Širom Vojvodine

S koljena na koljeno

U naselju Mala Bosna, koje se nalazi svega 10 kilometara od centra Subotice, na obiteljskom gospodarstvu živi i radi Miroslav Matković. Uz njega na tom gospodarstvu živi i njegova majka Roza, a Miroslav se ratarstvom bavi zajedno s bratom Zoranom i njegovim sinom Vladanom.

Peta su generacija Matkovićevih koja se bavi poljoprivredom s koljena na koljeno. Nastavili su gdje se djedovina stvarala. Miroslav kaže da rade to što vole, usprkos brojnim problema poljoprivrednih proizvođača.

Ratarstvo – iz godine u godinu

»Rođen sam u Maloj Bosni, brat i ja odrasli smo na salašu pored Malog tavankutskog puta. Tamo je bio stari salaš, to je djedovina, u to vrijeme imanje djeda Franje i majke Lozike, a devedestih godina je kupljen ovaj plac i kuću su počeli graditi moji roditelji Ivan i Roza. Naše oranice se nalaze u Maloj Bosni i manji dio na Hrvatskom Majuru, a u zakupu obrađujemo oranice na Mišićevu, Čantavirskom putu i Bajmaku. Radim to što volim, već kao dijete pomagao sam roditeljima u raznim lakšim radovima. Brat je počeo s trinaest godina voziti traktor, a ja s petnaest. Otac je umro 1994. godine, mater je onda vodila gospodarstvo, mi smo još bili mladi, pa smo postupno preuzimali gazdovanje. Ovdje sam navikao živjeti, a i roditelji su nas tako odgojili da volimo ovo što radimo. Nekada smo se bavili i stočarstvom, prodavali mlijeko i sir, imali smo prije nekoliko godina tov junadi, oko 60 grla, ali smo rasprodali, i uz velika ulaganja nama se taj uzgoj nije isplatio. Sada za vlastite potrebe držimo perad i tovljenike i bavimo se isključivo ratarstvom«, kaže Miroslav Matković, nastavljajući razgovor o ratarskoj proizvodnji.

Na vlastitim ili zakupljenim oranicama sije tri kulture: pšenicu, kukuruz i uljanu repicu.

»Ne sadimo više suncokret, prije dvije godine bio je jako loš prinos, suncokret je jako zahtjevan, mada su sve kulture zahtjevne, evo sada kukuruz. Bila je suša, slab rod, a tko je imao suncokret bolje je prošao nego oni sa zasadima kukuruza, tako to bude u poljoprivrednoj proizvodnji. Dakle, sada sadimo tri kulture razmjeno na po trećini oranica. Ova godina je što se tiče cijena ječma i pšenice bila solidna, cijene su u nekom momentu odskočile naspram prošle godine, ali opet ne dovoljno kada bismo usporedili s cijenama umjetnog gnojiva koje su tri puta porasle. Tako da opet ne vidimo tu neku veliku zaradu. Gleda se zarada na više godina, i u načelu se gleda prosjek na pet godina prihoda, a neke godine su bolje po prinosu, neke lošije«, kaže Miroslav Matković i naglašava da će zbog suše i katastrofalnog roda kukuruza trebati dvije do tri godine oporavka od gubitaka ovog gospodarstva.

Gubitci zbog suše

»Nama je oko 80 do 90 posto bilo manje prinosa kukuruza ove godine. Prosjek nam je bio 1.180 kilograma po katastarskom jutru, a inače bude 5 i pol do 6 tona po katastarskom jutru i onda kada se to podijeli u postotcima, to je nekih 80-90 posto manji rod. Sada nam treba 2-3 godine da se oporavimo od suše. E sad koji je imućniji gospodarstvenik, koji ima više vlasništva zemlje, 70-80 posto u vlasništvu, njemu će biti lakše nego onima koji to nemaju. Mi radimo 40 posto zemlje u vlasništvu i 60 posto u zakup. I naravno da je nama puno teže, jer se mora platiti i zakup-arenda. Ponavljam, cijena umjetnog gnojiva je tri puta skočila, a naši proizvodi nisu ni dva puta, a uz to cijena naših proizvoda još je u opadanju«, pojašnjava Matković.

