Neformalni oblici obrazovanja
Riječ – projekt i izraz – projektno financiranje, godinama/desetljećima prisutni i provođeni u »naprednijim« zemljama, kod mnogih na ovim prostorima još uvijek predstavljaju neku vrstu nepoznanice. Iako uvelike zastupljeni, i dalje postoji uvriježeno mišljenje da je to nešto što je nedostižno, nepristupačno i previše komplicirano. Da to nije tako i da je mnogo toga »na dohvat ruke« ukoliko postoje ideje i volja za rad, primjer je HKPD Matija Gubec iz Tavankuta koje u posljednjih pet godina konstantno sudjeluje u raznim projektima Europske unije. Zahvaljujući njima se za »misto di sunce grli Bačku«, tavankutsku jabuku, slamarke, pa čak i za tavankutski pisak, nadaleko zna, a Tavankućani su voljni i spremni svoje stečeno iskustvo prenijeti i na druga okolna i za to »otvorena« naselja.
Aktualni projekti
Otvorenju tradicionalne uskrsne izložbe u Galeriji Prve kolonije naive u tehnici slame, upriličenoj pred ovogodišnji najveći kršćanski blagdan, među ostalim su prisustvovali dugogodišnji partneri/nositelji Erazmus+ projekata iz Zavoda Burja u Rimskim Toplicama u Sloveniji, u kojima Tavankućani sudjeluju od 2017. godine. O aktualnim projektima »Otvorene ruke« i »Mladi (z)eko«, menadžer za kulturu udruge Gubec Ivica Dulić kaže:
»Galerija Prve kolonije naive u tehnici slame ušla je u drugu godinu s projektom ‘Otvorene ruke’ u koji su uključene naše slamarke, Likovna galerija Vivoda iz Zagreba i Zavod Burja. Naša suradnja se među ostalim ogleda u razmjeni iskustava i održavanju zajedničkih radionica, gdje svaki put netko drugi predstavlja svoje aktivnosti. Ovaj projekt traje do rujna ove godine. Koncem prošle godine HKPD Matija Gubec započeo je s projektom 'Mladi (z)eko’, u koji je osim Burja i Vivode, uključen i Omladinski centar iz Celja. Ovaj projekt se tiče ekologije, tj. buđenja svijesti mladih o njoj. Naravno da se i slama smatra ekološkim proizvodom i ovdje je akcent na tome kako iskoristiti, odnosno reciklirati nešto što bi u nekom drugom slučaju završilo na otpadu. Partneri u Celju i Zagrebu će sa baviti reciklažom u pravom smislu te riječi, a kod nas će akcent biti na slami i na radu s mladima, odnosno buđenju svijesti kod njih da nije sve za smeće već se neke stvari mogu reciklirati i od tog materijala napraviti nešto korisno ili umjetnički vrijedno. Ovaj projekt traje dvije godine, znači do kraja 2023.«
Damir Hauptman, u ime Zavoda Burja, među ostalim je naveo kako je započela projektna suradnja s Tavankućanima:
»Institut Burja je nevladina organizacija iz Slovenije koja se bavi poboljšanjem socijalne inkluzije doseljenika iz različitih krajeva bivše Jugoslavije koji žive u Sloveniji. S HKPD-om Matija Gubec, u kojem smo pronašli kvalitetnog strateškog partnera, surađujemo već petu godinu i realiziramo skupa puno projekata, najviše u programima Erazmus+, a fokus nam je na osnaživanju mladih i obrazovanju odraslih.
Preko Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH tražili smo kontakte svih hrvatskih društava na Balkanu s kojima bismo mogli uspostaviti neku suradnju. Nakon što smo pisali na nekih oko 100 adresa, jedini koji nam se javio bio je predsjednik HKPD-a Matija Gubec Ladislav Suknović. Budući da smo u Tavankutu prepoznali jedinstven potencijal, počeli smo s njima suradnju u okviru programa Erazmus+.«
Direktorica Javnog zavoda Celjski omladinski centar Sonja Majcen, koja je također ovom prigodom boravila u Tavankutu, stručnjakinja je na polju omladinskog rada.
»Trenutno radimo na realizaciji lokalnog programa koji podrazumijeva izradu razvojnog strateškog dokumenta koji bi definirao razvoj omladinske politike u Celju. Tu smo zaključili da je pitanje ekologije i zaštite životnog okoliša veoma važno mladima. Zato smo ih pozvali da se uključe u naše akcije gdje će oni iz svoje perspektive napraviti akcije za nas malo starije. U tom smislu nam se i ovaj zajednički projekt pokazao kao veoma interesantan i koristan i voljeli bismo i mi putem umjetnosti, kako to čini HKPD Matija Gubec, pokrenuti kod mladih aktivizam u području ekologije«, ističe ona.
