Tema

Nova i originalna rješenja

Nastavljajući naše putovanje kroz, ponekad nepregledno, područje manjinskih prava, kako smo to i najavili u prethodnom broju, u ovome smo nastavku istražili kakvu sliku možemo dobiti o pravima nacionalnih manjina u Srbiji, na danas uobičajeni i najbrži način, a to je pretraživanjem na Googleu. Kada utipkamo »prava manjina Srbija«, otvara se stranica www.paragraf.rs i Zakon o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina a zatim stranice Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave Republike Srbije i tekst s naslovom »Manjinske politike«. O Zakonu šire drugi put, a pogledajmo kako se prezentiraju manjinska prava na stranicama Ministarstva.

Kako je 2020. ustanovljeno Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog ono je i preuzelo poslove državne uprave vezane uz nacionalne manjine. Tako se i tekst s naslovom »Manjinske politike« preselio na njihov sajt.

Manjinske politike

U tekstu pod nazivom »Manjinske politike« može se pročitati kako je Srbija »višenacionalna i višekulturna država u kojoj uz većinski srpski narod žive i pripadnici velikog broja nacionalnih manjina i različitih religijskih i jezičnih grupa koje se među sobom razlikuju po brojnosti, prostornom razmještaju, etničkim, religijskim, jezičnim, kulturnim i obrazovnim običajnim i drugim osobenostima« i da je »društveno-politički sustav Republike Srbije ustrojen na principu potpune zaštite nacionalnih manjina, s mnogim novim i originalnim rješenjima koja se ne mogu sresti u drugim državama«.

U tekstu se navodi kako prema popisu stanovništva iz 2011. godine nacionalne manjine čine oko 13% stanovništva i navodi se koje su najbrojnije, te se ponovo ističe kako je sustav zaštite manjina »ustrojen na principu potpune zaštite nacionalnih manjina, i uključuje mnoga nova i originalna rješenja«, a koja su to rješenja zainteresiranom čitatelju ostaje nepoznato.

Nadalje se navodi kako se »pitanje položaja nacionalnih manjina Republika Srbija rješava i provodi u skladu s odredbama Okvirne konvencije Vijeća Europe o zaštiti nacionalnih manjina i na osnovama općeprihvaćenih međunarodnih standarda, a suglasno Ustavu Republike Srbije, Zakonu o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina, Zakonu o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina, Zakonu o službenoj uporabi jezika i pisama i drugim zakonima koji uređuju prava i položaj nacionalnih manjina«. Zainteresirani čitatelj opet će saznati kako je zakonodavni okvir »široko postavljen i dostiže visok nivo standarda u ovom području u europskim razmjerama« i da je »prema mišljenju eksperata međunarodne zajednice« zakonodavni okvir »iznad europskog prosjeka«.

Navodi se i kako je Srbija u procesu pridruživanja EU bila u obvezi usvojiti Akcijski plan za ostvarivanje prava nacionalnih manjina u okviru Pregovaračkog poglavlja 23 i ističe da je plan »dobio podršku i pozitivne ocjene Europske komisije i pojedinih zemalja članica Europske unije«.

Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog, u skladu s nadležnostima, provodi aktivnosti koje imaju za cilj unaprijediti položaj nacionalnih manjina, zaključuje se u ovome tekstu te u nastavku slijede izvještaji o provođenju akcijskog plana i Ex-post analiza istoga na temelju koje je izrađen novi Akcijski plan u kolovozu ove godine.

Ovdje treba napomenuti kako je predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća Jasna Vojnić nakon usvajanja ovog kako ga je nazvala »tzv. dokumenta koji predstavlja reviziju prethodnog Akcijskog plana za manjine« ocijenila da novi dokument ne odgovara »realnim potrebama manjina« i da se mora ozbiljno izmijeniti u nekoliko segmenata«. O tome šire drugi put.

Ako biste se, pak, željeli informirati o tome kakve je učinke donio prethodni plan i što donosi novi predstoji vam sada čitanje mnoštva izvještaja i dokumenata, ali bez ozbiljnog pravnog znanja teško da se može zaključiti koja konkretna prava i u kojim područjima imaju pripadnici nacionalnih manjina i kako se oni ostvaruju, pa nastavljamo listati stranice sajta pod rubrikom »nacionalne manjine«.

