Intervju

Prenijeti pozitivna iskustva mladima

Srijemski biskup koadjutor mons. Fabijan Svalina imenovao je 1. kolovoza novog generalnog vikara Srijemske biskupije preč. Josipa Ivešića. Rođen je 1973. godine u Jarugama, župa Sikirevci. Po završetku teološkog studija u Đakovu zaređen je za svećenika tada Đakovačke ili bosanske i Srijemske biskupije 29. lipnja 1998. u Đakovu. Od 1998. do 2001. godine bio je župni vikar u župi sv. Mihaela arkanđela u Donjem Miholjcu, zatim do 2004. godine župnik u župi svetog Lovre u Baranjskom Petrovom Selu i upravitelj župe Rođenja Blažene Djevice Marije u Torjancima. Od 2004. imenovan je župnikom u župi Dobrog Pastira u Đakovu II. Godine 2012. imenovan je dekanom Đakovačkog dekanata i tu službu vršio je sve do 2020. godine. Bio je član Nadbiskupijskog katehetskog vijeća i Vijeća za dodjelu mandata Đakovačko-osječke nadbiskupije. Od 2002. godine bio je povjerenik za pastoral ministranata, a od 2007. i tajnik Odbora za ministrante pri Vijeću za sjemeništa i duhovna zvanja. Od 2008. je član CIM-a (Međunarodnog saveza za pastoral ministranata), a od 2019. je i član predsjedništva CIM-a. Početkom srpnja ove godine razriješen je službe župnika u župi Dobroga Pastira u Đakovu i stavljen na raspolaganje biskupu koadjutoru Svalini za Srijemsku biskupiju.

Kako je izgledalo Vaše pastoralno djelovanje u radu s ministrantima u Hrvatskoj?

Svećenik sam skoro 25 godina i djelovao sam kao svećenik u raznim župama, od manjih do većih gradskih, preko Donjeg Miholjca, Baranje, Osijeka do Đakova. Tu sam skupio dosta pastoralnog iskustva, kako u radu s vjernicima tako u radu s djecom, s mladima. Pastoralni rad s ministrantima nekako mi se slučajno nametnuo i u profesionalnom smislu sam ga prihvatio. Naime, bio sam najprije član Nadbiskupijskog povjerenstva za pastoral ministranata, zatim i voditelj toga povjerenstva. Malo-pomalo taj rad se proširivao i postao sam član Međunarodnog saveza za pastoral ministranata koji povezuje oko 20 zemalja Europe i svijeta. U Hrvatskoj biskupijskoj konferenciji smo potom osnovali jedan odbor za rad s ministrantima jer se pokazao korisnim. Željeli smo povezati pastoralni rad s drugim biskupijama. Ubrzo je pri Vijeću za sjemeništa i duhovna zvanja pri Hrvatskoj biskupijskoj konferenciji osnovan Odbor za ministrante u kojem sam postao tajnik, a predsjednik toga odbora je sada umirovljeni nadbiskup splitsko-makarski mons. Marin Barišić. Već tada sam se u svom pastoralnom radu u župama u kojima sam djelovao, a onda kasnije i na višim razinama, posebno posvetio radu s djecom i mladima, a osobito s ministrantima.

 

Zbog čega ste odlučili doći u Srijem?

Iskreno govoreći glavnu ulogu je tu odigrao novi biskup koadjutor mons. Fabijan Svalina koji je u dogovoru s nadbiskupom đakovačko-osječkim mons. Đurom Hranićem uspio doći do toga da Đakovačko-osječka nadbiskupija ustupi svećenike Srijemskoj biskupiji i njezinim potrebama, koje su također velike. Biskup mons. Svalina je u nekoliko navrata razgovarao sa mnom i pozvao me da svoje iskustvo koje imam u pastoralnom radu, i u radu s ministrantima i s drugim skupinama vjernika, prenesem vjernicima u Srijemskoj biskupiji. S obzirom na to da sam u dva mandata bio i dekan đakovačkog dekanata, to iskustvo je itekako bilo važno u smislu nove službe generalnog vikara Srijemske biskupije.

Kako su Vas prihvatili vjernici u novoj župi?

Uvijek je to obostrano. Iako uvijek očekujemo od drugoga neku lijepu riječ, važno je da isto to znamo uputiti drugima. Ako očekujemo od nekoga da nam se nasmije, trebamo i mi to učiniti. Bog mi je dao neke darove iz moje obitelji. Želim s ponosom istaknuti da imam 10 braće i sestara. Odgajani smo u duhu suradnje, prihvaćanja, uvažavanja. To što mi je Bog dao, s jedne strane, otvorenost i širinu prema drugima, s druge strane zahvalan sam i na vedrini. Doista sam sretan da sam svećenik i da mogu u konačnici vršiti tu službu gdje god, a sada i ovdje gdje jesam. Za sada sam vrlo zadovoljan, a vidim i da su župljani zadovoljni i nadam se da će tako i ostati.

Prošlo je nekoliko mjeseci otkad ste u Srijemu i u Rumi, gdje ste imenovani za novog župnika. Kakvi su Vaši dojmovi o novoj sredini i životu katoličke zajednice u Srijemu?

