Širom Vojvodine
»Bile časne« – bile i jesu tu
Časne sestre dominikanke Kongregacije sv. Anđela Čuvara došle su u Suboticu s pouzdanjem u Božju providnost i spremnost na svaki rad 11. svibnja 1947. U skromnoj i jednostavnoj »nabijanici« započele su svoje djelovanje u Bačkoj. Živjele su od svoga rada čuvajući radničku djecu, poučavajući ih hrvatskom jeziku i stranim jezicima, a osobitu pozornost su posvećivale poučavanju glazbe i organiziranju župnog mješovitog zbora.
Svoj apostolat proširile su 1958. godine i na župu Presvetog Srca Isusova u Tavankutu gdje su vodile župni zbor, sakristiju, katehezu... I danas, nakon 75 godina, među vjernicima su vrlo cijenjene i voljene, a osobito u ovima dvjema župama, gdje su zbog bijelih habita poznate i pod imenom »bile časne«.
75 godina djelovanja
Proslavu 75 godina djelovanja u Subotici, te nešto manje i u Tavankutu, sestre su obilježile proteklog vikenda, 12. i 13. studenoga, u crkvi sv. Jurja u Subotici. Misno slavlje, kao krunu proslave, predvodio je pomoćni biskup đakovačko-osječki mons. Ivan Ćurić u zajedništvu s dijecezanskim upraviteljem Subotičke biskupije i župnikom župe sv. Juraj Ferencom Fazekasom, zamjenikom hrvatske dominikanske zajednice fr. Domagojem Augustinom Polanščakom i svećenicima Subotičke biskupije i redovnicima. Svečanosti su nazočile i sestre iz Splita, Korčule, Šibenika, Zagreba, a predvodila ih je vrhovna poglavarica s. Jakica Vuco.
Biskup Ćurić je tijekom propovijedi istaknuo kako i danas možemo doživjeti blizinu i djelovanje sestara.
»Njihovo redovničko posvećenje, snaga redovničkog života i danas svjedoči beskrajnu Božju ljubav prema čovječanstvu i njegovu želju da sve privuče k sebi, da sve privede k 'novosti života' koja nam je darovana u Kristu i Njegovu uskrsnuću. Taj je put, gledajući sv. Dominika, u konkretnim prilikama i potrebama vremena u kojem je živio, slijedio i utemeljitelj o. Anđeo Marija Miškov kad je na Korčuli početkom 20. stoljeća oblikovao novi, hrvatski ogranak sestara dominikanki, utemeljivši 1905. novu Kongregaciju sv. Anđela Čuvara«, rekao je među ostalim biskup i dodao kako sa sestrama danas velikodušna srca i vjernici zahvaljuju za 75 godina njihovog djelovanja u Subotici.
Nedjeljnom slavlju prethodila je svečana akademija koju su u subotu organizirale sestre dominikanke u Subotici predvođene s. Nadom Ivanković, župa sv. Juraj na čelu sa župnim vikarom vlč. Tomislavom Vojnićem Mijatovim i KD Ivan Antunović.
Na početku programa prikazan je kratki igrokaz odlaska Veronike, a potom i Julije Vidaković iz Subotice na Korčulu gdje su položile zavjete i time postale prve bačke Bunjevke dominikanke te su uzele redovničko ime s. Mala Tereza Vidaković (Veronika) i s. Marija Josipa Vidaković (Julijana). Uz to, prikazan je i njihov svečani dolazak na službu u crkvu sv. Jurja te kako ih je prije 75 godina u crkvu uveo tadašnji župnik vlč. Pavao Bešlić.
»Redovnice nastupaju«
Nakon dirljivog igrokaza o povijesti dolaska sestara dominikanki u Suboticu i njihovog djelovanja govorio je vrsni poznavatelj ovoga reda, znanstvenik prof. dr. Ivan Armanda koji je nazočne podsjetio na djelovanje i rad sestara tijekom proteklih 75 godina. Među brojnim i zanimljivim podatcima koje je iznio, naglasio je i da je tijekom proteklih godina Kongregaciji sv. Anđela čuvara Bačka »darovala« 18 sestara. Fotografije koje opisuju godine djelovanja sestara u Subotici i Tavankutu mogle su se pogledati na izložbi u crkvi koju su pripredili vlč. Tomislav Vojnić Mijatov i Zoran Vukmanov Šimokov.
Ovom prigodom predstavljena je i knjiga jedne od njih, s. Blaženke Rudić Ispunjeno vrijeme o kojoj je govorila profesorica književnosti Klara Dulić Ševčić i sama autorica s. Blaženka, koja je i svoju treću knjigu željela izdati u Subotici i tako, kako je rekla, biti podrška svom narodu.