U rubrici »nacionalne manjine« postoje još tekstovi koji se odnose na nacionalna vijeća nacionalnih manjina, proračunski fond za nacionalne manjine, multilateralne ugovore, registar nacionalnih vijeća i poseban birački popis.

Osim osnovne informacije o nacionalnim vijećima, tu se može naći i Priručnik za rad nacionalnih vijeća nacionalnih manjina uredno preveden na manjinske jezike.

Na stranici o proračunskom fondu uz osnovnu informaciju možemo naći natječaj za dodjelu sredstava u 2021. godini.

Na stranici multilateralni ugovori su Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina i Europska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima te izvještaji o njihovom provođenju u Srbiji, a za čije iščitavanje je opet potrebno prilično vremena a za razumijevanje i odgovarajuće znanje u području ljudskih prava.

Nadalje, tu je još Registar nacionalnih vijeća nacionalnih manjina i informacija o posebnom biračkom popisu za čije je vođenje nadležno ovo ministarstvo.

Možemo zaključiti, nakon prelistavanja, kako prosječan pripadnik nacionalne manjine teško može saznati koja prava uživa bez iščitavanja zakona i brojnih dokumenata, jer prava koja uživaju nacionalne manjine u Srbiji, osim ocjena kako »dostižu visoke standarde« i kako su »iznad prosjeka«, nisu sistematizirana na pregledan način. Za početak pogledajmo stoga ukratko što kaže Ustav i Zakon.

Ustav jamči posebnu zaštitu manjinama

Ustav Republike Srbije (2006) u članku 1. određuje kako je Srbija »država srpskog naroda i svih građana koji u njoj žive, zasnovana na vladavini prava i socijalnoj pravdi, načelima građanske demokracije, ljudskim i manjinskim pravima i slobodama i pripadnosti europskim principima i vrijednostima«. Za razliku od Ustava Hrvatske ne navode se izrijekom koje nacionalne manjine se priznaju kao takve u Srbiji.

U više navrata pripadnici pojedinih nacionalnih manjina su isticali zahtjev da se izrijekom navedu nacionalne manjine u Ustavu, ali taj zahtjev nije uvažen i ispunjen.

Srbija štiti prava nacionalnih manjina i jamči »posebnu zaštitu nacionalnim manjinama radi ostvarivanja potpune ravnopravnosti i očuvanja njihovog identiteta«, piše u člaku 14. a u više članaka Ustava se detaljnije određuje u kojim područjima pripadnici nacionalnih manjina mogu ostvarivati individualna prava pojedinačno ili kolektivna u zajednici s drugima.

U članku 18. se navodi kako se ljudska i manjinska prava zajamčena Ustavom neposredno primjenjuju, a zakonom se može propisati način ostvarivanja ovih prava ako je Ustavom izričito predviđeno ili ako je to neophodno za ostvarivanje pojedinog prava zbog njegove prirode.

»Putem kolektivnih prava pripadnici nacionalnih manjina, neposredno ili preko svojih predstavnika, sudjeluju u odlučivanju ili sami odlučuju o pojedinim pitanjima vezanim za svoju kulturu, obrazovanje, obavještavanje i službenu uporabu jezika i pisma«, a radi ostvarivanja ovih prava pripadnici mogu izabrati svoja nacionalnomanjinska vijeća, navodi se u članku 75.

Određenje nacionalne manjine

U Zakonu o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina (2002.) u članku 2. dano je određenje nacionalne manjine. Prema Zakonu, nacionalna manjina je »svaka grupa državljana Republike Srbije koja je po brojnosti dovoljno reprezentativna, iako predstavlja manjinu na teritoriju Republike Srbije, pripada nekoj od grupa stanovništva koje su u dugotrajnoj i čvrstoj vezi s teritorijom Republike Srbije i posjeduju obilježja kao što su jezik, kultura, nacionalna ili etnička pripadnost, porijeklo ili vjeroispovijest, po kojima se razlikuje od većine stanovništva, i čiji se pripadnici odlikuju brigom da zajedno održavaju svoj zajednički identitet, uključujući kulturu tradiciju, jezik ili religiju«.

Nacionalnim manjinama se po Zakonu smatraju sve grupe državljana koji se nazivaju ili određuju kao narodi, nacionalne i etničke grupe, nacionalnosti i narodnosti a ispunjavaju uvjete iz gornjeg stava, navodi se u Zakonu.

Jasminka Dulić