Tema

Manjine u političkom životu

Kada se govori o pravima nacionalnih manjina, često se čuje rečenica kako su prava manjina kod nas uređena po najvišim standardima, a neki kažu i više od toga. S druge strane, različiti autori ističu da ne postoje univerzalni standardi za uređenje prava nacionalnih manjina već svaka država ima određenu slobodu urediti ih na svoj način.

Tako Ana Budak u svom članku Pravni okvir zaštite manjina navodi kako »Ne postoji pravno obavezujući 'katalog' prava manjina. Naprotiv, postoji čak i sumnja u pogledu toga imaju li države bilo kakve pozitivne obaveze osim obaveze nemiješanja u prava osoba koja pripadaju manjinama«.

O upravljanju različitostima odlučuje većina

I dugogodišnji predsjednik Savjeta za nacionalne manjine u Hrvatskoj Aleksandar Tolnauer u razgovoru za Hrvatski radio, a u povodu konferencije posvećene dvama desetljećima Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina u Hrvatskoj, održane u Zagrebu prošlog tjedna, kaže kako jedinstveni standardi ne postoje već »o upravljanju različitostima uvijek odlučuje većina koja u rukama onda ima i alate da te različitosti i regulira«. Govoreći o stanju u Hrvatskoj kazao je kako je sigurno da je Ustavni zakon stvorio uvjete i alate nacionalnim manjinama da uđu u politički, javni i kulturni život.

Kada je pak riječ o Srbiji, prije mjesec dana se premijerka Ana Brnabić pohvalila, prilikom susreta s visokim povjerenikom Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) za nacionalne manjine, kako je Srbija posvećena unaprjeđenju individualnih i kolektivnih prava nacionalnih manjina te je istakla kako i sastav njenog kabineta govori također o značaju koji Srbija pridaje sudjelovanju nacionalnih manjina u obavljanju visokih državnih dužnosti.

Istina je da je, među ostalima, i predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Tomislav Žigmanov postao ministrom u Vladi Ane Brnabić, ali pitanje zastupljenosti i sudjelovanja manjina (onih malobrojnijih) u političkom životu time nije i principijelno riješeno.

Naime, dobro je poznato i da su Srbija i Hrvatska 2004. godine potpisale bilateralni sporazum o zaštiti manjina kojim su se, među ostalim, obvezale da će osigurati sudjelovanje manjina u političkom životu. Sporazum je stupio na snagu 2005. godine.

U članku 9. piše: »Stranke će omogućiti slobodno organiziranje i udruživanje pripadnika nacionalnih manjina. Stranke će omogućiti sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u donošenju odluka koje se odnose na njihova prava i položaj na lokalnoj, regionalnoj i državnoj razini u Republici Hrvatskoj, odnosno na lokalnoj, pokrajinskoj, republičkoj i razini državne zajednice Srbije i Crne Gore, omogućavajući osnivanje političkih stranaka i sudjelovanje u predstavničkim i izvršnim tijelima na način da će unutarnjim zakonodavstvom osigurati:

– zastupljenost nacionalnih manjina u predstavničkim i izvršnim tijelima na lokalnoj razini,

– zastupljenost u predstavničkim tijelima na regionalnoj i državnoj razini u Republici Hrvatskoj, odnosno na pokrajinskoj, republičkoj i razini državne zajednice Srbije i Crne Gore.

Stranke će osigurati materijalne i druge uvjete za izbor i djelovanje izabranih predstavnika nacionalnih manjina.

Stranke će se, pri utvrđivanju područnih i/ili upravnih jedinica, suzdržavati od dovođenja nacionalnih manjina u nepovoljniji položaj«.

Hrvatska je ispunila ovaj zahtjev omogućivši i zakonski i faktički direktno zastupništvo pripadnika srpske nacionalne manjine na svim razinama vlasti. U Hrvatskom saboru tri zastupnička mjesta su garantirana za pripadnike srpske nacionalne manjine, a na regionalnim i lokalnim izborima postoje afirmativne mjere za izbor manjinskih zastupnika.

S druge strane, afirmativne mjere koje postoje u Srbiji (prirodni prag) ne omogućuju malobrojnijim manjinama kao što je i hrvatska manjina da imaju svoje zastupnike na svim razinama vlasti.