Dosadašnji i budući
Kako je već navedeno, HKPD Matija Gubec iz Tavankuta već pet godina sudjeluje u projektima programa Erazmus+, zahvaljujući suradnji sa slovenskim Zavodom Burja kao njihovim nositeljem.
O dosadašnjim i budućim aktivnostima u okviru ovog programa, predsjednik spomenutog tavanutskog Društva Ladislav Suknović kaže:
»Prva aktivnost koju smo imali je Međunarodna konferencija u okviru programa ‘Europa za građane – Manjinske organizacije u razmišljanju i oblikovanju budućnosti EU’, koja je 2017. održana u Sloveniji i koja se ticala tematike manjinskih udruga i njihove uloge u osnaživanju manjina u domicilnim državama. Bilo je zastupljeno više manjina i svaka je iz svog aspekta govorila o svom statusu i vizijama razvoja i očuvanja svog identiteta. Ovdje je partner bio HKPD Matija Gubec. Sljedeća aktivnost održana je 2018. kada započinje novi projekt ‘Europa za građane – Manjinske priče’, odnosno tzv. Manjinska mladinoteka, koja se bavila mobilnošću mladih. Glavni rezultat tog projekta bila je publikacija Manjinski kompas u kojem su navedeni svi problemi manjina u državama u kojima su one zastupljene te jedna brošura pod nazivom Naša kultura u našem mjestu gdje su mladi identificirali i predstavili turističke potencijale, odnosno destinacije u svom mjestu. Cilj je bio da mladi, kojima je u većini slučajeva cilj odlazak u europske zemlje, sagledavajući te potencijale, pokušaju unaprijediti život u svom mjestu, pronaći njegove kvalitete i prezentirati ih kao turistički potencijal. Osim toga, bila su snimljena tri filma koja su također radili mladi, i to iz Slovenije, Hrvatske i Srbije, i koji su kroz video materijal obradili sve te turističke lokacije. Ubrzo potom kreće aplikacija na već spomenuta dva projekta. Na onom koji nosi naziv ‘Otvorene ruke’ fokus je na rukotvorinama, a u njemu, osim mladih, sudjeluju i starije generacije u cilju da se sagleda sveukupna kvaliteta i potencijal pojedinih mjesta u kojima žive manjine i da se iz tog potencijala pokuša izvući ono najbolje i najkvalitetnije. Tu je i projekt ‘Mladi (z)eko’ koji se bavi ekološkim aspektima gdje smo se mi izuzetno dobro prepoznali. Ovdje smo kandidirali našu umjetnost u tehnici slame, smatrajući da je to dio naše kulturne baštine koji zaslužuje da bude predstavljen i kroz ekološke aspekte, imajući u vidu da se tu doista radi o jednom ekološkom materijalu i da pokušamo ovu umjetnost sagledati i s jednog drugog aspekta, a ne samo iz likovnog i manjinskog. Željeli smo pokazati da ekologija nije samo čišćenje određenih područja već da ona može predstavljati i nešto što je lijepo, kvalitetno i nešto što može biti predstavljeno i kroz umjetnost.«
Suknović dalje navodi buduće projekte Erazmus+ u kojima će sudjelovati tavankutsko Društvo:
»U bliskoj budućnosti planiramo projekt kandidiran preko Lokalne akcijske grupe (LAG) Sunčana ravnica, koji je zamišljen kao 'buduće perspektive znanja'. Želimo vidjeti koja su to znanja koja možemo prenijeti drugima, a ponajprije ona koja mi možemo usvojiti, imajući u vidu da su kod nas LAG-ovi jedna mlađa organizacijska kategorija koja uvelike postoji i funkcionira i u Hrvatskoj i u Sloveniji. Zato smo našim partnerima predložili da bi ta razmjena znanja nama bila od velike koristi i da želimo prenijeti kod nas sva njihova dobra iskustva i dobre projekte koje su oni realizirali u svojim sredinama. Ovo nam je jako važno, jer bismo kroz ovaj projekt izašli iz okvira Tavankuta i svoja iskustva i znanja prenijeli i u druga sela, imajući u vidu da je LAG Sunčana ravnica koncipirana tako da teritorijalno, osim Tavankuta, obuhvaća Mirgeš, Malu Bosnu, Đurđin, Žednik, Bikovo, Verušić i Orom.«
Na koncu, Suknović pojašnjava kakvi su to zapravo projekti Erazmus+:
»Riječ je o projektima Europske unije i oni imaju nekoliko elemenata. Najveći fokus je na mladima, na njihovom obrazovanju i mobilnosti. Međutim, njihova koncepcija je dovoljno široka da se tu mogu podvesti i neformalni oblici obrazovanja. U tom smislu, naš fokus je da budu zastupljene i starije generacije, jer smatramo da i one zaslužuju i imaju potrebu za određenom vrstom edukacije, obrazovanja, mobilnosti, razmjene iskustava...«
I. Petrekanić Sič