Tema

Čija su briga atarski putovi?

Atarski putovi veza su poljoprivrednicima s njivama u ataru, a obvezu odražavati ih imaju lokalne samuprave. I nije to odraz neke dobre volje već obveza koja je definirana u zakonu. Kada se ta obveza ne poštuje godinama, onda su poljoprivrednici, da bi mogli stići do svojih njiva, primorani sami uraditi ono što bi trebali drugi. To su uradili i poljoprivrednici u Gornjem Tavankutu. Organiziralo se njih tridesetak i s 25 traktora i poljoprivrednih strojeva uredili su oko 15 kilometara atarskih putova. Poljoprivrednici kažu da na ovim putovima ništa nije rađeno više od 10 godina i da su bili u takvom stanju da su nekada više vremena provodili na putu do njive nego što su radili na njoj.

Inicijativa mladih ratara

Akciju je potaknula grupa mlađih tavankutskih poljoprivrednika, nezadovoljna stanjem atarskih putova. »Putovi su stvarno bili loši, suženi, puni rupa, lomili smo strojeve, sporije stizali od njiva i onda smo odlučili sami urediti zemljane putove u ataru i tako si olakšati posao. Odazvalo se 90 posto poljoprivrednika koji rade zemlju u tom dijelu atara«, kaže Siniša Davčik, jedan od sudionika akcije. Pomoć su dobili od Pere Benčika, koji godinama sam uređuje atarski put do svojih njiva.

»U ovom kraju ima desetak mladih ispod 30 godina koji se ozbiljno bave poljoprivredom i inicijativa je bila njihova, a mi stariji smo je podržali i rado se i uključili. Došli su do mene s idejom da sami urade akciju uređenja atarskih putova. Sve su to mladi poljoprivrednici iz Gornjeg Tavankuta. Brzo smo se dogovorili, sakupili, došli su traktorima, s prikolicama, tanjuračama, utovarivačima, telehenderima. Izašli smo oko 8 sati ujutru i radili sve 20 sati. Prvo smo tanjurali, zaravnili, nasuli i izdigli dolove. Radili smo s tri tanjurače; neki od putova su bili u tako lošem stanju da je svaka morala po šest puta prijeći dionicu. Sedam prikolica okrenulo je 14-15 puta da bi dovezle pijesak koji smo nasipali. Na nekim mjestima uspjeli smo izdići put, dobro ga definirati i ovi putovi su sada u idealnom stanju za postavljanje tucanika, ako ima volje da se urade kako valja«, kaže Benčik.

Urađeno je oko 15 kilometara atarskih putova, što je površina od oko 200 jutara i za taj posao utrošeno je oko 1.500 litara dizela, što je po onda važećim cijenama oko 300.000 dinara.

 

»Urađeni su svi atarski putovi od Vuković kraja do atarskog puta koji povezuje Mišićevo i granični prijelaz. Na tom potezu je oko 1.300 hektara zemlje i svu tu zemlju rade Tavankućani«, kaže Benčik. Najugroženiji je bio Pašićev put, dug 2,7 kilometara, koji je najkraća veza Tavankuta i Bajmoka i na tom dijelu najviše se i radilo.

»Taj put se i najviše koristi jer tavankutski poljoprivrednici, budući da mi nemamo državne zemlje, obrađuju državne njive u Bajmaku. A to su ozbiljne stotine hektara, ne samo zakupa državne zemlje već i zakupa po drugim osnovama i Pašićev put koriste i poljoprivrednici iz Donjeg Tavankuta. Na taj način put se skraćuje za čak tri puta«, kaže Benčik.

»Ovo je bila velika akcija, jer su atarski putovi stvarno bili u lošem stanju. Sada smo sve to uredili, a plan nam je od sada svakog narednog proljeća raditi na onim dijelovima gdje je potrebno. Ova godina bila je pokretač, pokazali smo da smo složni, pa nastavljamo i naredne godine. Rade to poljoprivrednici i u selima oko Sombora, Bačke Palanke. Sami sebi pomažemo na taj način. To što oni nasipaju putove tucanikom je dobro, ali većina je atarskih putova i dalje zemljanih«, kaže Davčik.

Pune proračun, a novca za njih nema

Poljoprivrednici ne samo da su sami uredili atarske putove već su sami platili i dizel gorivo koje su potrošili, a riječ je o ozbiljnim količinama i to u vrijeme kada cijene rastu iz dana u dan, a njih čeka početak proljetne sjetve.

»Od Savjeta Mjesne zajednice, čiji smo članovi Pere Benčik i ja, usmjeno smo tražili gorivo za ovu akciju, ali smo upućeni na gradsko Tajništvo za poljoprivredu. Tamo smo dobili odgovor da službeni zahtjev mora dostaviti Savjet MZ, ali u Mjesnoj zajednici priča se svela na to da ne može. A tražili smo 400 litara dizela, što je četvrtina onoga što je potrošeno u akciji«, kaže Tomislav Vojnić Mijatov, koji još uvijek vjeruje da će se naći način da poljoprivrednici dobiju traženih 400 litara goriva.

On podsjeća da poljoprivrednici proračun pune po dva osnova: od poreza na imovinu i od zakupa državnog poljoprivrednog zemljišta.

»Onda kada neku mizeriju tražimo natrag – nema. Iako se novac od zakupa državnog poljoprivrednig zemljišta dijelom mora koristiti i za atarske putove«, kaže Vojnić Mijatov.

Siniša Davčik kaže da je bio protiv da se u ovu akciju uključi i lokalna samourpava, jer, kako kaže, da su htjeli oni bi te atarske putove već sanirali.

»Ovo je naša inicijativa i to smo uradili samo za sebe«, kaže Davčik.

Z. V.