Ovo gospodarstvo ima kompletnu mehanizaciju, od osnovne obrade pa do sjetve i skidanja usjeva.

»To je sve pod kreditima, ali napredujemo, nastavljamo, nešto od mehanizacije već iziskuje zamjenu, a krediti su neminovni ako se želi napredovati u proizvodnji. Putem kredita se može ulagati u mehanizaciju, kupovinu zemlje, ali samo ako je poljoprivrednik sposoban otplatiti taj kredit. Država treba stati uz seljaka, jer mi proizvodimo hranu i hranimo građane Srbije među ostalim kruhom, mlijekom i mesom«, kaže Matković.

»Nismo tražili nemoguće«

Poljoprivrednici iz okolice Subotice, kao i drugi poljoprivrednici u Srbiji, prosvjedovali su u kolovozu zbog niskih otkupnih cijena, visoke cijene goriva i umjetnog gnojiva, kao i naknade za odvodnjavanje. Tražili su da srpska Vlada ublaži posljedice štete nastale sušom i ekonomskom krizom. Miroslav Matković je bio predstavnik subotičkih poljoprivrednika u prosvjedima kolovoza ove godine.

»Rezultatima prosvjeda nisam zadovoljan zato što nismo ništa postigli. Jedino što nismo kažnjeni zbog prosvjeda, to smo jedino postigli. Zahtjevi su bili vrlo jednostavni i razumni. Nismo tražili nemoguće. Tražili smo pomoć od lokalne samouprave, od Grada Subotice zbog suše, a tražili smo pomoć i od države, sve zbog suše. Tražili smo da se zaštiti seljak, da nam omoguće povoljne kredite, da dobijemo olakšice, da ne nabavljamo skupo gorivo i umjetno gnojivo, kao i kemijska zaštitna sredstva koja su poskupjela 30 posto. Seljak je već desetljećima unazad uvijek u nepovoljnoj situaciji, jer on mora proizvoditi i prodati, bez obzira na otkupne cijene. Naš prvi zahtjev je bio da se proglasi stanje elementarne nepogode zbog suše, to je bio jedan do zahtjeva da se pokrene takav postupak u Subotici. Obratili smo se gradonačelniku Subotice Stevanu Bakiću za pomoć poljoprivrednicima. Rečeno nam je da se prvo mora napraviti zahtjev kako bi se formirala komisija, pa da se na pet-šest lokacija utvrdi stanje, procjena štete i tada bi Skupština Subotice to izvješće poslala nadležnima u republičkoj vlasti. Ali te komisije nisu formirane. Bio sam i u Beogradu, na sastanku s premijerkom Anom Brnabić, kao jedan od članova delegacije poljoprivrednika iz Srbije koji su prosvjedovali. Suša je najviše pogodila Vojvodinu, ali Republički hidrometeorološki zavod je dostavio izvješće da nije bilo suše. Trebali su doći na njive i vidjeti je li bilo suše«, kaže Matković, koji je jedan od inicijatora osnivanja Udruženja poljoprivrednih proizvođača Subotice.

»Kako sam čuo, u Subotici ima nekoliko udruženja poljoprivrednika, ali na prosvjedima u kolovozu nijedno udruženje poljoprivrednika se nije predstavilo. Počeli smo se okupljati prije tri mjeseca za osnivanje Udruženja poljoprivrednih proizvođača Subotice, sastajali smo se u Maloj Bosni, gdje je bila naša Skupština i gdje smo donijeli odluku da ćemo osnovati naše Udruženje i gdje smo utvrdili Statut. Prošloga tjedna predali smo zahtjev Agenciji za privredne registre za osnivanje našeg Udruženja. Kao Udruženje nastupat ćemo prema lokalnim, pokrajinskim i republičkim vlastima zbog rješavanja aktualnih problema poljoprivrednika. Osnivanje Udruženja poljoprivrednih proizvođača Subotice važno je zbog toga da bi ljudi koji se bave poljoprivrednom proizvodnjom organizirano mogli nastupiti sa svojim zahtjevima prema određenim strukturama vlasti«, kaže na kraju razgovora Matković.

Zvonko Sarić