Tema
Kadrovi i financije otežavajući faktori
U prošlome broju smo pisali o pravu pripadnika nacionalne manjine da koristi svoj jezik – u privatnoj, javnoj i službenoj uporabi. I dok privatna i javna uporaba ovisi većinom o samim pripadnicima nacionalnih manjina (o njihovoj želji da koriste svoj materinji jezik), službena uporaba jezika u velikoj mjeri ovisi o spremnosti tijela vlasti, institucija i organizacija na tri razine: republička, pokrajinska, lokalna da provedu ono što zakoni propisuju. U praksi je ta provedba najvažnija u lokalnim sredinama u kojima pripadnici nacionalnih manjina žive.
Zakon o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina sadrži i kaznene odredbe kojima se predviđaju novčane kazne za neprovođenje odredbi ovoga Zakona u pogledu službene uporabe jezika.
Pokrajinsko tajništvo za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine – nacionalne zajednice vrši inspekcijski nadzor, te smo sa samostalnim savjetnikom za inspekcijski nadzor za službenu uporabu jezika i pisama Adrianom Borkom razgovarali o tome kako se provode zakoni na ovome polju. Borka kaže kako u posljednje tri godine, od kada je na ovoj dužnosti, nisu bile nikada određene kazne. Po njegovim riječima, kada se provede inspekcijski nadzor i ako se ukaže na propust, institucije i organizacije su spremne ispraviti propust, a kao najveći problemi u provedbi se pojavljuju nedostatak kadrova i financija.
Inspekcijski nadzor
Pokrajinsko tajništvo za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine – nacionalne zajednice vrši inspekcijski nadzor u području službene upotrebe jezika i pisama – kao povjereni posao. Nadzor se vrši kao redovan, izvanredni i kontrolni nad imateljima javnih ovlaštenja i drugim subjektima, u smislu odredaba Zakona o službenoj upotrebi jezika i pisama.
Prilikom vršenja nadzora, u slučaju uočavanja nepravilnosti u radu, zapisnikom i rješenjem se nalaže otklanjanje nepravilnosti. Kontrolnim nadzorom utvrđuje se postupanje po zapisniku i rješenju, ili se u slučaju nepostupanja podnose zahtjevi za pokretanje prekršajnog postupka. Sve ono što se neposrednim uvidom utvrdi kao činjenično stanje, konstatira se u zapisnicima o izvršenom nadzoru, koji se uručuje prisutnoj ili odgovornoj osobi.
Borka kaže kako u posljednje tri godine, od kada je preuzeo ovu dužnost, nisu bile određene kazne:
»Ne, kazni nije bilo. Ako se uputi nadzor i primjedbe se uglavnom i provedu. Po predstavci fizičke ili pravne osobe mi izlazimo na teren i utvrđujemo je li to točno što je netko prijavio ili nije. Jer ima i zlouporaba pa netko prijavljuje i banalnosti ponekada. I onda dajemo rok, uglavnom je to od 3 do 6 mjeseci, ovisi o opsegu što se treba ispraviti. Ako mi naložimo da se mijenjaju sve ploče u jednome gradu, to traje i tijekom cijele godine. I uglavnom u tom razdoblju oni surađuju s nama i šalju i našoj prevodilačkoj službi prijevod na provjeru kako ne bi pogriješili u ispisivanju naziva jer ima i toga. Ljudi u neznanju griješe pa ispadne neugodnost kada netko na ploči ispiše na nekom jeziku pogrešno. Mi tu i kao prevodilačka pokrajinska služba pomažemo njima prevođenjem. I uglavnom u tom roku su svi postupili, neki možda nisu finalizirali nešto, ali uglavnom postoji dobra volja tako da nismo, hvala Bogu, stigli da ih kaznimo jer bolje ta sredstva koristiti za te ploče na primjer nego li plaćati kaznu«, zaključuje Borka.
Natječaji
Pokrajinsko tajništvo jednom godišnje raspisuje natječaj za financiranje u pogledu osposobljavanja uposlenih u tijelima i organizacijama gdje se koriste jezikom nacionalne manjine koji je utvrđen kao jezik u službenoj upotrebi, a naročito na radnim mjestima na kojima se ostvaruje kontakt sa strankama i za razvoj sustava elektroničke uprave za rad u uvjetima višejezičnosti; za troškove izrade i postavljanja ploča i za tiskanje dvojezičnih i višejezičnih obrazaca, službenih glasila i drugih javnih publikacija.
Pravo sudjelovanja na natječaju imaju tijela jedinica lokalne samouprave u AP Vojvodini u kojima je statutom grada ili općine utvrđena službena upotreba jezika i pisama nacionalnih manjina; mjesne zajednice i druge organizacije, službe i ustanove, korisnici proračunskih sredstava u ovim gradovima i općinama.
