnom planu – 1.000 odnosno 1.500 dinara po sjednici. To je pretpostavljalo da se za te namjene nađu dodatna sredstva (oko 50.000 dinara po odboru godišnje) kako se ne bi narušio osnovni koncept održavanja onolikog broja sjednica koji je dovoljan za uživo odlučivanje i dogovor oko strateških stvari, a da se pritom ne zakine novac neophodan za realizaciju programa i projekta, kojih barem u ovom sazivu zaista ne manjka. Najsretnija bih bila, ne samo kada bi se vijećnici češće mogli susretati, nego i kada naknade za rad u tijelima Vijeća ne bi morale biti simbolične. Vjerujem da će i za to doći bolja vremena«, kaže Vojnić.

Ona podsjeća da je telefonskih sjednica bilo i u ranijim sazivima HNV-a, a vijećnici s »druge liste« koristili su se ovakvom vrstom prigovora iako su, kako kaže Vojnić, svi dobro znali da je drugačije nemoguće.

»Izuzev, ako donesete stratešku odluku da ćete se u slučaju neodržavanja telefonskih sjednica suočiti s drugom vrstom kritičkog pitanja – npr. zašto se Vijeće u 2021. godini oglušilo na 76 zahtjeva za mišljenjem 38 institucija? Znači li to prešutnu suglasnost ili pak da je te godine stručno-poslovni tajnik HNV-a sistematizacijom posla bio oslobođen 780 telefonska poziva i mogao se detaljno posvetiti svih 556 ulaznih faktura što bi samo realno i trebalo biti njegov posao?«

Z. V.