Hrvatski model

Temeljem Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina pripadnicima nacionalnih manjina koji u ukupnom stanovništvu Hrvatske sudjeluju s više od 1,5% stanovnika jamči se najmanje jedno, a najviše tri zastupnička mjesta pripadnika te nacionalne manjine, u skladu sa zakonom kojim se uređuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor.

Pripadnici nacionalnih manjina, koji u ukupnom stanovništvu sudjeluju s manje od 1,5% stanovnika imaju pravo izabrati najmanje četiri zastupnika.

Praktično to znači da pripadnici srpske nacionalne manjine imaju tri zastupnika, pripadnici mađarske i talijanske po jednog, Česi i Slovaci imaju jednog zajedničkog predstavnika, a još dva zastupnika predstavljaju malobrojnije manjine.

U općinama i gradovima u kojima pripadnici manjina sudjeluju u stanovništvu od 5% do 15% imaju pravo na jednog vijećnika – manjinskog predstavnika u predstavničkom tijelu jedinice, a ukoliko sudjeluju u stanovništvu općina i gradova s više od 15%, te u županijama s više od 5% imaju pravo na razmjernu zastupljenost u predstavničkim tijelima.

U jedinicama samouprave u kojima ostvaruju pravo na razmjernu zastupljenost osigurava im se i zastupljenost u izvršnim tijelima, odnosno zamjenik općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župan mora biti iz redova pripadnika nacionalnih manjina, a što se mora urediti statutom jedinice.

Prema Zakonu o sustavu državne uprave pripadnicima nacionalnih manjina osigurava se zastupljenost i u ministarstvima, državnim upravnim organizacijama i središnjim državnim uredima vodeći računa o njihovu ukupnom udjelu u stanovništvu Hrvatske, a u uredima državne uprave u jedinicama područne (regionalne) samouprave.

Općine i gradovi u kojima pripadnici manjina u stanovništvu sudjeluju s više od 15% te županije u kojima manjine sudjeluju s više od 5%, odnosno jedinice koje imaju obvezu osigurati razmjernu zastupljenost pripadnika manjina u predstavničkom tijelu obvezni su planom prijema u službu utvrditi popunjenost upravnih tijela jedinica i planirati zapošljavanje potrebnog broja pripadnika nacionalnih manjina radi ostvarivanja zastupljenosti nacionalnih manjina u upravnim tijelima jedinica.

Pravo prednosti pri jednakim uvjetima

Zakonom o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi propisano je da se u jedinicama samouprave planom prijema u službu utvrđuje i popunjenost radnih mjesta u upravnim tijelima pripadnicima nacionalnih manjina te planira zapošljavanje potrebnog broja pripadnika nacionalnih manjina radi ostvarivanja zastupljenosti, sukladno Ustavnom zakonu i zakonu kojim se uređuje sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Pri raspisivanju natječaja jedinice samouprave koje u svojim upravnim tijelima nisu osigurale zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina sukladno Ustavnom zakonu dužne su to navesti u tekstu natječaja, kao i navesti da su se kandidati u prijavi na natječaj dužni pozvati na to pravo te da kandidat, pripadnik nacionalne manjine, ima prednost u odnosu na ostale kandidate samo pod jednakim uvjetima.

Na portalu Vlade Hrvatske navodi se kako u području zastupljenosti nacionalnih manjina u tijelima državne uprave, pravosudnim tijelima i tijelima uprave lokalnih jedinica još uvijek nije postignut zadovoljavajući napredak, a kao razlozi se navode: nedostatak financijskih sredstava za nova zapošljavanja, neadekvatna obrazovna struktura dijela pripadnika nacionalnih manjina, nedovoljno izjašnjavanje o pripadnosti nacionalnoj manjini i nedovoljno pozivanje na pripadnost nacionalnoj manjini kao prednost pri zapošljavanju.

S obzirom na to da je ostvarivanje prava prednosti pri zapošljavanju uvjetovano pozivanjem na to pravo u prijavi na javni natječaj, poduzimaju se i mjere radi poticanja pripadnika nacionalnih manjina da se pozovu na to pravo kroz informiranje na web stranicama Ministarstva uprave i što svi javni natječaji sadržavaju i podatak o tom pravu, odnosno u svim se tekstovima javnih natječaja navodi pravo prednosti pripadnika nacionalnih manjina pri zapošljavanju.

Jasminka Dulić

(nastavit će se)