Širom Vojvodine

Svjedočanstvo vjere

Križevi krajputaši imaju veliku simboliku i značenje za ovdašnji svijet. I danas, istina uglavnom stariji ljudi, mada ima i mlađih, kad god bi prošli kraj križa skinuli bi šešir, prekrižili se ili naklonili, ili pak u sebi tiho izgovorili kakav zaziv ili molitvu.

Sam naziv govori da se nalaze kraj puteva i u svojoj skromnosti podsjećaju prolaznika na Kristovu muku, ali i spasenje. Takav jedan križ, na Čantavirskom putu, s lijeve strane ako se ide od Subotice prema Čantaviru, je u nedjelju, 23. listopada, blagoslovljen.

Zavit koji su majka i dida dali

Takozvani Vukov križ ili još detaljnije u narodu zvan Čonjin križ, podignut je prvi puta 1932. godine na slavu Božju, a podigli su ga pokojni Šime Vukov (Čonja – prdačno ime) i supruga Roza, rođena Budinčević, te njihova kćer Slavica. Devedeset godina kasnije (2022.) križ su obnovili zet Bela Peić Gavran, sinovi Dragomir i Radoslav, snaja Jasna i unučad David, Filip i Luka.

»S obnovom križa smo počeli prije tri godine. Naš sada pokojni otac je imao želju obnoviti križ i započeli smo s tim, ali se to sve zbog korone usporilo, a sada imamo i lijep jubilej. Novi križ je blagoslovljen, a naš otac nažalost nije dočekao ovaj čin. Tata je došao iz grada na salaš i zavolio je ovo mjesto. Riješio je da će obnoviti križ, a mi smo sada i njegovu i našu želju proveli u djelo«, kaže sin Dragomir.

Bilo je to slavlje koje će se još neko vrijeme spominjati među žiteljima Čantavirskog puta, pa i šire. »Naši majka i dida su podigli ovaj zavitni križ i danas smo im zahvalni na tom. Zavit su dali da će podignit križ kako bi imali dice. Sva dica do naše mame Slavice su umirala, a i posli nje, samo je ona ostala živa«, navodi Radoslav.

Po riječima braće, stari križ je bio od bagrema, dok je novi napravljen od hrasta i nalazi se na zemlji koja je u njihovom vlasništvu, a iza križa je njihov salaš koji je na ovoj lokaciji više od stoljeća.

Za ovako veliki posao, kako ističu Dragomir i Radoslav, trebalo je i vremena.

»Velika zahvala ide ljudima koji su nam pomogli da sve radove privedemo kraju. Napose moram izdvojiti stolara Zorana Vukovića koji je izradio novi križ, te limara Marka Balaževića koji je svojim rukama i umijećem iskovao raspelo od bakra, kao i sve druge detalje poput ruža koje krase križ. Križ je urađen autentičan kao što je bio stari, i po visini i svim drugim detaljima«, priča Radoslav.

Ono što se razlikuje jest podloga koja je izbetonirana, te su postavljeni željezni profili koji će spriječiti truljenje novog križa. U ovome poslu, kako su braća istaknula, sudjelovala je i tvrtka Grgo bravar, dok je križ postavio Franjo Francišković.

Pod križem

Obred blagoslova križa predvodio je vlč. dr. Ivica Ivanković Radak, koji je rodom s Čantavirskog puta, dok je sam čin blagoslova obavio župnik bikovačke župe Uznesenja Blažene Djevice Marije vlč. Julije Bašić koji je prije 44 godine kročio u ovu župu. Sve donedavno, po riječima vlč. Bašića, Čantavirski put je pripadao spomenutoj bikovačkoj župi, do izgradnje autoceste, no sada pripada župi Marija Majka Crkve. Prigodnu propovijed ispred križa rekao je vlč. Ivanković Radak, te je među ostalim istaknuo značenje križa, koji zauzima prvo mjesto među kršćanima jer je simbol otkupljenja čovjeka. Ujedno, križ predstavlja i Kristovu muku, njegovu pobjedu nad smrću. Kako je istaknuo, nijedan lik nije kršćanskom puku draži, nijedan stariji.

