Širom Vojvodine

Krčka kotiga iz ruku bereške majstorice

Kotiga je suknja od štavljenih janjećih ili ovčjih kožica, s runom okrenutim prema tijelu. Na spoju kožica ukrašena je tankim vrpcama u raznim bojama. Gornji dio, iznad pasa, našiven je na suknju. Kotiga je imala veliku vrijednost u prošlosti, a danas pogotovo, jer je gotovo sasvim nestala na otoku Krku. Jedan sačuvani primjerak s Krka, ali s vidljivim tragovima vremena i korištenja, star 150 godina, stigao je preko Zagreba do Berega. Do radionice Marije Ivošev, koja je po originalnom komadu uradila repliku kotige.

Trajao je taj posao tri mjeseca, jer se sve radi ručno, od krojenja kože do našivanja aplikacije od kože. Dan prije nego je Krunoslav Šokac iz Lada, koje je i naručilo izradu, trebao preuzeti kotigu imali smo privilegij vidjeti što je to Marija uradila.

U ovom slučaju moglo bi se doslovce reći kako se dobar glas daleko čuje, jer je glas o Marijnom umijeću izrade replika starih komada nošnje od kože s vezom i aplikacijama stigao i do Zagreba i Lada. Toliko je taj glas bio dobar da su joj iz Lada povjerili izradu replike kotige – nošnje s otoka Krka. Pravi posao za Mariju, jer je nošnja izrađena od kože i krzna, s našivenim aplikacijama od kože.

»Kada sam vidjela fotografiju, iznenedila sam se kako je suknja bogato nabrana u struku, a krznom iznutra. Nisam se posla htjela prihvatiti samo na osnovu fotografije, pa smo se našli na pola puta od Zagreba do Berega, i vidim stvarno koža s krznom. I prihvatila sam se posla. Tri mjeseca je trajalo i na kraju – zadovoljna sam«, priča Marija.

Kaže, komad čiju je vjernu kopiju trebala uraditi nije bio u idealnom stanju, ali ipak je bio dovoljno očuvan da bi se vidjela vrsta materijala i ono najbitnije: tehnika kojom je rađeno.

»Što se materijala tiče, morala sam poručiti spesifičnu kožu. To je izuzetno tanka janjeća koža, s malo rjeđim krznom da bi se suknja mogla nabrati i lijepo stajati. Kožu sam nabavila u poduzeću iz Zaječara s kojim dugo surađujem i oni su uspjeli naći kožu kakvu sam tražila. Zamislite: suknja je dolje u obujmu četiri metra, a u struku 73 centimetra i to se mora nabrati i ručno ušiti. Za suknju je utrošeno devet janjećih koža, za gornji dio koji je od kože bez krzna trebale su dvije kože«, pojašnjava Marija.

Za razliku od šokačke nošnje, gdje su kožni komadi s bogatim vezom, ovdje nije bilo veza na koži, ali su se trebale uraditi aplikacije od kože na koži. I to sve ručno na nekoliko slojeva.

»Radila sam svakoga dana, tri mjeseca. Sjedim, držim u krilu i šijem. Osnova je nefarbana koža, a detalji su u dvije boje. Bio je to izazov za mene zato što je nešto drugačije od onoga što sam do sada radila. Iskreno, malo mi je čudno kako krzno u nošnji s Krka«, kaže Marija.

Vidjeli smo kako izgleda gotova kotiga, ali nas je interesirao i sam postupak rada. Početak su kvalitetni komadi kože. A što s njima?

»Prvo sam iskrojila kožu za skunju, zatim za gornji dio. Sljedeći korak bio je našivanje gornjeg dijela na skunju, nabiranje u struku. Četiri puta sam nabirala. Kako naberem, konac pukne, pa onda ponovo s debljim koncem i tek iz četvrtog puta konac je bio dovoljno jak da drži nabore kože. Sve aplikacije su iskrojene i ručno našivene. To je nekoliko milijuna uboda igle, kroz kožu, kroz nekoliko slojeva da bi se dobio krajnji izgled«, priča Marija dok s ponosom pokazuje original i repliku koju je uradila.

Dan nakon našeg razgovora Krunoslav Šokac iz Lada preuzeo je kotigu, a Marija je već u novim projektima, jer je čeka izrada šokačkog kožuva, od kože s bogatim vezom, koji je naručen iz Mađarske.

Z. V.