Kadrovi i financije
»Službena uporaba jezika košta mnogo, od prijevoda i tiskanja obrazaca, postavljanja ploča ulica, ploča s nazivima institucija i uglavnom i te institucije lokalne samouprave u svojim proračunima nemaju dovoljno sredstava pokriti sve to. Na primjer u Subotici, gdje je hrvatski jezik u službenoj uporabi, to je na stotine ulica u kojima bi trebalo postaviti ploče, a sad i na bunjevačkom koji je uveden prošle godine. I problem je što to ide nekako fazno. Prvo se odrađuju pojedine ulice i ploče, ne može sve odjedanput jer proračun to ne može iznijeti. Mi imamo pokrajinski natječaj kojim sufinanciramo te namjene ali ni to nije dovoljno. Tih 7,5 milijuna za cijelu Vojvodinu kad se raspodijeli nije dovoljno. Problem su, dakle, financije i nedostatak kadrova«, kaže Adrian Borka.
»Poteškoće su i kod vođenja upravnih i sudskih postupaka, jer nisu prevedeni ni svi neophodni pravni propisi pa suci nemaju osnovne alate, pa to traje. Kadrovi i financije su i ovdje problemi koji otežavaju provođenje Zakona«, dodaje Borka.
Svijest o pravima
Na pitanje koliko građani koriste svoja prava u pogledu službene uporabe jezika i traže li recimo isprave na materinjem jeziku, Borka kaže:
»Kako tko. Neki su svjesniji tih prava, a neki ne znaju za prava koja im stoje na raspolaganju na osnovu Zakona o službenoj uporabi jezika i pisma. To ovisi i o regiji i po manjinama. Na primjer, mađarska manjina na sjeveru je svjesna tog prava i koristi ga dok neki drugi nisu svjesni pa ih niti ne koriste. Mi uvijek gledamo, kada smo na terenu, promovirati korištenje prava, i govorimo ljudima koja prava imaju. Dakle, sve ovisi od regije i manjine«, objašnjava Borka te dodaje kako puno toga ovisi i od nacionalnomanjinskih vijeća.
»Mnogo ovisi i od nacionalnih vijeća. Koliko su oni aktivni po toj temi, koliko šire svijest i znanje o tom pravu. Znam da je Hrvatsko nacionalno vijeće usvojilo i strategiju koncem prošle godine. Oni su dosta aktivni po tom pitanju«, kaže Borka, te dodaje kako surađuju sa svim nacionalnim vijećima koja sjedište imaju u Vojvodini, njih 17 od ukupno 23 u cijeloj Srbiji.
Ta suradnja može biti na različitim poljima, kao na primjer kada uoče nepravilnosti na polju službene uporabe jezika i kada se mogu obratiti Tajništvu.
»Nacionalnomanjinska vijeća mogu, ako primijete neke nepravilnosti i nezakonitosti u pogledu službene uporabe jezika i pisma, kao pravna osoba podnijeti predstavku inspekciji i mi onda postupamo i vršimo izvanredni inspekciji nadzor po toj prijavi. Do sada je po ovome pitanju bilo najaktivnije Mađarsko nacionalno vijeće, a što se tiče HNV-a ne sjećam se u prošlom razdoblju je li bilo aktivnosti«, kaže Borka.
Na pitanje ima li razlike u pogledu starih i novih manjina Borka kaže kako je ne primjećuje:
»Ne vidim tu neku razliku, iskreno čak su tzv. nove manjine – Makedonci, Hrvati, Crnogorci kao manjine nastale raspadom SFRJ, dosta aktivni po tom pitanju. Tako da tu ne vidime razlike, ali vidim kadrovske razlike, razlika postoji u svakom vijeću i doslovno ovisi od aktivnosti, kapaciteta i 'potkovanosti' pojedinaca, da kažem iskreno«.
J. D.
Kaznene odredbe
Zakonom je predviđeno da će se »novčanom kaznom od 50.000 do 100.000 dinara kazniti za prekršaj odgovorna osoba u tijelu, odnosno organizaciji koja vrši javna ovlaštenja ako naziv tijela, odnosno organizacije ispiše suprotno odredbama članka 11. st. 5. i 6. ovog zakona nazivi jedinica lokalne samouprave, naseljenih mjesta, trgova i ulica i drugi toponimi ispisuju i na jeziku dotične nacionalne manjine, prema njenoj tradiciji i pravopisu«, ukoliko je taj jezik u službenoj uporabi.
Druga odredba kaže da će se »novčanom kaznom od 200.000 do 1.500.000 dinara kazniti za privredni prekršaj organizacija ovlaštena za postavljanje prometnih znakova i naziva mjesta koja postupi suprotno Zakonu. Za privredni prekršaj kaznit će se i odgovorna osoba u organizaciji novčanom kaznom od 50.000 do 100.000 dinara«.