»Prema prilikama vremena i mjesta, kršćani s pravom križ podižu na javnim mjestima da bude svjedočanstvo njihove vjere i znak one ljubavi kojom Bog ljubi sve ljude. Čovjek bez vjere u patnji ima potrebu nekoga okriviti za svoj gubitak. Ako razumski ne može okriviti nikoga od ljudi, onda će okriviti i mrziti Boga. Bog dopušta križeve u našem životu onda kada zaboravimo biti ljudi i kada zaboravimo biti vjernici. Onda kada zaboravimo na Boga«, rekao je među ostalim propovjednik i zahvalio svima koji su pomagali i radili na obnovi križa.

Kako je istaknuo, velika hvala ide i onima koji su molitvom, čašćenjem i dolaskom, svojom vjerom ovaj križ sačuvali. To je, kako je rekao, zadaća svih nas koji živimo ili prolazimo ovim krajem, nastaviti ovaj križ vjerom održavati.

»Samo će tada ovaj dan imati smisla, jer ovo nije komad drveta nego znak vjere«, istaknuo je Ivanković Radak.

Upravo kako je propovjednik rekao, braća su posvjedočila kako su i nekada kao djeca dolazila, ali i danas dolaze »pod križ«.

»Uvik smo dolazili ovamo molit, kako su to stari kazali 'pod križ', a i sad obvezno na Veliki petak se iđe 'pod križ'«, priča Dragomir i dodaje kako je tu sad i ulična rasvjeta na putu, pa je križ lijepo osvijetljen i lako vidljiv svima koji ovom cestom prolaze.

Obnova, odnosno izrada novoga križa je i financijska stavka, na što je Radoslav samo odgovorio: »Sve je to malo naspram onoga što nam Bog daje. Zahvalni smo Bogu da smo mogli ovo odraditi i da smo imali ljude oko sebe koji su htjeli pomoći«.

Događaj za cijeli Čantavirski put

Pitali smo se što je sa starim križem, a onda i vidjeli. Stari križ je, odmah nadomak novog »sahranjen« – pokopan, kako nalaže običaj.

»Stari križ se sahranjuje kako bi prema njemu i dalje iskazali poštovanje, odnosno prema Isusu koji je bio na njemu. Kada bismo ga spalili, onda naša vjera ništa ne bi značila. Ispada da vjerujemo u uništenje, a ne u spasenje. S obzirom na to da je od drveta, on će u zemlji i istrunuti. Oni koji dolaze pod novi križ znat će da je tu i stari i prema njemu se ophoditi s poštovanjem«, pojasnio je vlč. Bašić.

»Križ smo pokopali te ostavili uzdignutu zemlju u obliku križa. Stari križ je toliko dotrajao i istrulio da je od njegove prave visine od oko 4,5 metara, ostalo svega 1,5 metar. Vrijeme je odradilo svoje, a mi ga se s ponosom sjećamo«, kaže Dragomir.

Blagoslovu križa prethodila je sv. misa u kapelici sv. Leopolda Bogdana Mandića na Čantavirskom putu koju je predvodio župnik preč. Željko Šipek u zajedništvu s brojnim svećenicima koji su došli na ovaj radostan događaj. Izuzetno veliki broj ljudi, vjernika je došao podržati susjede i radovati se s njima.

»Imao sam dojam da su se s nama došli radovati mještani cijelog Čantavirskog puta. To su oni dobri susjedski odnosi, svi se lijepo slažemo. Naši salaši su razuđeni, ali smo tu uvijek jedni za druge. Ima puno mladih obitelji i djece. Imamo sada tu i lijepu Mjesnu zajednicu, našu kapelu gdje se svake nedjelje okupimo na misu, a moram priznati i da su nas ovoga puta svojim dolaskom podržali i ljudi iz lokalne samouprave, Generalnog konzulata Republike Hrvatske, Hrvatskog nacionalnog vijeća i DSHV-a i nama to znači. Lijepo je kad se i drugi raduju s tobom«, kaže Dragomir Peić Gavran, koji je više nego zadovoljan kako je sve prošlo i koji vjeruje da će žitelji ovog mjesta nadomak Subotice još dugo dolaziti pod ovaj križ.

No, kako je u propovijedi istaknuo vlč. Ivanković Radak, sada je sve na mladima, na unucima, na Davidu, Filipu i Luki, da za koje desetljeće, kada bude trebalo, učine isto što su činili njihovi preci.

Ž. V.