Na početku svake promjene u životu čovjek je malo zbunjen i treba malo vremena da se posvijesti. Osim što sam promijenio biskupiju, promijenio sam i državu u kojoj sada živim. Što se tiče vjernika, konkretno ovdje u Rumi, primijetio sam jednu doista veliku otvorenost i radost zbog jednog novog lica na ovim prostorima. Također, na ulicama grada primijetio sam puno djece i mladih i to je za mene izazov. Vjerujem da možemo puno obogatiti jedni druge. Osim u katoličkoj zajednici, želim biti otvoren i za jednu punu suradnju i s Pravoslavnom crkvom i u konačnici sa svim ljudima ovoga mjesta. Vjerujem da će vrijeme ispred mene biti još više prožeto izazovima, ali vjerujem i određenim radostima zbog novih iskustava. Određene teškoće su prisutne. Ali budući da sam obnašao više župničkih službi, svaka župa gdje sam bio imala je određene prednosti i određene teškoće, a to je u konačnici život.

Koliko je za Vas osobno važno i kolika je odgovornost obnašati službu generalnog vikara Srijemske biskupije?

Treba naglasiti da je služba generalnog vikara jedna važna služba u crkvi. Generalni vikar, zajedno s biskupom, upravlja biskupijom i s drugim suradnicima. U nizu suradnika koje jedan biskup ima, na prvom mjestu je generalni vikar. Osim što je važna, to je i odgovorna služba osobito za mene, jer prvi puta ozbiljnije ulazim u te crkvene strukture.

Ruma je mjesto bogate povijesti. Počevši od obitelji Pejačević, zahvaljujući kojoj je Ruma dobila status grada, zatim višedesetljetnoj prisutnosti katoličke zajednice u ovom gradu, ali i postojanju više od jednog stoljeća jednog od najstarijih Društava u Vojvodini, HKPD-a Matija Gubec. Kolika je čast biti župnik u takvom gradu?

Velika mi je čast i zadovoljstvo. Treba napomenuti da su u Rumi bili i poznati župnici koji su obnašali župničku službu. Pamtim Boška Radjelovića, o kome se ovdje puno govori, a zatim i druge mlađe svećenike koji su ovdje bili prisutni. One koji su bili ovdje od početaka župe trebam tek otkrivati. Nadam se da i ta povijesna dimenzija ovoga grada i ove župe može biti jedan poticaj da još više gledamo s ponosom na ono što je bilo, a da nam to bude i poticaj za izgradnju budućnosti.

Ruma je višenacionalna sredina. Koliko je u pastoralnom radu važna suradnja s većinskom i drugim manjinskim zajednicama, kao i s predstavnicima gradske vlasti, pokrajinskih i državnih institucija?

Smatram da je to jedan od prioriteta. U dekretima kojima nas biskup imenuje župnikom uvijek stoji napisano da svoj dolazak prijavimo mjesnim vlastima. Dijalog s lokalnim vlastima je izuzetno važan. To s puno volje čini i biskup koadjutor mons. Fabijan Svalina. Budući da imam službu generalnog vikara zajedno s njim, nastojimo tražiti putove još bolje suradnje i zajedništva. Moram istaknuti i to da smo kancelar Srijemske biskupije i ja prije nekoliko dana bili kod vladike Vasilija u Srijemskim Karlovcima kako bismo predstavili novog župnika u tom mjestu. Lijepo nas je primio i imali smo srdačan susret.

Koliko će Vam iskustvo stečeno u pastoralnom radu u Hrvatskoj značiti u pastoralnom radu u Srijemskoj biskupiji?

Vjerujem da hoće. Prije svega zato što uočavam da i u Srijemu ima, istina manji broj djece i mladih, ali ih ima. Ono što dakako uvijek treba naglašavati je da su ministranti u biti najaktivniji u svim župama Srijemske biskupije. Možda nema nekih drugih većih skupina, zborova, čitača, jer je nekada teško doći do određenih ljudi iz objektivnih razloga, ali skoro svaka župa ima barem jednoga, dva ili više ministranata. Sigurno je da iskustvo koje sam stekao može doprinijeti i radu u župnoj zajednici u Rumi, ali i u našoj Srijemskoj biskupiji. Danas živimo u vremenu globalizacije gdje čovjeku nije moguće ostati zatvoren ni u jednu župnu zajednicu, ni u jednu državu, nego živimo u svijetu koji se međusobno susreće, u svijetu gdje se povezuju različite kulture i običaji. I taj rad na međunarodnoj razini gdje sam odnedavno prisutan, i kao član međunarodnog saveza, a u posljednje tri godine i kao član predsjedništva tog saveza, mislim da može pridonijeti jednom povezivanju ministranata s ovih prostora s ministrantima u cijelom svijetu.

Kakvi su Vam budući planovi u pastoralnom radu u Srijemskoj biskupiji?

Želja nam je koliko je više moguće sačuvati ono što je dobro. Ono što vidimo da bi se moglo popraviti, radit ćemo na tome i pokušati poboljšati. Prije svega uvijek je tu naglasak na radu s djecom i mladima. Želimo okupiti predstavnike hrvatskih kulturnih i sportskih udruga i učiniti sve da Srijemska Mitrovica bude prepoznatljivija kao sjedište biskupije. Želimo ono za što smo i poslani ovdje, pokušati postići što je više moguće. Što se tiče Rume, vidim puno potencijala ali tu sam tek nekoliko mjeseci. Ali polako, sigurnim koracima naprijed.

Intervju vodila: Suzana Darabašić

Podijeli

Tweet