Za vrijeme akademije, ali i svete mise, nastupio je Katedralni zbor Albe Vidaković pod ravnanjem dirigenta Miroslava Stantića, uz pratnju gudačkog kvarteta Garden kvartet te orguljaša mr. Kornelija Vizina koji su tijekom programa izveli nove skladbe pisane namjenski za ovu proslavu: Dominikovo svjetlo za koje je tekst napisala s. Blaženka Rudić, a pjesmu je kao i koralni himan u čast sv. Dominiku uglazbio prof. Bela Anišić. Zborovođa i dirigent Stantić je ovom prilikom, skupa sa skladateljem, s. Jakici i s. Blaženki darovao partiture ove dvije skladbe za arhivu kongregacije.
Po riječima vlč. Tomislava Vojnića Mijatova, proslava ovog značajnog jubileja započela je susretom za mlade.
»Ni sam nisam znao za ovaj jubilej dok mi dečki iz Katedralnog zbora nisu rekli za to. Tada smo shvatili da to moramo obilježiti, a budući da i sestre Družbe Kćeri milosrđa iz susjedne župe slave 100 godina djelovanja, rekao sam mladima da sada 'redovnice nastupaju'. Mislim da je pravedno da naše časne stavimo na pijedestal u Gradu. Zaboravili smo na njih, na njihovo djelovanje, na važnost molitve u zajedništvu. Mladi ne znaju ništa o našim sestrama dominikankama. Nažalost, zvanja su u opadanju, a vjerujem da postoje klice jer je ovaj narod od pamtivijeka vjeran Bogu. Sestre su došle u Suboticu za vrijeme komunizma i nije im bilo lako, nije ni danas, ali one su i tada svjedočile vjeru«, priča župni vikar i glavni organizator vlč. Tomislav Vojnić Mijatov.
Koliko je njihova služba značajna u župi potvrdio je i župnik mons. Ferenc Fazekas, istaknuvši kako su sestre uvijek spremne pomoći u životu župe, oko crkve, mladih, djece, oko vjeronauka. »Njihov rad nije uvijek vidljiv, ali su one uvijek ovdje. Njihova je služba izuzetno značajna za život naše župe i hvala im što su tu. Molimo da bude više sestara«, istaknuo je mons. Fazekas.
Sestre među ljudima
»Zvanja je u odnosu na prijašnje godine sigurno manje, ali zahvaljujem dragom Bogu na svakoj sestri. Mi imamo sada tri novakinje i jednu kandidatkinju, pa se ne mogu potužiti u odnosu na neke druge redove i redovničke zajednice. Situacija je takva da je uopćeno u svijetu manje zvanja, a trebamo moliti Gospodara žetve da pošalje radnika. Mi ne živimo samo za sebe nego nas Bog šalje isključivo da posvetimo svoj život i potičemo i druge na to«, kaže vrhovna poglavarica Kongregacije sv. Anđela Čuvara s. Jakica Vuco i pojašnjava kako ih trenutno ima 94 sestre, skupa s novakinjama i kandidaticom, koje djeluju u 12 samostana i kuća.
Dvije zajednice sestara su izvan Hrvatske: jedna je u Hamburgu u misijama, a druga u Subotici. Ostale sestre su u Hrvatskoj, a kuća Matica je na Korčuli. Po riječima časne majke, ima sestara koje rade u školi, na fakultetima, u medijima, te su prisutne na druge način među laicima, ali kako je i s. Vuco rekla može to još bolje.
»I sveti Otac govori da sestre trebaju biti vidljivije, izaći na periferije... Trebale bi se više otvoriti i biti među ljudima, slijediti Kristov put 'Idite po svem svijetu i propovijedajte evanđelje'«, pojašnjava s. Vuco i dodaje kako uvijek u Subotici osjeti i doživi radost.
»Kad god dođem u Suboticu, odem doma ispunjena, jer je ovo mjesto gdje doživiš i osjetiš radost, neko poštivanje ljudi i prihvaćenost. Valjda će dragi Bog naći način da bude zvanja i da se sestre i dalje zadrže ovdje. Pa bar do stote obljetnice«, kaže s. Vuco.
A tome se nada i nadstojnica samostana u Subotici s. Nada Ivanković.
»Značilo mi je kad sam se vratila u svoj grad. Nekako osjećam da ovaj narod ovdje u Bačkoj treba časne. Drago mi je da mogu biti ovdje na službi, pomoći svećenicima, narodu i djeci. Trebaju ljudi sestre i vjerujem da Bog ima plan i za nas«, kaže s. Nada i pojašnjava kako ih je sada svega tri u Subotici, a da je bilo godina kada ih je bilo i devet.
S. Nada je u svojoj službi imala prilike i putovati i susresti se s drugim kulturama, ali, kako je rekla, ovdje su ljudi pristupačniji, javljaju se na ulici, žele pomoći, tu se »može doživjeti blizina i toplina ljudi«. Pitali smo je i kako dalje, na što je ona odgovorila:
»Ne znamo koje planove Bog ima za nas. Naše je raditi i živjeti u sadašnjosti, a moliti Boga za budućnost, pa se nadam da ćemo proslaviti i 100 godina od dolaska bilih časni u Suboticu.«
Ž. V.
